Evo ko je muškarac koji je sinoć ubijen u Tuzli, na njega registrovali firme

U Tuzli je sinoć ubijen Sabalahajrudin Suljagić, beskućnik poznat u cijeloj tuzlanskoj regiji.

Prema informacijama medija, ubijen je na brutalan način, a osumnjičeni, Erđan Buljubašić, već poznat policiji, uhapšen je. Suljagić je ubijen u stanu na Stupinama, a prve informacije sugeriraju da je ubica njega brutalno isjekao.

Kako saznaje portal Raport, ubistvo je izvršeno mačetom, a motiv još uvijek nije poznat. Prema prvim saznanjima, Buljubašić je pokušao sakriti tragove, a tijelo žrtve je pomicao s jednog kraja stana na drugi.

O Sabalahajrudinu je ranije pisao i Radio Slobodna Evropa. Sa samo 18 godina, morao je napustiti Dom za djecu bez roditeljskog staranja i tada je ostao bez krova nad glavom, snalazeći se na ulicama Tuzle.

"Bio sam po Zlokovcu, spavao u haustorima, prošao najgore zime. Borio sam se kako sam znao. Bilo je dobrih ljudi koji su mi pomagali. Hvala Allahu da sam ostao normalan, jer je to za poludjeti. Jedan dan spavaš, deset dana ne spavaš, ne bih znao objasniti", ispričao je tada.

Toplo utočište često je nalazio u gradskoj džamiji, gdje je mogao klanjati sabah namaz i duže boraviti, zahvaljujući razumijevanju efendije koji je znao njegovu situaciju.

"Ujutro ustanem iz haustora ili gradilišta, pa u pola šest odem u džamiju, uzmem abdest i klanjam sabah, pa ostanem malo duže, pusti me efendija jer zna moju situaciju. Onda opet hodam po cijeli dan, ne znam više ni gdje idem", pričao je.

Sabalhajrudinu je 2012. godine najviše značilo da pronađe posao. "Da imaš nešto da radiš, da znaš da si zaradio, da stekneš radnu naviku, pa ćeš sutra imati porodicu i naučiti dijete kako treba raditi, da ne bude uličar kao što sam bio", rekao je.

Zbog teškog života, Sabalahajrudinu je ostao samo jedan nezavršen razred srednje škole, a volio je ići na fakultet.

"Nije mi bilo važno što radim, važno mi je bilo da budem pošten. Najlakše je čovjeka pokrasti, prevariti, opljačkati, ali teško je biti insan, biti čovjek u duši. Zato sam uvijek gledao da radim pošteno", kazao je.

Sabalhajrudin nije postao beskućnik zbog greške, već zbog nedostatka sreće. U ratu je ostao bez roditelja, postao ratno siroče i bio prepušten društvu. O tome nije volio govoriti: "To je teško. Što je bilo, bilo je. Ja tu ne mogu ništa, idemo dalje, boriti se, biti pošten, dobar s ljudima."

Njegova želja bila je osnovati porodicu.