Analiza: Niti je Izrael ozbiljan u vezi primirja u Gazi, niti je Trump

Dana 19. januara započela je prva faza sporazuma o primirju između Izraela i Hamasa. Nakon 15 mjeseci, izraelski rat u Gazi je, pretpostavlja se, stavljen na pauzu. Sve to zahvaljujući dogovoru koji je navodno bio na stolu još od decembra 2023., ali je konačno potpisan prošle sedmice nakon intervencije Donalda Trumpa, neposredno prije njegove inauguracije. Pitanje je: je li ovo zaista primirje ili samo privremeni prekid koji će se raspasti u narednim sedmicama?

Kako za Foreign Policy piše H. A. Hellyer, viši saradnik na Royal United Services Institute i viši saradnik u Centru za američki napredak, primirje se obično smatra trajnim, s jasnom i izrečenom namjerom da se neprijateljstva ne nastave. Prekid vatre je, međutim, suprotna stvar.

Za Hamas, situacija je prilično jednostavna; organizacija treba primirje i izjavila je da namjerava poštovati sve tri faze dogovora. Perspektive za Hamas kao organizaciju sa primirjem su i dalje nesigurne, ali opcije bez primirja su još gore. Hamas je potpuno odsječen od vanjskog svijeta, a izvještaji sugeriraju da ga stanovnici Gaze preziru zbog ogromne krize u koju je Pojas Gaze uvučen kao direktan odgovor na Hamasov napad na Izrael 7. oktobra 2023.

Za Izrael, situacija je sasvim drugačija. U prvoj fazi sporazuma nije predviđeno povlačenje izraelskih odbrambenih snaga (IDF); čak i ako bi se svaki vojnik IDF-a povukao iz Gaze, Izrael bi i dalje bio okupaciona sila tamo, kako je to utvrdio Međunarodni sud pravde. Ali ovdje je pitanje namjere zaustavljanja borbi; a tu postoje jasni znaci suprotnog.

Uticaj izraelske desnice
Trump je izrazio ozbiljno nepovjerenje da će primirje opstati samo nekoliko sati nakon početka svog predsjedništva, a ključni Trumpovi zvaničnici, poput njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost i ministra odbrane, izrazili su podršku izraelskim ciljevima koji bi, po definiciji, potpuno poništili primirje.

Javne izjave raznih izraelskih ministara posljednjih dana bile su prilično jasne. Na primjer, izraelski ministar finansija Becalel Smotrič izjavio je da će on i njegova stranka ostati u izraelskoj vladi zbog garancija koje tvrdi da je dobio od izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da će se rat u Gazi nastaviti. Štaviše, Smotrič je izjavio da Izrael namjerava “preuzeti Gazu, učiniti je nenastanjivom [za Palestince]“, da će “ograničenja koja je nametnula Bidenova administracija biti uklonjena” i da će “Gaza biti uništena i nenastanjiva te će takva ostati“.

Smotrič očito vjeruje da se druga faza dogovora, a kamoli treća faza (kada bi trebala započeti obnova Gaze), nikada neće dogoditi. Navodna Netanyahuova obaveza, prema Smotriču, bila je razlog zbog kojeg nije napustio vladu. Po Smotričevom mišljenju, potpuno uništenje Hamasa u Gazi je nužan ratni cilj, a to još nije postignuto.

Što se tiče samog premijera, Netanyahu je direktno govorio i izraelskoj i zapadnoj štampi, jasno stavljajući do znanja da je primirje “privremeno” i da Izrael ima “punu podršku” za nastavak rata u Gazi s “ogromnom silom”.

Izrael već počeo kršiti dogovor
Osim toga, Netanyahu je već počeo kršiti dogovor. Nekoliko Palestinaca ubijeno je 20. januara, nakon što je primirje stupilo na snagu. Jedan od elemenata dogovora naveden u raznim curenjima informacija bio je premještaj izraelskih trupa iz Koridora Filadelfi duž granice s Egiptom tokom prve faze, premještajući ih na druge lokacije u Pojasu Gaze.

Međutim, Netanyahu je noć prije početka dogovora potvrdio da Izrael neće smanjiti svoje snage u Koridoru Filadelfi i da će umjesto toga povećati prisutnost IDF-a tamo, čime se krši ne samo predloženi okvir, već i Kamp Dejvidski sporazum s Egiptom.

Netanyahu očito pokušava balansirati između zadovoljavanja želje Trumpove administracije da pokaže kako je dogovor postignut i svojih vlastitih kalkulacija o nastavku rata.

Kako je izraelski list Haaretz istakao, komentari bivšeg ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, koji je podnio ostavku nakon što je izraelska vlada odobrila primirje, potvrđuju “sumnju da je premijer Benjamin Netanyahu odgađao povratak talaca—čak i po cijenu njihovih života—te razvlačio rat na osnovu ličnih interesa: svog političkog opstanka”.

Zaista, Netanyahuov vlastiti šef kabineta napisao je u srijedu da dogovor “uključuje opciju nastavka borbi na kraju prve faze ako pregovori o drugoj fazi ne budu obećavali ostvarenje ratnih ciljeva: vojno i civilno uništenje Hamasa i oslobađanje svih talaca“.

Izraelski mediji također izvještavaju da je Netanyahu rekao svojim ministrima da ima pismo od bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena i transkript od Trumpa koji garantira pravo Izraela da se vrati ratu nakon prve faze dogovora ili ako Hamas prekrši sporazum. Israel Hayom, pro-Netanyahuov medij, istakao je slično o Trumpu i Bidenu, izvještavajući da Netanyahu ne bi potpisao dogovor da nije dobio takve garancije.

Trumpova administracija također nije dala mnogo razloga za entuzijazam. Netanyahu tvrdi da je Trump “naglasio” da je primirje privremeno i da je Trump odlučio “ukloniti sva preostala ograničenja” na američku municiju. Kada su ga pitali je li rat završen, savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz rekao je: “Hamas mora biti uništen do te mjere da se ne može obnoviti“.

Trumpov kandidat za ministra odbrane, Pete Hegseth, izjavio je da podržava Izrael u ubijanju “svakog posljednjeg člana Hamasa“.

Ovo ne šalje poruku da će Izrael imati pritisak od Sjedinjenih Država kako bi osigurao potpuno sprovođenje sporazuma o primirju. Štaviše, drugi Trumpov zvaničnik tvrdi da bi se kao dio sporazuma Palestinci mogli preseliti u Indoneziju dok se obnova odvija—nešto što bi vjerovatno uopće bilo neprihvatljivo.

Sam Trump, u komentaru danom ubrzo nakon inauguracije 20. januara, rekao je da “nije uvjeren” da će primirje opstati, te da je izjavio: “to nije naš rat, to je njihov rat”.

Rat u Gazi dio je mnogo šireg sukoba, čiji je sastavni dio okupacija Istočnog Jerusalema i Zapadne obale. Tamo su izgledi i dalje sumorni.

Izraelski ministar odbrane Israel Katz objavio je 17. januara da ukida administrativni pritvor jevrejskim naseljenicima koji su trenutno u izraelskom pritvoru—zbog navodnog počinjenja i planiranja terorističkih napada protiv Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali. Izraelski zvaničnik izjavio je da je Katzova odluka donesena iz unutrašnjopolitičkih razloga.

Vjerovatnoća povećanih nemira na Zapadnoj obali, također, gotovo je sigurna, a prilično je jasno da Trumpova administracija podržava izraelske poteze koji će to izazvati. Nedavno je Trumpova kandidatkinja za ambasadora pri Ujedinjenim nacijama, Elise Stefanik, izjavila da se slaže sa stavom da “Izrael ima biblijsko pravo na cijelu Zapadnu obalu“.

“Kako sada stoje stvari, ovo nije dogovor niti sporazum—ovo je “nacrt” ili “okvir”, kako je ured Netanyahua navodno naložio članovima svog kabineta da ga nazivaju. To postaje pravi sporazum i primirje samo ako Sjedinjene Države iskoriste svoj ogroman pritisak i utjecaj na Izrael kako bi ga natjerale da zaista poštuje uvjete. Nažalost, malo je znakova da će Trumpova administracija to učiniti“, smatra Hellyer.

On ističe da, umjesto toga, postoji potencijal za povećanu nestabilnost, naročito ako mogućnost palestinske države bude trajno isključena, ako dođe do izraelske aneksije teritorija na Zapadnoj obali i ako se obnovi izraelska izgradnja naselja u Gazi. Bilo koji od ovih scenarija imao bi ozbiljne posljedice za cijelu regiju.

Trump je izjavio da očekuje proširenje Abrahamovih sporazuma sa Saudijskom Arabijom kao sljedećom arapskom državom koja će normalizirati odnose s Izraelom. Međutim, vlada Saudijske Arabije jasno je dala do znanja da Rijad ima drugačije preduvjete za normalizaciju. Njeni lideri insistiraju na uspostavljanju palestinske države prije normalizacije odnosa—stav koji je ukorijenjen u decenijama staroj Arapskoj mirovnoj inicijativi.

“Ako Trump zaista želi vidjeti potpunu normalizaciju Izraela u regiji, trajni uspjeh ovog primirja je ključni prvi korak“, piše Hellyer.