Psihologinja sa Stanforda: Ovo je najvažnija stvar koju možemo učiniti kao roditelji

KAD VAŠE dijete doživi slom usred trgovine ili odbije ustati iz kreveta za školu, prirodno je osjetiti poriv da ga ukorite i objasnite zašto je takvo ponašanje neprihvatljivo.

Međutim, psihologinja Caroline Fleck, gostujuća predavačica na Sveučilištu Stanford i autorica nadolazeće knjige Validation, tvrdi da razgovor, barem onaj u obliku kritike, možda nije najbolji način za promjenu ponašanja, prenosi Index.hr.

Umjesto toga, preporučuje da roditelji pokušaju slušati i potvrditi osjećaje djeteta: "Najvažnija stvar koju možemo učiniti kao roditelji jest postati vještiji u validiranju."

Kada dijete osjeti da ga slušate i ne posramljujete zbog njegovih osjećaja, bit će spremnije mijenjati svoje ponašanje.

"Cilj je potvrditi emociju, a zatim se usredotočiti na ono što nije ispravno"

Fleck koristi ovu strategiju i sa svojom djecom. Primjerice, kada njena kći nije htjela obaviti kućanske poslove, umjesto da ju ukori, Fleck ju je pitala zašto se toliko uzrujala kad je trebala isprazniti perilicu posuđa.

"Ona mi tada ispriča potpuno iskrivljenu verziju onoga što se dogodilo", kaže Fleck. "Opisat će me kao da sam vrištala na nju i bacala stvari, a zapravo sam je samo zamolila da isprazni perilicu."

Kada slušate dijete i priznate da nitko ne voli raditi kućanske poslove, uklanjate osuđivanje iz razgovora. Tek tada možete objasniti zašto su određene odgovornosti nužne.

"Cilj je potvrditi emociju, a zatim se usredotočiti na ono što nije ispravno, to jest ponašanje koje treba promijeniti", objašnjava Fleck.

"Krivnja potiče popravak, a sram izbjegavanje"

Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem se njihovi osjećaji stalno ignoriraju ili negiraju, često razviju osjećaj srama. Prema sociologu i profesoru na Columbia Business Schoolu, Adamu Galinskyju, sram nije produktivna emocija.

"Sram ne potiče kritičko razmišljanje ili rješavanje problema", objašnjava Galinsky. "On je paralizirajući i destabilizirajući."

S druge strane, krivnja može motivirati dijete da pronađe rješenje. "Krivnja vodi prema popravljanju, dok sram često vodi prema izbjegavanju", dodaje Galinsky.

Kada odvojite djetetove osjećaje od njegovog tantruma, možete mu pokazati da su frustracija i razočaranje prirodni, ali da uvijek možemo odabrati kako ćemo se ponašati.