Ispovijest 19-godišnje Afganistanke: Talibani su me prisilili da se udam za šefa

Bilo je normalno ljetno jutro u julu prošle godine kada je 19-godišnja Samira otišla do tkaonice tepiha u kojoj je radila u Kabulu kako bi preuzela svoju plaću. Nije mogla znati da će za samo nekoliko sati njezin život kakav je znala biti gotov. Njenu priču donosi Guardian.

Završila je dan u talibanskoj policijskoj stanici, kao žrtva prisilnog braka čiju je cijelu budućnost odlučila grupa stranaca s oružjem.

Tog jutra, dok je čekala sama ispred radnje svog poslodavca da podigne svoju plaću dok je on ručao, talibanska “policija morala” bila je u patroli u blizini.

“Morala sam čekati jer je radionica bila sat vremena hoda od kuće”, kaže ona. “Prodavnica je bila blizu glavne ceste. Na nesreću, sjedila sam ispred vrata kada su talibani prošli i iznenada me primijetili”.

Talibani lutaju ulicama provodeći strogu primjenu šerijatskog vjerskog zakona islamskih fundamentalista, poput zabrane ženama da govore ili pokazuju svoja lica izvan svojih domova ili putuju bez muškog rođaka. Oni mogu na licu mjesta odlučivati ​​o životima i slobodama ljudi, kažu aktivisti za ljudska prava, uključujući i prisiljavanje na brak.

Više od 20 žena i mladih djevojaka zajedno sa Samirom radilo je za tkaonicu tepiha koja se nalazila u podrumu nedovršene zgrade u četvrti pogođenoj siromaštvom. Zarađivali su oko 80 funti mjesečno.

Tog dana, kaže Samira, bila je “zaleđena od straha” dok su joj prilazili. “Pitali su: ‘Ko je vama ovaj čovjek [njezin poslodavac]? Zašto si sama? Šta radiš ovdje? Kako možete dopustiti takvo nešto? Šta radiš s čovjekom koji ti nije u rodu?’”

Talibanski službenici uhapsili su Samiru i Mohammada*, 42, pod optužbom za nemoralni odnos i kontaktirali obje njihove porodice.

“Koliko god pitanja postavljali, nisam imao odgovore jer su me stalno vrijeđali uvredljivim riječima i psovkama. Ugurali su nas u svoj auto i odveli u policijsku postaju”, prisjeća se.

Samira kaže da iz straha talibanima nije dala očev broj telefona, pa su umjesto nje u policijsku stanicu došli njena sestra Yasmin* i sestrin muž.

Bojeći se za sigurnost tinejdžerice i zabrinuti da bi mogla biti zatvorena, rekli su talibanima da su Samira i Mohammad zaručeni. Mohammadova porodica, koja je također bila uplašena, rekla je istu stvar.

Bez daljnje istrage, talibani su prisilili Samiru da se uda za svog poslodavca, čovjeka koji je već imao ženu i dvoje djece. Njegov najstariji sin je Samirin vršnjak.

Vjenčanje je istog dana u stanici obavila talibanska policija, koja je dobila ovlast za obavljanje vjenčanih obreda otkako su islamisti preuzeli vlast 2021. Jedini svjedoci iz njihovih porodica bili su Samirina sestra i zet, i Muhamedov otac.

Shaharzad Akbar, direktorica afganistanske organizacije za ljudska prava Rawadari, kaže da Samirina priča nije neuobičajena, no mnoge se žene i dalje boje javiti se i podijeliti svoju priču.

“[U glavama ‘moralne policije’] moraju nešto učiniti kad nađu muškarca i ženu zajedno. Žene ne bi trebale raditi s muškarcima i zato je ovaj prisilni brak njihovo rješenje. Ovlast talibanske policije da vjenča dvoje ljudi nije nešto što je jasno u zakonu. Talibanski zvaničnici smatraju da imaju pravo donositi odluke o ljudskim životima i slobodama i nema nikakvih posljedica – oni smišljaju pravila na licu mjesta”, kaže Akbar.

Nakon ceremonije vjenčanja, talibani su ih oboje odveli u Mohammadovu kuću, no Samirina noćna mora tu nije završila.

Kada su njezin otac, stric i starija braća saznali što se dogodilo, provalili su u Mohammadovu kuću sa štapovima, lopatama i drugim alatom i pretukli Samiru. Samira se i ne sjeća ko ju je od rodbine udario lopatom. Tragovi od rana na njezinu čelu vidljivi su i nakon šest mjeseci, kaže.

Yasmin kaže da je namjeravala odvesti Samiru kući prije nego što njezin otac stigne i morala je reći Samiri da se sada ne može vratiti kući. Otac joj je rekao: “Otišla je moja čast. Kako se mogu suočiti sa susjedima i zajednicom?”

Život uništen zbog jedne riječi

Yasmin je pokušala nagovoriti oca, ali bezuspješno. “Izvinjavala sam mu se više puta, govoreći mu da Samira nije učinila ništa loše i da je u pitanju nesporazum. Zamolila sam ga da je pusti da se vrati sad kad su talibani otišli, ali niko nije htio slušati, čak ni moja majka.

“Zbog jedne riječi život moje sestre je uništen”, kaže ona.

Prije nego što su joj zabranili školovanje, Samira kaže da je sanjala da postane inženjerka, uprkos ruganju braće koja su joj govorila: “Kakve veze ima djevojka s tim da postane inženjerka? Kad porasteš, otac će ti naći muža”.

Samira, koja je ostala živjeti s Mohammadom i njegovom prvom ženom, kaže da se sada bori s depresijom i da je jedino mjesto gdje smije ići kuća njezine sestre Yasmin. Ni otac ni majka neće s njom razgovarati. Kaže da se muškarci u njezinoj porodici “ne razlikuju od talibana”.

“Bez poznavanja cijele priče, čak i bez da su me pitali zašto sam otišla u ured tvornice u to doba dana, smatraju da me imaju pravo nazvati prostitutkom, baš kao što su to učinili talibani, i nametnuti brak između Mohammada i mene”, rekla je.

Uz česte izvještaje o prisilnim brakovima djevojaka i žena, Rawadari kaže da su 1202 muškarca i žene bili podvrgnuti okrutnim kaznama, uključujući javna pogubljenja, od preuzimanja vlasti od strane Talibana 2021.

“Ova tvrdnja je netačna. Nijedna organizacija ili pojedinac ne može prisiliti nijednu sestru na brak. Do sada nam ovaj slučaj nije saopšten, ali ako bude, svakako će se istražiti. Takva tvrdnja nije istinita”, rekao je glasnogovornik Talibana.

Međutim, Richard Bennett, UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava u Afganistanu, rekao je da postoji sve veći trend prisilnih i dječjih brakova u Afganistanu, uprkos talibanskoj naredbi iz decembra 2021. kojom su zabranjeni prisilni brakovi.

“Mnogi Afganistanci su me obavijestili da se prisilni i dječji brakovi još uvijek nekažnjeno dešavaju uveliko, uključujući i talibanske članove, posebno u ruralnim i udaljenim područjima. Zabrana obrazovanja djevojčica iznad 6. razreda povećava izloženost djevojčica zlostavljanju, uključujući rano vjenčanje. Ti brakovi često dovode do više patnje za žene i djevojke, uključujući silovanje u braku, zlostavljanje, prisilnu trudnoću i prisilni rad”, zaključio je.