Potresna priča majke: Čula sam kćerku kako mu govori "nemoj Zorane, molim te"

Uletio je u našu kuću i zatvorio se sa Aleksandrom u dnevnu sobu. Čula sam kćerku kako ga moli: "Nemoj, Zorane, molim te", a onda su odjeknula dva pucnja.

Kada sam uspjela ući unutra, moja Aleksandra ležala je na podu u lokvi krvi, a Zoran je bio sklupčan iza vrata, čula sam ga kako krklja. Ovim riječima opisala je Milica Pejaković tragediju koja se dogodila u utorak ujutro oko 7:30 sati u selu Lipe kod Smedereva, kada je u njenu kćerku Aleksandru Lazić (28) pucao u glavu bivši policajac i psihijatrijski bolesnik Zoran Stanković (49), a potom se ubio.

Oboje su prebačeni u Urgentni centar u Beogradu, Stanković je ubrzo preminuo, dok se ljekari bore za život Aleksandre. Prema saznanjima, Stanković je pištolj uzeo od sina koji je policajac. Okrvavljenog bademantila, nesretna Milica nastavila je da objašnajva kako joj je kćerka, čim je ranjena, izguibila svijest.

"Podigla sam joj glavu i rekla "Sine, probudi se", ali ona me nije čula, već tada je bila bez svijesti. Imala je na čelu rupu od metka, koji je prošao kroz lobanju", kaže kroz suze Millica, koja navodi da Aleksandra iza sebe ima dva braka i dva sina.

"Stariji ima deset godina i njega sam, prije nego što je Zoran došao, ispratila u školu, a mlađi ima tri godine i kod oca je", priča nesretna žena.

Ona ističe da ovo nije prvi put da je Zoran pokušao da joj ubije kćerku.

"Prije nešto više od mjesec dana silom ju je ubacio u kola, čekao je da završi s poslom u kafani. Vozio je van naselja, htio da je polije benzinom i zapali. Srećom, pratio ih je jedan mladić i uspio da je spasi. Te večeri dolazio je još nekoliko puta na naša vrata i Aleksandra ga je prijavila. Potom je htio da se ubije skokom sa mosta. Čula sam da je bio na neuropsihijatriji mjesec dana", prisjeća se Milica.