ANALIZA/Šta čeka Ukrajinu nakon pobjede Trumpa?

Ukrajina i njezini saveznici u NATO-u morali su se mjesecima baviti idejom o Trumpovoj pobjedi, žonglirajući umišljenošću snažnog američkog predsjednika koji bi mogao biti još čvršći saveznik, sklapača dogovora koji bi mogao donijeti povoljan mir ili svježih očiju koje bi mogle vidjeti novi kraj zamornog rata, piše CNN u analizi.

Ovo je bila samo utješna fikcija: put pred Kijevom je izuzetno surov. Ne bi trebala postojati trajna misterija o tome što Trumpovo predsjedništvo znači za Ukrajinu. Donald Trump je rekao da će okončati rat "za 24 sata", ali ne i kako.

Rekao je i da “Zelensky nikada nije trebao dopustiti da taj rat započne” te ga nazvao “jednim od najvećih prodavača koje sam ikad vidio” koji za svaki posjet Kongresu dobije 100 milijardi dolara.

Nije važno što je ukrajinski rat strateški do sada Pentagonu pružao relativno jeftino sredstvo degradiranja svog drugog najvećeg protivnika bez ikakve cijene za živote Amerikanaca. To je anatema za dvije stvari koje Trump nije volio tokom prvog mandata: skupi američki vojni angažman u inozemstvu i uznemirujući ruski predsjednik Vladimir Putin.

Početni odgovor Kremlja - da odnosi SAD-a i Rusije ne mogu biti gori nego što su sada pod predsjednikom Joeom Bidenom - sigurno negira veselje. Godina pred nama bila je za Rusiju, prema većini analiza, oprezno kockanje. Moskva je pozicionirala snage na vrhovima brda oko ukrajinskih vojnih središta u Donbasu – u blizini Pokrovska, Kurakhova, Chasiv Yar – kako bi ove zime omogućila kazneno istiskivanje Kijeva iz regije Donjecka.

Uspjeh u Donjecku mogao bi ostaviti otvorenim put do velikih gradova poput Dnjepra i Zaporožja, čineći ukrajinsku prijestolnicu iznenada vrlo ranjivom i vjerojatno prevrnuti vagu rata. Ipak, sat otkucava ruskim naporima. Zapadni dužnosnici su sugerisali da je njegova stopa gubitaka – od možda 1200 mrtvih ili povrijeđenih dnevno – neodrživa bez još jedne velike, nepopularne ruske mobilizacije, te da bi sljedeće godine Moskva mogla doživjeti istinsku krizu u proizvodnji oklopa i streljiva.

Trump je nepredvidiv, osobito u složenim i dugotrajnim stvarima poput inozemnih sukoba. On preferira brzo rješenje jednostavnog prepuštanja Afganistana talibanima, ili Singapur licem u lice sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong Unom, ili napad dronom na zapovjednika Iranske revolucionarne garde Qasema Soleimanija. Možda nikada nećemo saznati je li on doista proučavao smjer koji nameće Ukrajini ili jednostavno više nikada ne želi govoriti o ratu, niti trošiti novac na njega.

Bez obzira na brzinu ili detalje Trumpovog pristupa, šteta će i dalje biti opipljiva u sedmicama koji dolaze.

Nadalje, Trump ulazi u Bijelu kuću u možda najopasnijem trenutku za Kijev od početka rata. Nekoliko analiza prve crte bojišnice pokazuje da je Ukrajina u oktobru izgubila tlo pod nogama gotovo neusporedivom brzinom; gubljenje malih sela koja su sama po sebi beznačajna, ali u cjelini predstavljaju strateški neuspjeh koji ostavlja istok akutno ranjivim.

U pristupu NATO-a je dugo postojala politička greška; Bidenova administracija nije htjela dovoljno snažno naoružati Ukrajinu da bi Rusija mogla biti vojno poražena, jer se bojala šire eskalacije. Ali Biden također nije mogao dopustiti Rusiji da prevlada. Umjesto toga, savez je molio Ukrajinu da izdrži, u nadi da će se Putin na kraju raspasti. Bila je to zbrkana kontradikcija u srcu podrške Kijevu, ali ipak bolje nego tražiti od Ukrajine da se preda.

Trumpova pobjeda također može zakomplicirati sam položaj Zelenskog. Godinama je Zelenski – da parafraziramo Trumpa – bio izvanredan prodavač ukrajinske stvari. Sada je opterećen golemom prtljagom iz Trumpova prvog mandata kada je bio upleten u Trumpove zahtjeve da se istraži porodica Biden. Može li Zelensky i dalje biti taj prodavač?

liniji – još uvijek ne bi trebali prihvatiti ideju sporazuma koji podupire Trump. Moskva je dokazala, u Siriji 2013. i Ukrajini 2015., da pregovara kako bi kupila vrijeme za pripremu ili ispunjenje svojih vojnih ciljeva. Putin će prihvatiti sve teritorijalne dobitke koje može konkretizirati - on već ima te dobitke za pregovaračkim stolom. Ali tada će se ponovno okupiti i neće stati. Prodao je rat na domaćem terenu kao Rusija suočena s nagomilanim redovima cijelog NATO saveza. Pregrijano rusko gospodarstvo, astronomski broj mrtvih i preuređenje ruske industrijske baze, sve u službi te navodne borbe, ne može se jednostavno poništiti. Putinu sve više treba rat kako bi zadržao vlast.

Sjetite se njegove izvorne motivacije: Ovaj rat je počeo jer je želio okupirati Ukrajinu i držati je izvan NATO-a i Europske unije. Ruska krv potrošena tijekom gotovo tri godine vjerojatno zahtijeva veću pobjedu od jednostavnog zadržavanja teritorijalnih dobitaka koje već ima.

Jedna vitalna lekcija rata u međuvremenu će se suočiti s teškim napadom. Protekle dvije godine, Putinovi najžešći protivnici gurali su ključnu ideju da se više ne trebamo bojati Rusije.

Sada bi Trumpova Bijela kuća mogla zatražiti od svijeta da brzo proguta naizgled sličnu tvrdnju koja je zastrašujuće drugačija: da se Zapad ne treba bojati Rusije jer ona zapravo ne znači mnogo štete. To bi bila Putinova najveća pobjeda i najgora slabost Zapada.