U samo par rečenica objasnila šta je siromaštvo i rasplakala cijeli svijet
Novac prestane da ima smisla, kada ga nemaš. Tako je i sa onim koji ga imaju previše. Priču o Lindi Tirado je najbolje otpočeti baš ovako. Siromašna žena, sa dna ljestvice, želi da dopre do svijesti drugih i predoči svoju ispovijest o tmurnom životu. Ona ima jako malo slobodnog vremena, jer je zauzeta večernjom školom, svojom djecom i poslovima.
Linda ima dva posla, a kada završi sa drugim, vraća se kući i kreće da uči, jer želi da stekne obrazovanje i odradi ostatak svakodnevnih zadataka koje svaka majka jako dobro poznaje.
"Nije mi ovako baš svaki dan. U nedelji imam dva slobodna dana. Tada pospremim kuću. Sa djecom konačno boravim duže od jednog sata, pa sjednemo zajedno i rješavamo domaće zadatke", piše Linda.
Nikada ne ide na bolovanje. Nikada ne traži slobodan dan. Nema dugoročnog planiranja, samo izvršavanja zadataka. Ne ide da spava ranije, čak i kada joj obaveze to dozvole, jer se boji da će poremeti ritam koji je uspostavila, pa se sljedeće jutro neće probuditi na vrijeme.
Kada sam prvi puta ostala trudna, živjela sam u motelu i imala sam samo mikrotalasnu i maleni frižider. Jela sam samo maslac od kikirikija i sušeno meso, jer su koštali samo 2 dolara. Nisam imala nikakvu perinatalnu brigu, ali znala sam da moram jesti proteine i da mi nedostaje gvožđa – opisuje svoj život Linda.
Linda zna da kuha. To je naučila dok je još bila u srednjoj školi. Opisuje kako ljudi na dnu društvene ljestvice u SAD rijetko kada kuhaju. Kaže kako je ta vještina mnogima strana. Većina jede jeftinu hranu i ne kuha.
"Ljudima mog društvenog položaja kuhanje je vještina koju teško savladaju. Znaju ako ne skuhaju večeru kako treba, da bi se neko u porodici mogao razboljeti. Od malena smo učeni kako nema puno smisla nastojati postati srednja klasa. Rijetkima je to pošlo za rukom, a kada i pokušaš, pa ne uspiješ, samo se osjećaš loše. Zašto se onda uopšte truditi", objašnjava Linda.
Linda se dotakla svih područja života, a ponudila je i odgovor na pitanje zašto sirotinja ima puno djece:
"Ja živim tri sata vožnje od klinike za pobačaje. To je jako puno novca za gorivo. Uostalom, niko ne želi biti viđen kako, svako malo, ulazi i izlazi iz tog mjesta. Sve to košta. Svjesna sam da se mi za ostatak sveta “kotimo”, a ne “rađamo” djecu. Iako, djecu imamo iz istih razloga kao i bogati. Nitko ne voli sirotinju koja pravi sirotinju, ali još manje gledaju s odobravanjem na abortus", otkrila je brutalnu istinu Linda.
Izgledi da dobije dobar posao takođe su minimalni. Zašto? Prema Lindinim riječima, nije problem u sposobnosti, već u tome što je američko društvo površno. Linda je uvjerena kako bi bila odlična advokatica, ali svjesna je kako ne može da održi izgled bezbrižne osobe, zbog silnih obaveza koje ima.
"Rekli su mi kako se ne uklapam u imidž korporacije. Nisam lijepa. Nedostaje mi jedan zub, a koža mi je uništena jer živim od nikotina, kafe i nikad ne spavam. Jedino gdje ja mogu raditi jeste skrivena u kuhinji gdje me niko ne vidi", objašnjava Linda.
"Pušim. To je skupo, ali se isplati. Vidite, ja sam uvijek, uvijek iscrpljena, a to je stimulans. Kada sam toliko umorna da ne mogu učiniti niti jedan korak, zapalim i mogu raditi još najmanje jedan sat. To je jedini porok koji imam. To je jedina stvar koja me spečava da ne poludim", rekla je i dodala da su joj cigarete jedini luksuz.
Onima koji misle kako si je sirotinja sama kriva, jer nije sposobna donostiti dobre odluke, Linda je ponudila ovo objašnjenje: “Šta vam vrijede planovi, štednja kada znaš da ćeš za tri dana opet biti bankrot. Novac prestane imati smisla, kada ga nikada nemaš. Tako je i onima koji ga imaju previše”.
Koliko je težak život u siromaštvu i koje sve posljedice ima na ljudsku psihu, jednom kada čovjek u njega padne, Linda je objasnila na zaista jedinstven način. Ponudila je uvid u mentalne procese osobe koja ne vidi izlaz iz takvog života.
"Siromaštvo je turbulentno i onemogućuje dugoročno planiranje. Zbog toga vidite žene koje imaju djecu s različitim očevima. Zgrabiš nadu gdje god je nađeš. Želja da nekome nešto značiš je neopisivo snažna. Jača od potrebe za hranom. Nije važno što će se dogoditi za mjesec dana. Mi ne planiramo dugoročno jer bi nam to samo slomilo srce. Zgrabiš što možeš i ideš dalje. Kao da sutra ne postoji". zaključuje Linda.
(Telegraf.rs)