EVO KAKO SE VEDRANA RUDAN OPROSTILA OD BORE ĐORĐEVIĆA: "Za mene si bio..."

Bora Đorđević preminuo je jučer, a od ovog legendarnog muzičara oprostila se i Vedrana Rudan svojom kolumnom pod nazivom "Umro je najveći".

Kolumnu Vedrane Rudan prenosimo u cijelosti:

"Otišao je Bora Čorba. 'Ne možeš pisati o Bori,' rekao mi je muž, 'nisi ga poznavala.' Nisam ulazila u raspravu. Bora je dio moje duše na način na koji to nikad neće biti ljudi koje poznajem otkako sam se rodila. Treba li nekoga 'poznavati' da bi ti bio blizak onako kako je Bora bio meni i stotinama tisuća drugih koji ga također nisu 'poznavali'?

Ne razumijem se u glazbu, ne slušam je često, ali Borine pjesme za mene su uvijek bile više od glazbe. Uteha, pomoć da pogledam istini u oči. Kada bismo autom išli na put, slušala sam samo njega, pa njega i opet njega.

Kada potpuno izgubljena sjedim kod kuće i tupo buljim u zid, obuzeta svojim demonima, slušam Boru, Boru pa opet Boru. Toplina, očaj, glas gubitnika koji svojim hrapavim glasom priča moju priču ono je što mi nitko, najmanje njegova smrt, ne može oduzeti. Bora je moj brat, moj heroj, moj Pesnik nad pesnicima, moj štap dok lutam kroz život u potrazi za čvrstim tlom.

'Pogledaj dom svoj, anđele' mogla bi danas biti himna svake zemlje na Kugli. Bora je bez ikakve konkurencije najveći rock pjesnik na ovim prostorima koji su, nažalost, postali njihovi. Pišu da je Bora bio 'četnik'.

Četnik? Briga me ako je bio 'četnik', ja uopće ne znam tko je 'četnik'. Meni je četnik, primjerice, Plenković, koji je svakoj hrvatskoj majci oteo dijete ili ga ubijao glađu. On je Hrvatsku pretvorio u prah i pepeo, nijedan mu četnik u tom zločinu nije, ne može i neće biti ravan. I Hrvatska je dom koji bi trebao pogledati Borin anđeo, ali mu to ne pada na pamet.

Teši me što će strahovlada našeg četnika jednom nestati, a Borin glas će zvoniti vječno. Jasno mi je, potpuno je neprimjereno u istom tekstu spominjati Boru 'četnika' i Plenkovića razbojnika, ali znam da se moj dragi 'četnik' zbog ovog bogohuljenja ne bi uzrujao. Nije ga briga što drugi misle.

Vedrana Rudan foto: Printscreen/TV Prva

Vrteo je svoj film koji je bio i moj i koji jest moj i koji će biti moj dok budem disala. Dragi Bora, davne 1989. bila sam na tvom koncertu u Rijeci u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Pjevao si 'u slučaju građanskog rata, letite avionima JAT-a'. Čitavo kazalište se smijalo kao što su se tada smijali svi kojima bi netko spomenuo građanski rat u Jugoslaviji. Građanski rat u zemlji bratstva i jedinstva? Ha, ha, ha…

Jednom sam te srela na Radio Rijeci. Zapanjilo me tvoje čisto, gotovo djevojačko lice. Izgledalo je poput maske koja skriva lice muškarčine grubog glasa i još grubljeg jezika. Ni glas ti nije bio grub. Bila sam zbunjena. Je li taj tihi, pristojni mladić Bora Čorba?

Svi mi imamo tisuću lica, svi smo mi dobri ili loši glumci, ništa naša lica ni naše riječi o nama ne mogu reći. Zato si, Bora, za neke četnik, blago onima koji sve znaju, a za mene ćeš uvijek biti samo lijek za moju dušu," zaključuje Vedrana Rudan.