KADA SU SE RAZVELI SIN I SNAHA, DEDO IZ TUZLE JE ZAKONSKI USVOJIO 3 UNUKA: "Uzeo sam ih za ruke i.."

Jusuf iz Tuzle je pravi dedo heroj koji je uspio dobiti starateljstvo nad trojicom svojih unuka i izvesti ih na pravi put.

Heroj ove teške životne priče je hrabri dedo iz Tuzle koji je prije šest godina pokrenuo postupak preuzimanja starateljstva nad trojicom svojih unuka.

Naime, nakon razvoda sina i snahe, dedo je odlučio preuzeti brigu o unucima. Tada je dobio bitku, a danas je ponosni dedo-roditelj na uspjehe, slobodno možemo reći, svojih "sinova."

Nije mu bilo nimalo lako, a kako sam kaže: "Valja tri muškarca izgurati, izveo sam ih na pravi put," prenosi Blic.rs.

Prije pet godina, Alena, Anesa i Amela napustila je majka, a otac nije imao uslove da o njima brine. Takve okolnosti su dovele do toga da je život ove djece trebao biti nastavljen u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Dedo to nije želio dopustiti, pa je od tada krenula borba Jusufa Mujića (67) i njegove supruge.

"Kada tako nešto čujete, to je veoma težak i jak udarac, jedna naporna borba. Pola godine sam se borio da oni ostanu kod mene. Najmlađi je imao samo dvije godine i kako ih dati u dom pored živog dede i nane. Ja sam ih uzeo u ruke i doveo svojoj kući," rekao je Jusuf Mujić.

Nakon uspješnog završetka programa oko hraniteljstva, Centar za socijalni rad dodijelio im je unuke. Iako briga o djeci nije nimalo laka, Jusuf ističe da mu to nije teško i da bi opet sve ponovio.

"Želja svakog dede jeste da mu unuci budu uspješni. Tu borbu nisam ni osjetio, jer kad nešto želiš i hoćeš, onda se to i savlada bez problema, mada bilo je i napornih trenutaka. Valja tri muškarca izgurati," dodao je Jusuf Mujić za YouTube kanal RTVSLON.

Najmlađi Amel imao je samo dvije godine kada su brigu o njemu preuzeli nana i dedo. Sada je drugi razred osnovne škole. Bavi se karateom i, kako kaže, ima velike snove. "Želim biti policajac kad porastem jer je to posao gdje se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac," rekao je Amel Mujić.

Karateom se također bavi i jedanaestogodišnji Anes. On u budućnosti želi biti trener karatea. "Nikakav drugi posao neću imati. Želja mi je samo da budem trener," rekao je Anes.

Kao najstariji, Alen je od njih trojice najuspješniji karatista. Ima preko 44 medalje s različitih takmičenja. Prvu medalju osvojio je s deset godina. Svaku je posvetio prvenstveno sebi: "Cilj mi je bio da budem najbolji. Da bih imao bolju sliku o sebi i da me ljudi gledaju drugačije," rekao je Alen.

Objašnjava da je, kao najstariji, od početka svjestan šta su dedo i nana uradili za njega i braću.

Roditelji ovih skromnih i dobrih dječaka razveli su se zvanično prošle godine. Sud je starateljstvo dodijelio dedi, uz povremene posjete roditeljima. Anes, koji je s pet godina doživio tešku sudbinu, sada kada je odrastao, shvatio je šta se zapravo desilo. Ipak, kontakt s roditeljima nije čest.

"Imam njihov broj, ponekad se dopisujem s ocem, nekada me i nazove pa pričamo. Imam i mamin broj, ali s njom se ne čujem, odgovorim samo kada mi pošalje poruku, a to je jako rijetko," rekao je Anes.

Zbog njihove herojske pomoći, unuk kaže da nastoji da im niko od njih trojice ne pravi probleme.

"Prvo da ih ne sekiramo, jer su stari, a pomažem im i oko brige o mlađoj braći jer neko mora," objasnio je Alen.

Za ponosnog dedu, svaka medalja, ali i dobra ocjena u školi suze su radosnice. "Ja sam veoma ponosan, malo je to teško opisati. Imam 67 godina i nadam se da sam učinio za njih koliko sam mogao," zaključio je Jusuf Mujić.