Propali mirovni plan poslužio za stvaranje paradržave: Kako je proglašena Herceg-Bosna
Prije tačno 31 godinu, 24. augusta 1993. godine, u Livnu je donijeta odluka o konstituiranju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ovu odluku su donijeli Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnici hrvatskog naroda u Vijeću općina Skupštine Republike Bosne i Hercegovine.
Osnivanje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne uslijedilo je nakon dogovora postignutog u Karađorđevu 25. marta 1991. godine između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o razgraničenju Bosne i Hercegovine. Politički lideri hrvatskih stranaka tada su odlučili formirati hrvatsku zajednicu na teritoriji BiH.
Tako je 18. novembra 1991. godine osnovana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. Zajednica je obuhvatala 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje (Gornji Vakuf), Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
Owen-Stoltenbergov plan, koji je predviđao podjelu Bosne i Hercegovine na tri republike, u kojima bi svaki od tri naroda bio konstitutivan, nije bio prihvaćen. Glavni razlog za to bio je neslaganje oko dodjele određenih općina u kojima je jedan narod bio u većinskom položaju, dok bi drugi narod, s manjim udjelom, pripadao republici u kojoj nije bio konstitutivan narod.
Dok su vlasti Hrvatske Republike Herceg-Bosne tvrdile da štite hrvatsko stanovništvo, Haški sud je dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata. Cilj tog poduhvata bio je formiranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini sa apsolutnom većinom Hrvata, te priključenje tog entiteta Republici Hrvatskoj.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna okončala je svoje postojanje potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u februaru 1994. godine, kojim su zaustavljeni sukobi između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane. Međutim, neke državne kompanije nastale u tom periodu, poput Elektroprivrede HZHB i Šuma Herceg-Bosne, i dalje nose naziv Herceg-Bosna.
Rasprave o Herceg-Bosni ne mogu zaobići zločine koji su se dogodili tokom tog perioda. Koncentracioni logori Dretelj i Heliodrom bili su mjesta gdje su zatvarani i mučeni Bošnjaci iz cijelog područja Herceg-Bosne. Zločini Hrvatskog vijeća obrane u Ahmićima, Stupnom Dolu, Vrbanji, Mokronogama i drugim mjestima korišteni su kao ključni dokazi o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata.
Presudom Haškog tribunala 29. maja 2013. godine šestorici lidera Herceg-Bosne potvrđeno je postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman. Cilj tog poduhvata bio je stvaranje hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini. Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) osuđeno je na ukupno 111 godina zatvora za učešće u ovom poduhvatu, koji je imao za cilj uklanjanje bošnjačkog stanovništva s područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, uz podršku Hrvatske, željelo ostvariti svoju dominaciju.