Ukrajina je osvojila krucijalno čvorište plinovoda: Šta to znači za Europu?

Prodorom na teritoriju Rusije, ukrajinske snage su stigle do važnog distribucijskog čvorišta preko kojeg ruski plin dolazi u Evropu. Šta to znači za opskrbu nekih evropskih država plinom?

Nije potpuno jasno šta se tačno dešava u Sudži i ko nadzire tamošnje distribucijsko čvorište plinovoda. Ukrajinske snage su objavile snimak svojih boraca u upravnoj zgradi Gazproma u Sudži, ali ruski plinski koncern tvrdi da Ukrajinci ne nadziru cijelo područje i da kroz to čvorište i dalje teče plin u Mađarsku, Austriju i Slovačku. Radio Slobodna Evropa je objavio satelitske snimke čvorišta plinovoda u Sudži, gdje se vidi da su se tamo vodile borbe i da ima oštećenja.

To je zapravo jedino preostalo čvorište plinovoda kojim ruski plin dolazi u Evropu preko Ukrajine. Do maja 2022. godine, nedugo prije ruske invazije, plin je stizao i preko Sohranovke, istočno od Luhanska, ali tada je isporuka prekinuta. Energetski stručnjaci ne vide razlog zašto bi Ukrajina sada baš u Sudži u Rusiji prekinula taj preostali tok. "Nisam siguran da je to uopće važno. Da je Ukrajina htjela prekinuti transport ruskog plina preko svog teritorija, to je mogla učiniti bilo kad i bilo gdje," smatra Benjamin Hilgenstock iz kijevske Shool of Economics.

Do posljednjeg dana ugovora

U decembru 2019. godine, Moskva i Kijev su sklopili petogodišnji sporazum kojim su se državne kompanije Gazprom i Naftogaz obavezale na transport ruskog plina preko područja Ukrajine. Taj sporazum ističe u decembru ove godine, a Kijev je dao do znanja kako ga ne namjerava produžiti. Gazprom je objavio da će slati plin kroz taj krak plinovoda sve dok ugovor bude na snazi.

"Evropske zemlje koje još uvijek primaju ruski plin koji prolazi kroz Ukrajinu znaju da se bliži kraj ovog sporazuma. Ne mislim da bi one bile sretne da se iznenada prekine isporuka, iako im preostaje još samo četiri i pol mjeseca," smatra Hilgenstock. On ne vjeruje da bi do prekida isporuke moglo doći već sada jer, kako kaže, Kijevu je podjednako važno da i te članice Unije Ukrajinu smatraju pouzdanim partnerom koji se drži sporazuma.

To je također izvor prihoda za Ukrajinu: prema podacima tamošnje centralne banke, Ukrajina je od Rusije u 2023. godini dobila oko 1,4 milijarde eura (2,46 milijardi KM) za uslugu puštanja plina preko svog područja, a u prva tri mjeseca ove godine je to bilo nešto preko 350 milijuna eura (615 miliona KM). "Promatrano u širem kontekstu, to je za Ukrajinu nevažan izvor prihoda," smatra ekonomski stručnjak. "U normalnim okolnostima bi se pregovaralo o novom sporazumu i nekako bi bio produžen. Ali u ovom slučaju, to jednostavno neće biti tako."

Centralna Evropa traži alternativu

Uvoz plina iz Rusije zapravo nije obuhvaćen sankcijama, ali pojedine članice Unije su shvatile koliko su ovisne o opskrbi iz Rusije. To se uveliko promijenilo: dok je 2021. godine udio ruskog plina u evropskoj potrošnji iznosio oko 40 posto, već 2023. godine to je bilo samo oko 8 posto. No ta računica nije posve tačna: mnoge zemlje su postavile terminale za ukapljeni plin, a dio tog plina dolazi – iz Rusije. Tako je ukupan udio ruskog plina u evropskim plinovodima prošle godine još uvijek bio oko 15 posto.

Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj je još uvijek najvažniji izvor plin koji plinovodima stiže iz Rusije. Ruski plin pokriva praktično čitavu potrošnju u Austriji, iako Beč tvrdi kako "radi na pronalaženju alternative". Mađarska i Slovačka imaju vlade koje su još uvijek naklonjene Moskvi, ali i one se pripremaju na prekid isporuke preko Ukrajine. Mađarska je nedavno sklopila sporazum s Turskom, iako i plinovodom Turkstream dobrim dijelom teče plin iz Rusije.

Slovačka je posebno ovisna, ali slovačka kompanija za plinoopskrbu SPP tvrdi kako se već godinama "priprema za prekid" isporuke ruskog plina i kako već ima sporazume s isporučiteljima iz drugih zemalja.

Sve više ruskog LNG-a

Nakon što plinovod kroz Ukrajinu uskoro prestane s radom, Turkstream će vjerovatno ostati jedini preostali plinovod za ruski plin namijenjen Evropi. Time će glavni izvor ruskog plina za Evropu postati njegov transport u ukapljenom obliku, a njega stiže sve više. Među najvećim kupcima su Francuska, Nizozemska i Španija.

Prema tržišnom portalu Kpler, Rusija je drugi po veličini isporučitelj ukapljenog plina u Evropu, a udio 2023. godine je porastao za 40 posto u odnosu na 2021. godinu i čini 16 posto uvoza LNG-a u EU. Politički problem je i reizvoz: ruski ukapljeni plin se zapravo preko luka EU-a izvozi u treće zemlje, a nešto manje od četvrtine količine plina (22 posto) koji u Evropu stiže iz Rusije je zapravo namijenjeno drugim tržištima.

A to je posao koji se sve više širi: američki Institute for Energy Economics and Financial Analysis (IEEFA) je utvrdio kako je u prvoj polovici ove godine taj reizvoz bio veći za 12 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Bruxelles je ove godine odlučio prekinuti tu uslugu Rusije i od marta 2025. godine više ne bi smjelo biti reizvoza ruskog ukapljenog plina preko luka EU-a, piše Deutsche Welle.

Sankcije koje bi potpuno spriječile uvoz ruskog plina u EU ne postoje i Benjamin Hilgenstock u tome vidi glavni razlog što se trgovina i dalje odvija. Isto tako, ističe kako je već mnogo učinjeno: "Mora se biti iskren i doći do zaključka da je ono što je ostalo od uvoza fosilnog goriva EU-a iz Rusije tek djelić onoga što je bilo u prošlosti. Dakle, mnogo je postignuto."