'MAMA, NE BRINI': Emotivni bilbordi podrške širom Beograda, otkriveno i šta znače

Širom ulica Beograda posljednjih dana su osvanuli bijeli birbordi sa emotivnim porukama podrške, a sada je otkriveno i njihovo značenje.
 
 

“MAMA, NE BRINI”, “TATA, NE BRINI”, “MAJO, NE BRINI” i mnoge druge rukom ispisane posvete djelo su, kako piše NIN, beogradske performans umjetnice Julije Kasteluči i njenog projekta koji je željela da podijeli sa što više ljudi kojima su ovakve reči preko potrebne.

Naime, radi se o izvjesnoj intervenciji u prostoru koja je prije skoro mjesec dana realizovana u srpskoj prijestolnici. Kako kustoskinja projekta Jovana Stokić objašnjava na internet stranici posvećenoj projektu, Kasteluči koristi tekst kao performativni medijum, nadahnut radikalnom empatijom, kako bi kroz svoje intervencije u javnom prostoru stvorila emotivne poruke.

Tako njen projekat "NE BRINI" ne treba doživjeti tek kao umetnost za posmatranje, već kao poziv na razumijevanje i povezivanje, inspirisan duhom tekstualnih performativnih radova u savremenoj umjetnosti. Čitavu priču Katseluči započinje iz sopstvene perspektive suočavanja sa ličnim brigama i životnim strahovima.

“Na zidovima svoje sobe, svakodnevno je pisala ‘JULIJA, NE BRINI’, pronalazeći umirenje u ovim riječima. Ova intimna praksa se proširila na njen uži krug, gde je dijelila poruke poput ‘MAMA, NE BRINI’ i ‘TATA, NE BRINI’ sa porodicom i prijateljima. Ove poruke su sada amplifikovane u javnom prostoru, noseći jednostavnu, ali snažnu poruku: ‘NE BRINI’”, ističe Stokić.

Ona dodaje da ovakve poruke postavljene na bilbordima postaju univerzalni poziv na empatiju i saosjećanje, podsećajući prolaznike na značaj brige za druge, ali i za sebe.

“Njen rad nas izaziva da preispitamo svoje brige i da prihvatimo mogućnost postojanja u stanju bezbrižnosti. Castellucci nas direktno podsjeća na mogućnost izbora. Serija radova ‘NE BRINI’ obuhvata poruke poput ‘MAMA, NE BRINI’, ‘TATA, NE BRINI’, ‘NENSI, NE BRINI’ , ‘VLADO, NE BRINI’, ‘ANA, NE BRINI’, koje su namijenjene umirivanju bliskih osoba. Međutim, kada su postavljene u javni prostor, te poruke dobijaju širi kontekst, postajući relevantne za svaku osobu koja ih pročita”, kaže Stokić.

Samim tim što su poruke vidljive na bilbordima ispisane rukom, unijeta je dodatna dimenzija empatije, uz naglasak na njihovu ličnu i univerzalnu vrijednost, ističe kustoskinja.

“Njen rad nas poziva da preispitamo svoje stavove prema brizi i da prihvatimo radikalnu empatiju kao alat za društvenu promenu. Rukopis prenosi osećaj bliskosti i autentičnosti, čineći poruke još moćnijima i relevantnijima u kontekstu javnog prostora“, smatra Stokić.