DAN KADA NAS JE NAPUSTIO TIGAR SA ŽUČI: Prije 31 godinu poginuo je heroj Safet Isović
Na današnji dan, prije 31 godinu, poginuo je heroj Safet Isović.
Rođen je 6. septembra 1966. godine u Bijelom Polju.
Poginuo je kao zamjenik komandanta 2. Viteške motorizovane brigade Armije RBiH, u oslobađanju Mijatovića Kose od agresora.
12. juna 1993. godine na Mijatovići Kosi odigrala se značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj, a hrabro osmišljenoj akciji.
Safet Isović poveo je “vitezove” da oslobode Mijatovića kosu da bi se ublažio pritisak na naselje heroja Sokolje i da bi se ono moglo kasnije uspješnije braniti. Vitezovi su u kratkom naletu, njih oko 120, za 20-ak minuta oslobodili ovaj prostor, odakle se sijala smrt po novogradskim naseljima.
Nažalost, u toj bici od minobacačke granate život je izgubio Safet Isović, kojeg su borci odmilja zvali Tigar sa Žuči. Safet Isović je poginuo u jeku oslobađanja ovog prostora, ne dočekavši vijest da je Mijatovića kosa oslobođena. U ratnom periodu od sedam dana Druga viteška ostala je bez komandanta i zamjenika komandanta brigade.
Ipak, velika pobjeda imala je svoju veliku cijenu. U bici život je izgubio Safet Isović te njegovi saborci Amir Šabanović, Esad Čolaković i Zulfo Dizdarević.
U svojoj knjizi "Bosanski ratnici" novinar Šefko Hodžić piše o Isoviću i njegovoj borbi do posljednjeg daha. Safet Isović poginuo je u 27. godini života, ne dočekavši vijest da je Mijatovića Kosa oslobođena.
"Bila je to velika bitka na Žuči. Gorio je front dug dvadesetak kilometara. Četničkim napadima odolijevali su junaci Druge viteške Safeta Zajke i Prve slavne Envera Šehovića. Pratio sam tu bitku na spoju između ovih brigada, sa prve linije fronta, odakle je komandovao još jedan junak Zahir Panjeta. Bitka je počela tačno u pet popodne. Preko veze koju je održavao Šaban Panjeta ubrzo smo saznali da su Zajkini borci oslobodili Mijatovića stranu i dio Zabrđa. Slušali smo komande tih slavnih komandanata – Safeta Zajke i Envera Šehovića. Bilo je nešto čudno u njima. Nije bilo one radosti svojstvene za obojicu, pogotovo poslije tako sjajnih uspjeha kao što je oslobađanje tvrđave koja se zove Mijatovića strana, pa još i dijela Zabrđa", navodi Hodžić, dodajući:
"Pred ponoć vratili smo se u Šehovićevu komandu, gdje su već stigli Mustafa Hajrulahović Talijan, Vahid Karavelić, Alija Ismet, Enver Šehović, Ibro Dervišević. Svi su šutjeli. Bili su tužni. Poginuo je Safet Isović – kazao je Talijan."
"Kao poručnik bivše JNA pobjegao je iz kasarne u Rajlovcu sa grupom drugih oficira. Njegov prvi ratni raspored bio je administrativne prirode, ali on je tražio novi, na ratištu. Od tada je učestvovao u mnogim bitkama. Učestvovao je u svim bitkama na Žuči i zato je prozvan Tigar sa Žuči. Bio je stručnjak za kompjutere i bitke je planirao i izvodio kompjuterskom preciznošću. I komande su mu bile takve. Referisanje također, kratko, jasno i precizno", napisao je Hodžić.
Istakao je također da je bilo nevjerovatno da on, skoro dječijeg izgleda, naoko krhkog zdravlja ima toliko energije i hrabrosti.
Pojedinac ne može ništa. Snaga je u armiji, u borcima – obično bi odgovarao Isović. A Zajko ga je više puta isticao kao čovjeka koji je presudno utjecao na ishode bitaka. Uz Safeta Isovića u trenutku pogibije bio je borac Juka Alimanović.
"Granata je pala blizu nas", pričao je kasnije Alimanović, samo je rekao "Juka" i izdahnuo.
Najviše ratno priznanje “Zlatni ljiljan” dobio je 1992. a posthumno je 1994. godine odlikovan “Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima”.
Večeras će s početkom u 18:00 sati u multimedijalnoj sali Općine Novi Grad biti održana premijera dokumentarnog filma "Tigar sa Žuči", posvećena upravo heroju Safetu Isoviću.
Piše: Mirza Hadžijusufović