Svakodnevnica u Sarajevu: Punimo kafiće preko leđa roditelja

"Lakše je vama, vi živite u Sarajevu" - česta je rečenica prijatelja i poznanika Sarajlija iz drugih gradova u Bosni i Hercegovini. Da li je to baš tako? 

Činjenica je da je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine lakše naći posao nego li u drugom gradu naše države, ali je još uočljivija činjenica da omladina, iz generacije u generaciju, sve manje to želi. Čemu sve ovo vodi? 

Omladina u Bosni i Hercegovini prerasta u jednu ogromnu vrstu "sisavaca" - želi se provoditi, želi uživati "u najboljim godinama", a sve preko leđa - roditelja! Naravno, ovdje pišem o velikoj većini bh. omladine, pogotovo u Sarajevu, gdje mi iskustvo govori da je situacija alarmantna. To svi znaju, ali niko ništa ne preduzima. Roditelji djeluju nemoćno, pokušavaju djecu usmjeriti na pravi put, pokušavaju izvući ono najbolje iz njih, ali jednostavno ne uspijeva. Mnogo je razloga zašto je to tako..

Novi trendovi, društvene mreže na internetu, klubovi, kladionice, igraonice.. Sve je to napravljeno da zamagli oči omladini, da gube vrijeme tamo gdje ne treba i u konačnici da bježe od posla, vodeći se onom poznatom "Pa kako da radim, kad nema posla". Ima posla, ali nema volje u našim glavama, ali ima roditelja koji to sve još razumiju i koji izdržavaju svoju djecu čak i do kasnih 20-tih. 

Sistem je čudan, kafići su puni svakim danom, čak i srednjoškolci bježe sa časova i završavaju na "nargilama", na kafama, po kladionicama. Sve o trošku jadnih roditelja, koji misle kako su im djeca u školama. Sarajevo je postalo globalno selo koje zaglupljuje omladinu, sputava mlade u Bosni i Hercegovini na sve moguće načine i svim mogućim sredstvima. Malo je onih koji se znaju izboriti i izvući iz ovih situacija gdje se nudi sve što je potrebno za - neuspjeh.

Srećom, još uvijek ima upornih Sarajlija i Sarajki koji imaju cilj u životu, koji žele nešto postići i postižu, a većini koja "visi" po kladionicama, "sokeranama", kafićima, klubovima treba poručiti da dobro razmisle o svojim životima. Vrijeme brzo prolazi, roditelji će pomoći dok mogu, a šta onda? 

Morate se izboriti za svoj život, niko vam neće servirati sreću, finansije i ostalo. Budite samostalni i već jednom - oživite!