Pjesma „Đurđevdan“ krije najjeziviju priču o prošlosti: Istoričar otkrio kako je nastala, Brega...

Danas je Đurđevdan, praznik koji nosi uspomenu na Svetog Đorđa i jedna od najčešćih slava kod Srba. Međutim, dok budete pjevušili melodiju pesme „Đurđevdan“, sjetite se i ove priče.

Čuli ste za „voz smrti“? U njemu je nastala pjesma uz koju danas pijemo i slavimo, nesvjesni njene tragične pozadine.

„Ederlezi“ je popularna tradicionalna romska folk pjesma nastala na Balkanu, a naslov je ponijela po romskom prazniku Ederlezi – proslavi proljeća. Međutim, „Đurđevdan“, verzija koju je pjevalo Bijelo dugme, nosi mnogo, mnogo jeziviju priču.

Naime, prema svjedočenju profesora Žarka Vidovića, istoričara umjetnosti iz Sarajeva, koji je bio u zloglasnom koncentracionom logoru 1942. godine, Srbe su na Đurđevdan zatvorili u stočne vagone i, po naređenju NDH, policija ih je povela na „đurđevdanski uranak“.

Vidović je bio u zаtvorimа do 1942. godine, i to prvo u njemаčkom, pа u ustаškom. U „Velikom trаnsportu“ prebаčen je u Jаsenovаc, odаkle je deportovаn u logor kod Nаrvikа u Norveškoj. Prema njegovim riječima, na putu prema kazamatu, zatočenici u vagonima bez hrane i vode počeli su da padaju u krize zbog straha i neizvjesnosti.

„Đe ste, Srbi? Besplatno vas vodimo na teferič u Jasenovac!“ – vikao je jedan od policajaca koloni od oko 3.000 uglavnom mladih ljudi.

Na vagonima je pisalo „sedam konja ili četrdeset vojnika“, a ustaše su u jedan vagon uvodile i do dvesta ljudi.

U opštem haosu, jedan od njih, za koga se tvrdi da je bio član sarajevske „Sloge“, u sopstvenom grču i nemoći, iz ponosa i prkosa, prvi put je zapjevao „Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!“.

Po dostupnim svedočenjima, ustaše su zbog pjesme „Đurđevdan“ zatvorile šibere na vagonima, a zatvorenici su ostali bez vazduha na malom prostoru, zbijeni jedni do drugih. Od 3.000, koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u Jasenovac je stiglo 2.000 duša, a njih dvije stotine je na kraju rata preživjelo torturu.

Međutim, druga verzija priče glasi ovako: čuveni reditelj Emir Kusturica 1988. godine snimao je film „Dom za vješanje“ koji je u tom vremenu izazvao veliku pažnju javnosti. Za potrebe filma angažovao je Bregovića koji je tada bio u zenitu slave, da mu napravi muziku za film. Ovim projektom prvi put započinje njihova saradnja koja će se nastaviti narednih godina, a legendarni muzičar prvi put radi muziku za film.

– Pjesma je pravljena za film Emira Kusturice „Dom za vješanje“, a onda sam ja pravio prepev za ploču„Bijelog dugmeta“,kao jednu malu ljubavnu pjesmu,zapravo kao jedan mali omaž Đorđu Balaševiću,koji nažalost nikad nisam napisao na ploči–otkrio je jednom prilikom Bregović i dodao da je želio da oda počast popularnom kantautoru stihom iz njegove pjesme„Priča o Vasi Ladačkom“i stihom„Kad ja nisam s onom koju volim“.