Četiri druga se slikala na plaži: Nisu ni slutili da će se istog dana borit za život
15. aprila 1979., prije 45 godina Crnu Goru je potresao katastrofalan zemljotres, u kojem je stradala 101 osoba, a veliki dio primorja je razoren.
Snažan potres dobro pamte i sagovornici TVCG, među kojima i tada, učenik iz Italije, koji je tog 15. aprila bio na ekskurziji u Crnoj Gori. Pukom srećom su preživjeli, a za TVCG oživljavaju sjećanja.
Zajednička fotografija četvorice prijatelja, koji su iz Italije doputovali na ekskurziju u Crnu Goru, zabilježena je rano ujutro 15. aprila 1979. Nedugo potom, idilično okruženje Sutomora zamijenila je strahota zemljotresa.
“Vratili smo se u hotel, oko 7.15 i u tom trenutku je počelo strahovito da trese. Krenuli smo da bježimo, pri čemu mi je Baćko pomogao da prođem kroz vrata koja su bila zaglavljena. Trčali smo ka plaži, ka spasu, pošto se cijeli hotel ljulljao i uvijao od potresa”, kaže direktor Centra za borbu protiv organizovanog kriminala Italije Alfredo Luzi.
A na fotografiji iz Sutomora je i Alfredov školski drug Branislav Baćko Kraljević koji vjeruje da su preživeli zahvaljujući spletu srećnih okolnosti.
„Planirano je bilo da mi odsjednemo u hotelu Agava u Baru za koji se zna da je pao kao kula od karata, a nismo odseli u njemu jer se pripremao za sezonu i sređivali su ga i oni nas smjeste u hotel Nikšić u Sutomoru“, priseća se producent RTCG Kraljević.
Slike svega što su preživjeli i dalje su žive.
“Trčali smo ka plaži, to je nevjerovatno bilo kao da ti neko pomera tepih pod nogama. Sjećam se kao da je juče bilo, padaju kuće, padaju krovovi, Sozina brdo se odvaljuje, padaju stjene, Volujica u dimu, mi nismo znali šta nas je snašlo”, kaže Kraljević.
I u Italiji je nastala panika jer dva dana nisu imali nikakvu informaciju o svojim najbližima, dok su nastavnici s djecom nastojali što pre da se izvuku iz pogođenog područja.
“Narednog dana krenuli smo što dalje od zone potresa svojim autobusom, prema Dubrovniku, sa dva profesora koji su nas pratili”, kaže Alfredo Luzi.
“Uključila se policija Italije i stupili su u kontakt s nekim od naših radio amatera koji je rekao da je vidio autobus rimskih tablica, odnosno italijanskih da prolazi kroz Budvu i onda se u njima javila nada da smo ipak živi”, prisjeća se Kraljević.
I nije dugo prošlo do susreta djece s porodicama. Feribotom su prebačeni iz Dubrovnika do Barija gdje ih je sačekao i tadašnji predsednik Italije Sandro Pertini, ali i brojne novinarske ekipe. 45 godina kasnije emocije su i dalje jake.
“Kao u filmu, svakog detalja se sjećam jer to se ureže u sjećanje”, kaže Kraljević.
“Poslije toliko godina ipak je ovo emotivan trenutak. Bio je to put za pamćenje, kako po dobru tako i po zlu”, kaže Luzi.
Alfredo i Baćko, za razliku od mnogih, imali su sreće. Udar zemljotresa od 7 Rihtera nije preživjela 101 osoba u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Potres je izazvao katastrofalna razaranja na cijelom Crnogorskom primorju.
Kurir.rs/TVCG