Prva ispovijest roditelja malene Danke Ilić(2)

Majka i otac Danke Ilić, Ivana i Miloš po prvi put zajedno govorili su o kobnom danu 26. martu kada su ostali bez kćerke.

Naime, roditelji Danke Ilić su jedva govorili o nesrećnom danu kada se njihovoj ćerki gubi svaki trag. Sa knedlom u grlu prvi je progovorio Dankin otac, a onda se uključila i majka koja je jasnog stava da ne želi da joj bilo ko izjavljuje saučešće pošto ona u dubini duše vkeruje da je njihovo dokete živo.

- Zbog svega što je izrečeno o nama i što smo blaćeni na najgori mogući način nas dvoje kao roditelji, rekli smo da ćemo se javno obratiti kada se slučaj riješi odnosno kada saznamo cijelu istinu o nestanku naše ćerke Danke - rekao je Milos Ilić za Republiku.

Ivana i Miloš prepričali su kako je njihov srećan život u trenu pretvoren u košmar iz kog se kažu nikad ne izlazi.

- Šta mislite kako je nama?! Kako je našim dušama i srcima?! Kako nam je bez djeteta? Kako nam je kad nas sin pita gdje mu je seka, kad kaže" Mama, gdje je Danka?", a nje nema - rekla je Ivana gledajući pogledom beznađa. Na pitanje da opiše kako je nestala Danka i šta je istina o njenom nestanku roditelji su u glas rekli:

"Sve je laž", a Miloš je onda nastavio: "Osim da je za njom tragalo mnogo ljudi. Ivana je dobra majka i ja sam dobar otac, ali...još se nije stiglo do istine. Uhapšeni su monstrumi, ali...".

Ivana i Miloš kažu da ne prihvataju izraze saučešća okoline iako nose crninu od dana kada je policija saopštila da su se obistinile najstrašnije sumnje, i da su njenu Danku dvojica radnika JKP Vodovod Bor Dejan Dragijević i Srđan Janković udarili službenim automobilom, ubacili je u kola i kada je kasnije zaplakala da su je ti isti monstrumi udavili umjesto da joj ukažu pomoć.

Ivana izgovora rečenicu od koje se koža ježi na čitavom tijelu:

- "Mi ne prihvatamo kada nam izjavljuju saučešće, zamolimo ih da to ne rade, jer i dalje nismo vidjeli ćerku. I dalje postoji taj jedan tračak nade da će nam se živa vratiti. One svijeće, želim da istaknem, nismo palili zbog onog najgoreg, nego da joj osvijetlimo put da se vrati".

Miloš je bio na poslu u vreme nestanka ćerke, a objasnio je kako su nastale posljednje Dankine fotografije neposredno pred njen nestanak.

- Ivana mi se uvijek javljala gdje ide, kao i kada stigne sa dejcom tamo gdje je krenula. Slikala je Danku i Lazu tada i poslala mi slike sa tog placa. To je istina, samo ih je meni poslala - kaže, pa nastavlja: - Bio sam na terenu, postavljao instalacije po selu Slatina kada me je Ivana pozvala. Vrištala je na telefon koliko je plakala i rekla je: " Miloše, nema mi je Danka". Krenuo sam sa kolegom istog trenutka i jurio ka njoj. Stigao sam prije policije koju je Ivana zvala čim je vidjela da djeteta nema.

Dankine ubice otac je video pri dolasku i nije posumnjao ništa, a nazvao ih je ljudima:

- Kad sam ulazio u Banjsko polje ja sam lično vidio ta dva čovjeka u autu. Nisam ja vozio jer nisam vozač, moj kolega je vozio i stao je ispred njih i pitali smo: "Ljudi, jeste li vidjeli jedno malo dijete?".Oni su mi hladnokrvo rekli "Ne". Samo Bog zna što ja tada nisam izašao iz auta da provjerim auto. Ja sam pod naletom adrenalina otišao pravo gore gdje je kuća i krenuo sam da tražim dijete. Kad sam ja stigao poslije minut, dva stigla je i prva patrola. Tražili smo je i postalo je jasno da je situacija kakva ne treba da bude. Stizalo je još policije i ljudi su se okupljali. Vrlo brzo je bilo hiljadu ljudi, a vjerujem i više. Moji drugari su je tražili na motorima, džipovima, po šumi i svuda okolo. Zvali su me sa svih strana. Tu je sve prečešljano i moji drugovi i prijatelji i policija koja je sve uradila što se moglo. Stvarno je tako.

Živahni i nasmijani dečak je sve vrijeme trčkarao okolo i tražio pažnju roditelja, Ivana ga je pratila, a Miloš je progovorio o ubicama:

- Ne daj bože da ih vidim. Prema onome što nam je policija rekla monstrumi su nam ubili dijete. Pričali smo i sa načelnikom policije u Boru i sa beogradskim. Oni su nama rekli kako se to sve desilo. Pratili su ih preko GPRS, kažu da su imali stajanje tu. Otkrili su da su mokrili na tarabe, pa su išli na dole, pa su udarili Danku i šta su uradili, pa su imali još jedno stajanje i ja sam ih sreo dole. -

U svoj muci Miloš kaže da bi ubice za njega bili heroji da su djevojčicu odvezli kod ljekara kada su je udarili automobilom.

- Da su šta god uradili sa djetetom, ali valjano, da su joj pomogli, da su je odnijeli kod ljekara ili da su stali kod nekog komšije i pitali čije je dijete koje su udarili vjerujete mi da bi oni za mene bili najveći heroji. Ali, pošto su ovo uradili što jesu, odnosno što policija kaže da su priznali, ja nemam riječi za njih. Monstrum to je blaga riječ za njih. Smrtna kazna nije za njih, to bi bila nagrada za njih. To treba da robija do kraja života i to što će tamo da im rade nije moj nego njihov problem.

Ivana se žali da su joj noći najteže kada sin zaspi, a ona ostane budna sa suprugom da oplakuje ćerku.

- Ne dao bog nikome takvu i toliku bil. Od ovog se ne oporavlja. Moja agonija je počela od trenutka kad je iz dvorišta Danka nestala.

Razara je izjava majke ubice

Ivana kaže da je strahovito povrijeđuju nepoznati ljudi komentarima na društvenim mrežama, a šok izjava majke ubice Svetlane Dragijević je strahovito uznemirila.

- Mnogo me sve to boli, pričaju da sam djecu dobila sa drugim muškarcima, a ne sa Milošem. Iznose raznorazne pokvarene teorije, a pogotovo kad sam pročitala da je majka tog čovjeka izjavila da je Danka živa i da ja znam gdje je i da sam kriva za sve - šireći ruke istakla je Ivana.

Dodaje da su i neki ljudi koji ih znaju učestvovali u širenju glasina pa ističe primjer ugostiteljke koja je izjavila da u januaru Danka nije znala da hoda.

- Ona je vidjela Danku da je u kolicima, a dijete je bilo pospano pa je zato ležala u kolicima. Inače, ona je prohodala još 7. maja dan nakon prvog rođendana i u trenutku nestanka je sigurno hodala - istakla je mlada majka. Njoj je stalo da izrazi zahvalnost policiji koja je od početka angažovana na slučaju u nadi da ce se razriješiti sve do kraja - Hvala svima iz policije, to želim da kažem, jer osjećam da nismo sami u svemu - istakla je.

Uvijek je trčala za bratom, ali kobnog dana...

Roditeljima od svega najteže pada kada ih sin pita gdje mu je sestrica koja je najviše bila vezana za batu.

- Danka je radoznala djevojčica, drugačija od brata, ali je nezgodno da ih poredim. Vezana je za oca i za majku. U posljednje vrijeme je kada na primjer odemo kod mojih i spustim je htjela da je podignem i uzmem u naručje, trebala joj je ta bliskost. Inače najviše je vezana za brata, trčala je za njim, ali tog dana je otišla od njega - izgovorila je Ivana spuštene glave.

Miloš je kaže imao posebnu vezu sa kćerkicom.

- Sa oboje djece sam vezan čvrsto, ali za Danku sam osjećao nekako veću privrženost, valjda zato što je kćerkica - tužno kaže neutješni otac.

Kurir.rs/Republika