ZANIMLJIVA TRADICIJA: Da li znate šta je Djevojački bajram?
Muslimani širom svijeta danas slave Bajram, a način obilježavanja ovog posebnog dana mijenjao se kroz historiju te su mnogi stari običaji gotovo izumrli.
S modernim načinom života, ubrzanom i olakšanom globalnom komunikacijom lokalni običaji su se počeli gubiti.
Zbog izuzetno bogatog kulturno-historijskog naslijeđa i velike geografske raznolikosti, u Turskoj je nastalo mnoštvo različitih običaja, a samo neki od njih se u izmijenjenim formama prakticiraju i danas, piše Preporod.
Velika sofra za svakoga
U crnomorskoj općini Tašköprü u Kastamonuu tokom Bajrama stanovnici više desetina sela okupljaju se u jednom selu. Nekoliko dana prije Bajrama žrijebanjem je donesena odluka koje će selo biti domaćin. Nakon bajram-namaza domaćini iz sela određenog da tog Bajrama bude centar okupljanja odvode susjede iz okolnih sela svojim kućama u grupama od po dvoje ili troje. Tu zajedno doručkuju. U vrijeme podne-namaza u dvorište džamije donose obroke koje su žene pripremile kod kuće. Među ovim jelima najčešće je pečenje. Svi seljani, okupljeni zajedno pred džamijom jedu s gostima iz okolnih sela, postavljaju ljuljaške i klackalice, da bi se dobro zabavili. Nakon toga gosti odlaze u svoja sela, a domaći seljani se razilaze svojim kućama.
"Konat"
U gradu Bartin na obali Crnog mora postoji sličan običaj koji se zove "konat". Na dan Bajrama, nakon bajram-namaza, stanovnicima sela se preko razglasa u džamijama saopćava koje će selo za taj Bajram postaviti "konat". To je ustvari, velika sofra ispred džamije gdje svi seljani čitavog okruga zajedno ručaju nakon podne-namaza. Zahvaljujući ovoj vrsti tradicije svi stanovnici velike grupe sela zajedno obilježe Bajram.
Obilazak mezarja
Na jugoistoku Turske u Elazigu, uoči Bajrama pripremaju se slastice za posjetu mezarju. Nakon bajram-namaza obilaze se mezarja gdje se uče dove, a zatim se mezari obilato okite raznim slatkišima za djecu. Nakon proučenih dova mezarja obilaze djeca i uzimaju ostavljene slatkiše za sebe. Njihove porodice vjeruju da će se duše rahmetlija obradovati ostavljenim slatkišima te da će im biti posebno drago kada ih djeca pojedu.
"Helsesa"
U crnomorskom gradu Sinop postoji izuzetno zanimljiv ramazanski običaj nazvan "helesa". Najvjerojatnije je nastao na temelju legende da je neki brod bježeći od oluje pristao u luku Sinop. Tu su bili danima pa su mornari ostali bez namirnica jer nisu željeli izaći na obalu i zatražiti pomoć od lokalnog stanovništva. Njihov kapetan, da spasi svoje ljude od gladi, uzeo je dva fenjera i krenuo od kuće do kuće tražiti pomoć. Od petnaestog dana ramazana mladići iz Sinopa uzmu raznobojnim svjetiljkama ukrašen čamac na svoja ramena i hodajući nakon iftara od kuće do kuće skupljaju pomoć u novcu. S njima u povorci ide i kapetan koji se naglas zahvaljuje na darovima. Ovaj običaj, svojevrsni ramazanski festival šarenila, svjetlosti i mladosti, prakticira se u Sinopu i danas, a skupljena novčana sredstva se ulažu u humanitarne svrhe.
"Djevojački bajram"
U oblasti Zonguldak na Crnom moru, treći dan Ramazanskog bajrama se zove "djevojački bajram". To je vrsta festivala za mlade koji ima za cilj da se djevojke i mladići upoznaju, pomalo "zaašikuju" i da neki od njih zahvaljujući novom poznanstvu osnuju i porodicu. Djevojke i mladići koji sudjeluju u ovom obilježavanju svojevrsnog bajrama mladih oblače tradicionalne nošnje i u velikim grupama obilaze trgove susjednih gradova i sela gdje se druže i upoznaju.