MRAČNE TAJNE SLAVNOG GLUMCA: Marlon Brando na samrti izrekao jezivu posljednju želju
Marlon Brando snimio je preko 200 sati ličnih ispovijesti koje je izgovorio na magnetofon. Bio je to njegov tajni dnevni, audiozapis koji je trpio sve.
Mračne tajne slavnog glumca koji je prezirao svog oca, izgubio djecu zbog ubistva i samoubistva, te svaki bolni trenutak svog života pretvorio u maestralnu filmsku predstavu.
Steve Reilly napravio je zastrašujući dokumentarac od arhivskih snimaka, rijetkih intervjua za medije i neobjavljenih audiozapisa koji svjedoči o tragediji slavnog Marlona Branda.
Jedan od snimaka prikazuje Branda, izbezumljenog i s viškom kilograma, kako stoji ispred svoje kuće, pepeljastog lica dok govori: "Glasnik bijede posjetio je moju kuću".
16. maja 1990. godine u ranim večernjim satima muškarac je upucan u glavu dok je razbijao televizor u Brandovoj kući. Brando, koji je u to vrijeme bio kod kuće, čuo je pucanj i dojurio na mjesto događaja te pokušao spasiti čovjekov život. Bilo je prekasno. Pokojnik je bio dvadesetšestogodišnji Doug Drolet, izdanak ugledne porodice i dečko Cheyenne Brando, glumčeve kćerke, piše Story.
Cheyenne, u to vrijeme u osmom mjesecu trudnoće, bila je dijete tahićanske glumice Tarite Teriipaie koju je Brando upoznao, zaljubio se i oženio (ona mu je bila treća žena) na snimanju filma 1962. Da stvar bude gora, ubica nesretnog mladića bio je Marlonov sin - Christian.
Bila je to užasna scena. Marlonov 32-godišnji prvorođeni sin ubio je sestrinog partnera u pijanom bijesu nakon što je njegova sestra tvrdila da ju je tukao tokom noćnog izlaska. Njene tvrdnje o zlostavljanju kasnije su se pokazale lažnima. Cheyenne Brando počinila je samoubistvo pet godina kasnije. Za Branda je ovo bio pakao.
Tokom svog života pokušavao je zaštititi svoju porodicu, posebno svoju brojnu djecu, od onoga što je smatrao toksičnošću slave. Sada, uprkos njegovim naporima, porodica se uništavala iznutra. U prošlosti je bilo zabrinjavajućih incidenata - njegova prva supruga, glumica Anna Kashfi, rođena u Calcutti, sredila je meksičkim razbojnicima otmicu njihovog sina Christiana za 10.000 dolara dok je Brando bio odsutan u francuskoj prijestolnici snimajući film Posljednji tango u Parizu 1972. godine, ali ništa usporediti s Dougovim ubistvom. Marlona je sve to razdiralo.
Ovaj dokumentarac sastavljen je od audio zapisa koje je Brando ostavio iza sebe. Bili su to sati i sati zvuka koji je glumac snimao svaki dan. Njegov audiodnevnik.
Naprimjer, kada se rodio njegov prvi sin, Christian, publika je mogla čuti glas Marlona Branda kako govori: "Ne želim da se moj otac približi Christianu. Na dan kad se rodio, rekao sam sam sebi sa suzama u očima: Moj otac se nikada neće približiti mom djetetu zbog štete koju mi je nanio".
No, s majkom koja je bila alkoholičarka i koju je glumac, još dok je bio dječak, stalno tražio po klubovima i barovima gdje bi se povremeno onesvijestila, bio je tek nešto bliži.
Brandov odnos s ocem, odnosno nedostatak istog, prožimao je svaki dio njegova života, kroz cijeli život. Bila je to bolest.
U Brandovom karakteru uvijek je postojala ta vragolasta strana, nepredvidiva, problematična, buntovna strana – osobina za koju tvrdi da se pojavila nakon što je bio shrvan kada je njegova majka otišla od kuće kada je imao samo sedam godina.
Brando je preminuo 1. jula 2004. od respiratornih i srčanih problema. Iza sebe je ostavio 14-ero djece i najmanje 30 unučadi. Pred kraj života bolovao je od slabog vida uzrokovanog dijabetesom i od raka jetre.
"Sjećam se posljednjeg razgovora koji sam vodila s njim", rekla je njegova kćerka Rebecca.
"Bilo je to samo nekoliko sedmica prije nego što je umro. Nije želio da svi, pogotovo ne sva djeca, znaju koliko je loš. Izrazili smo ljubav jedno drugome i to je bilo to. Nikada to neću zaboraviti. Moj otac je želio biti zamrznut. Ono što je najviše želio bilo je da znanstvenici pronađu način da on umre i onda ga vrate za nekoliko decenija", ispričala je.