Ruska privreda bolja od prognoza, no koliko još dugo?

Vijesti
Ruska privreda bolja od prognoza, no koliko još dugo?

U zadnje dvije godine protiv Rusije su uvedene brojne stroge sankcije zbog njene invazije na Ukrajinu. Ipak, predviđanja o krahu ruske privrede nisu se ostvarila. Hoće li tako ostati i ubuduće?

Prošle su dvije godine od ruske invazije na Ukrajinu i postoji jedna stvar oko koje se ekonomisti slažu: Ruska privreda nije propala. A baš takav ishod su mnogi predviđali kada su Europska unija, SAD i drugi uveli sankcije bez presedana nakon invazije u februaru 2022. godine.

Sada rasprava o ruskoj privredi u zapadnim zemljama ima trezveniji ton. Malo ko više dovodi u pitanje njegovu otpornost. Neslaganje postoji oko toga koliko su čvrsti temelji za trenutne ekonomske pokazatelje u zemlji.

Međunarodni monetarni fond (MMF) nedavno je prognozirao da će bruto domaći proizvod (BDP) u Rusiji ove godine porasti za 2,6 posto, što je veliko povećanje u odnosu na procjenu iz oktobra. Osim toga stopa rasta u 2023. bila je veća od tri posto. U međuvremenu prihodi od nafte ponovo rastu, a nezaposlenost je na historijskoj niskoj razini.

Ipak sumnje i dalje postoje. Kremlj je povećao izdatke za odbranu do te mjere da će na to ove godine otići 40 posto svih proračunskih rashoda. To je ratna ekonomija, i to opasno pregrijana, kažu stručnjaci.

Postoji sve veći nedostatak radne snage, a visoka inflacija se zadržala. Sankcije također nastavljaju nanositi štetu, posebno zato što zapadni dužnosnici traže uvijek nove načine da nanesu udarac potrošačkoj moći Moskve.

Kako je Rusija preživjela i napredovala

Elina Ribakova, ekonomistica Petersonovog instituta za međunarodnu privredu, kaže da postoje tri glavna razloga zašto se ruska privreda tako dobro održala.

Prvi je da je ruski finansijski sistem bio dovoljno pripremljen za prvi val bankarskih i finansijskih sankcija koji je uslijedio u prvih nekoliko sedmica, budući da je bio u režimu reagiranja na krizu od invazije na Krim 2014.

Drugi je da je Rusija uspjela ostvariti ogromne zarade od izvoza nafte i plina 2022. godine, jer su zapadne sile bile prespore da zaustave taj izvoz, čak i kada su cijene skočile nakon invazije.

A kao treći razlog Ribakova navodi to što kontrole izvoza nisu u dovoljnoj mjeri funkcionirale kako bi spriječile Rusiju da koristi treće zemlje za nabavku robe koja joj je potrebna za vojno-industrijski kompleks.

Međutim, Benjamin Hilgenstock iz Kijevske škole ekonomije kaže da su sankcije i dalje imale veliki utjecaj, iako je ruska privreda napredovala bolje nego što se očekivalo. "I dalje stoji zaključak da se makroekonomsko okruženje za Rusiju značajno pogoršalo i da je mnogo toga posljedica sankcija", rekao je on za DW.

On ističe da su prihodi od ruskog izvoza nafte i plina pali u 2023. u usporedbi s 2022., kao i činjenicu da je ruska središnja banka morala povećati kamatne stope na 16 posto zbog visoke inflacije.

Probijanje sankcija

Ipak, relativno dobro stanje ruskog gospodarstva može se zahvaliti načinu na koji je Moskva zaobišla sankcije. Dva najupečatljivija su kako je zaobišla kontrolu izvoza da bi nastavila nabavljati zapadnu robu te kako je nastavila prodavati svoju naftu širom svijeta, unatoč tome što je zapadni savez uveo gornju granicu cijene nafte u decembru 2022. godine.

Cilj je bio da se zapadne usluge za transport ruske nafte ograniče ako se nafta ne proda ispod 60 dolara (56 eura) po barelu. Međutim, već skoro godinu dana Rusija prodaje svoju naftu po cijenama blizu tržišnih.

To je uglavnom posljedica takozvane flote brodova u sjeni, koja je pomogla ruskoj nafti da stigne do tržišta u zemljama poput Kine, Indije i Pakistana, a da ne podliježe ograničenju.

Sjedinjene Države sve više sankcioniraju pojedinačne brodove i firme za koje vjeruju da krše gornju granicu, a Hilgenstock kaže da je to ključno za ograničavanje prihoda od ruskog izvoza nafte. "Te mjere mogu efikasno izvući brodove iz flote u sjeni na značajno vremensko razdoblje", rekao je on.

U smislu ograničavanja načina na koji Rusija ima pristup zapadnim komponentama uvozom preko trećih zemalja, Hilgenstock kaže da banke imaju ključnu ulogu.

On ističe izvršnu naredbu koju je američki predsjednik Joe Biden izdao u prosincu i kojom se odobravaju moguće sankcije stranim bankama ako dozvoljavaju transakcije koje pomažu u finansiranju ruske vojno-industrijske baze.

"Financijske institucije imaju veliku ulogu kada je u pitanju provedba kontrola budući da imaju uvid u neke od ovih finansijskih transakcija koje bi se možda fizički vrlo teško mogle dokazati", rekao je Hilgenstock.

Rizici ratnog gospodarstva

Još jedan ključni pokretač ekonomskog učinka Rusije je potrošnja za obranu, koja je od 2021. godine utrostručena.

"Sada imate uglavnom ratnu privredu", kaže Elina Ribakova. Ona vjeruje da to povećava BDP, uz visoku javnu potrošnju koja potiče proizvodnju velikih količina projektila, artiljerije i dronova. I ističe: "Bilježe se brojne aktivnosti, ali srednjoročno to nije produktivna aktivnost. To nije dobro za ekonomiju.”

Chris Weafer, savjetnik za investicije koji je radio u Rusiji više od 25 godina, kaže da će biti negativnih dugoročnih posljedica ako se dodatna potrošnja bude odnosila uglavnom na 'potrošnu' robu, a ne na dublje ulaganje u industrijsku bazu zemlje.

"Istrošit ćete svoje rezerve, a kada se sukob završi, završit ćete s puno oštećenijom privredom, s mnogo nedoumica oko toga što dalje trebate raditi", rekao je on za DW.

On kaže da je još jedan ključni element ratne privrede način na koji se promijenilo tržište rada. Regrutacija i činjenica da je oko milion visokokvalificiranih radnika napustilo Rusiju od 2022. godine znači da sada postoji nedostatak radnika u više branši.

Nezaposlenost gotovo da i ne postoji, ali plaće su značajno porasle tijekom 2023. „Taj porast prihoda je zaista bio veliki pokretač ovog rasta inflacije", rekao je on za DW.

Može li to potrajati?

No ruska privreda je i ranije prkosila predviđanjima kolapsa. Weafer kaže da je ogromna baza resursa u zemlji konstantno podcjenjivana kada su sankcije uvedene, ukazujući na kontinuiranu važnost ruske nafte i plina na globalnim tržištima, kao i robe poput uranija, koji SAD i dalje kupuje u velikim količinama.

On kaže da se posebno EU previše bavio onim što on naziva 'političkom ekonomijom'. "Oni će reći kako se 'privreda nije urušila 2022. ili 2023. godine, ali hoće sada zbog vojne industrijske potrošnje", kaže on. I dodaje: "No to je samo politička ekonomija. To je samo želja."

Za Ribakovu, sudbina Ukrajine ostaje usko povezana s privrednim učinkom Rusije. Ona kaže kako je od vitalnog značaja da zapadni saveznici učine više kako bi se dodatno ograničili kapaciteti Kremlja za vođenje rata, mada sankcije nikada neće biti dovoljne da zaustave rusku agresiju.

"Jednom rukom pružamo finansijsku podršku Ukrajini, a drugom Rusiji. Još uvijek kupujemo njihovu energiju, ne pridržavamo se u potpunosti gornje granice cijene nafte i embarga, a još uvijek se potpuno ne provodi ni kontrola izvoza", kaže ona. "To je ogroman problem", prenosi DW.

Ne propustite