Poznati američki lideri koji su nekad bili izbjeglice

U septembru, Churcillov klub smješten u Silikonskoj dolini odlikovao je Andy Grovea, bivšeg direktora Intela s njihovom legendarnom nagradom za liderstvo. Ikona tehničke industrije je transformirao Intel iz male tvornice čipova u najvećeg svjetskog proizvođača mikroprocesora. Od tada, Grove je posvetio svoje bogatstvo i intelekt istraživanju dvije bolesti kojim je i on sam bio dijagnosticiran tokom života- rak prostate i Parkinsonova bolest.

Nakon što su priznanja završila, Grove je izašao na pozornicu i zatražio da kaže nekoliko riječi. ''Prisjetimo se miliona mladih ljudi koji su imali nesreću da se rode u krivim nacionalnim granicama i koji prolaze kroz strahote kroz koje sam i ja morao'' rekao je Grove. ''Ja sam uspio. Pokušajmo na neki način pomoći i njima da to učine.''

Andy Grove

Grove, koji je zajedno s Bill Gatesom i Steve Jobsom, zbog utjecaja koji su imali na tehničku industriju jedan od najcjenjenijih američkih lidera, nekada je bio izbjeglica. Rođen u jevrejskoj porodici u Mađarskoj 1936. godine, uspio je preživjeti nacistički režim kako bi pobjegao iz Mađarske, nakon što su sovjetski tenkovi ušli u Budimpeštu i zaustavili Mađarsku revoluciju 1956. godine.

Grove je samo jedan od mnogih ljudi koji su preživjelli izbjeglištvo, rat i političko ugnjetavanje i napravili nešto izvanredno u svojim životima. Bivša američka državna tajnica Madeline Albright i njezina porodica pobjegli su u Ameriku nakon komunističkog prevrata 1948. godine. Albert Einstein bio je njemački jevrej koji je 1936. godine pobjegao iz nacističke Njemačke.

Billy Willder

Filmski redatelj Billy Willder ("Sunset Boulevard," "Double Indemnity," "The Apartment") je napustio Njemačku nakon Hitlerovog uspona, te smrti majke, bake i očuha koji su ubijeni u Auschwitzu. Thong Nguyen, čija je porodica pobjegla iz Vijetnama 1975. godine sada je izvršni direktor Američke banke.

Ovakve priče su jasan podsjetnik stvari koja je zaboravljena usred sve negativnosti koju trenutni i budući politički lideri upućuju sirijskim izbjeglicama koje dolaze u Sjedinjene Američke Države. Gotovo sav fokus je na tome kolike su šanse da neko od njih bude terorist, umjesto na mogućnost da mnogi od njih, ili njihove djece mogu biti ugledni lideri.

Prema izvješću Migracijskog instituta samo tri od 784,000 preseljenih izbjeglica od 9/11 su bili uhapšeni radi povezanosti s terorističkom aktivnostima. Proces provjere izbjeglica u Americi je zapravo dosta težak, rigorozan i dug posao. Između ostalog, odbijanje izbjeglica zapravo pomaže ISIL-u.

U četvrtak, Bijela kuća je dala nacrt zakona kojim zahtijeva inteligenciju, FBI i vođe iz Odsjeka za domovinsku sigurnost da potvrde da svaka izbjeglica nije prijetnja sigurnosti. Nakon toga su uslijedili potezi više od polovine državnih guvernera kojim su se suprotstavili puštanju sirijskih izbjeglica u njihove države. Guverner New Jersey-ja Chris Cristie je otišao toliko daleko da je izjavio kako čak ni mala siročad ne bi trebala biti primljena bez validne provjere. Guverner Texasa Greg Abbott u svom pismu predsjedniku Obami je napisao: ''Texas ne može učestvovati u bilo kakvom programu koji će rezultirati primanjem sirijskih izbjeglica- od kojih bilo ko povezan s terorizmom može biti preseljen u Texas.''

Ipak, vrijedno se sjetiti da i suprotno može biti istina: Šta ako odbijanjem sirijskih izbjeglica, odbijemo one koji su mogli promijeniti industriju, oboriti naučnu teoriju ili kreirati kulutrna remek-djela? Šta ako odbijemo sljedećeg Andy Grovea? Šta ako strah prouzroči da odbijemo nekoga čije će liderstvo, hrabrost i kreativnost učiniti ovaj svijet sigurnijim, boljim mjestom?

Ono što sada imamo priliku vidjeti je pesimističan i reduktivan pogled na svijet, pokrenut strahom. Naravno, važno je za naše vođe da brinu za sigurnost, ostanu oprezni i izvagaju sve moguće rizike. Ali, vaganje tih rizika zahtijeva ne samo razmišljanje o tome koga možemo pustiti unutra, već i kakve izvanredne pojedince možemo ostaviti vani.