Mladen Marić: Moj tekst su izbrisale "tajne sile"
Urednik vanjskopolitičke emisije "Paralele" na FTV Mladen Marić jučer je objavio status na društvenoj mreži Facebook povodom terorističkog napada u Parizu.
Njegovo obraćanje je rezultiralo brojkom od 600.000 čitanja i 7.000 dijeljenja, ali su iz Facebooka odlučili da taj post uklone.
Nakon ovog poteza, Mladen Marić se ponovo oglasio na ovoj društvenoj mreži, a njegov post prenosimo u cjelosti:
"Tekst "Solidarnost" izbrisale se "tajne sile". Zahvaljujem se svima na podršci, od BiH, Hrvatske, Srbije i mnogih zemalja, na 600.000 čitanja i 7.000 šerovanja teksta "Solidarnost". Drago mi je što su tekst čitali ljudi bez obzira na vjeru i nacionalnost i što nisam primjetio rasnu ili etničku mržnju u komentarima. Ima nade za Balkan, vjerujte. Budimo dobri jedni prema drugima, poštujmo se i pokažimo da je ovdje ostalo ljudskosti", napisao je Marić.
Iako je prethodni status izbrisan sa ove društvene mreže, ostao je objavljen dovoljno dugo da 'obiđe' portale u BiH, ali i šire.
'Sporni status' donosimo u cjelosti:
"Vidim da mnogi na FB preko svoje profilne slike stavljaju zastavu Francuske. Lijepo se solidarisati s nesrećom drugih, ali zašto preko svoje profilne slike nisu stavljali zastavu Palestine, Iraka, Libije, Afganistana ili Sirije, gdje su ubijeni milioni ljudi? Jesu li nečiji životi vrijedniji ili važniji od života nekih drugih? Zašto nisu stavili sliku malenog Ajlana Kurdija, čiji je život uzelo more, dok je bježao iz pakla Sirije, iste one Sirije koju, između ostalih, Francuzi destabiliziraju već četiri godine? Masovno su stavljali naziv i horski ponavljali „Ja sam Šarli“ nakon napada u Parizu 7. januara, ali tog istog dana Boko Haram je u Nigeriji masakrirao 2.000 žena i djece. Niko se na to nije obazirao, niti je rekao „Ja sam jedna od 2.000 žrtava Boko Harama“. Ili, ja sam jedna od žrtava koje je NATO "greškom" ubio u bolnici u Kunduzu, ili u svatovima u Afganistanu. Ili, ja sam jedna od stotina hiljada izbjeglica koje je zapadna ratna mašina natjerala u Evropu? Jesu li njihovi životi manje vrijedni od života zapadnjaka? Krv ubijenih u Parizu iste je boje kao krv ubijenih u Afganistanu, Libiji itd. Jedni su žrtve islamskog, a drugi kršćanskog terorizma i fundamentalizma. Dokle ćemo se dijeliti na "naše "i "njihove"? I "naše" i "njihove" rodile su majke koje oplakuju svoje mrtve koji su nestali s lica zemlje zbog više politike i razbojničkih interesa gangstera svjetske politike. Svi smo mi žrtve luđaka na vlasti za koje su ubijeni u Parizu, ili ubijeni na Bliskom istoku, samo brojevi na njihovoj beskrajnoj traci smrti".