Bivši bh. logoraši u kandžama sudova i finansijske torture iz RS-a

Hasan Čeliković 1993. godine odveden je u zloglasni logor Batković kod Bijeljine, gdje su ga mučili 17 mjeseci. Nakon više od 20 godina, ovaj bivši logoraš, kako kaže, doživio je novu torturu, kada su mu ovih dana na vrata pokucali sudski izvršitelji, da popišu njegovu imovinu kako bi je zaplijenili, jer bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska "duguje" 1.500 konvertabilnih maraka [oko 750 eura].

Tužba koju je podnio protiv ovog entiteta zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja u logoru, tražeći naknadu nematerijalne štete, odbačena je zbog, kako je rečeno, zastare, a Čelikoviću je stiglo rješenje da mora platiti troškove suda.

"Ja to nemam kako da platim, na birou sam i radim neke fizičke poslove kada je sezona, po nekoliko dana ako imam sreće. Supruga isto tako ne radi, a imamo dvoje djece. Rekli su mi da će mi zaplijenti imovinu. Došli su prije nekoliko dana sudski izvršitelji da je popišu, ali bivši logoraši nisu dali da priđu mojoj kući. I sada opet čekamo da dođu", prepričava ovaj bivši logoraš.

On je jedan od 30.000 žrtava logora tokom proteklog rata koje su podnijele tužbe protiv RS-a sudovima u ovom entitetu, ali su uglavnom u oba stepena odbačene zbog zastare.

Sada im sudovi šalju zahtjeve za naplatu sudskih troškova od 2.000 do 10.000 KM [1.000 do 5.000 eura], što je, tvrde logoraši, ponovno kažnjavanje žrtava.

"Šta sam sve preživio - ne bih vraćao film, ali nisam sigurno bio u hotelu, gdje sam napravio račun pa mi sada oni traže pare. A meni nema niko moje da plati, što sam ja bio vezan žicom u logoru i šta sve nisam još preživio", kaže o zloglasnom logoru Batković, u kojem je mučen, a kroz koji je prošlo oko 4.000 ljudi, od čega je 80-ak njih ubijeno ili nestalo.

'Uzimaju mi polovinu male plate'

Dodaje da su sudski izvršitelji najavili da će opet doći za desetak dana, ali da će im ovog puta dozvoliti da popišu imovinu.

"Robijao sam jednom, izgleda da ću robijati opet. Da ih ne pustim - ne mogu, jer ja sam sada dužnik, ne smijem otići nigdje, evo već mjesec dana čuvam kuću. Preživljavao sam jedan logor, sada preživljavam logor u vlastitoj kući, čekam opet šta će mi biti. Ali, ja ne mogu više, ja sam bolestan, pijem tablete, ne znam više šta radim, ni gdje sam ni šta sam, ali eto, moram da živim", kaže u očaju Čeliković.

Međutim, on nije jedini kojem prijeti zapljena imovine. Nezaposleni Nihad Pašić, koji je preživio tri logora, živi kao podstanar u Divču kod Zvornika. On je prije nekoliko godina podnio tužbu protiv RS-a, ali je, umjesto naknade za torturu koju je doživio, došlo rješenje da mora platiti 2.000 KM (oko 1.000 eura) sudskih troškova.

"Onda smo uložili prigovor i prošle godine sam dobio rješenje da se oslobađam te obaveze plaćanja. Međutim, nakon toga ponovo mi je stigla odluka da moram izmiri troškove, ovaj put iznos od 2.850 KM [oko 1.430 eura]. Donijeli su odmah rješenje i za popis i pljenidbu imovine, ali nemaju mi šta uzeti, jer sam ja podstanar i sve je to tuđe", objašnjava te dodaje da je supruga, izrevoltirana ovakvim ponašanjem, spriječila izvršitelje da uđu u njihov dom.

Onim bivšim logorašima koji su zaposleni ili imaju penziju oduzima se iznos od tih primanja. Sulji Topčiću iz Tuzle, sudskim rješenjem, već se nekoliko mjeseci od plate koja je manja od 400 KM [oko 200 eura] oduzima polovina iznosa.

"Već četvrti mjesec plaćam, uzimaju mi od plate, firma je pokušala to spriječiti, ali nisu mogli na kraju. Moram im platiti 2.625 KM [oko 1.320 eura]. Sjedio sam deset dana u kući kada je došlo to rješenje, htio sam da poludim, nisam mogao da vjerujem šta mi rade, ali sve je moguće u ovoj državi", kaže Topčić, koji je više od godinu dana bio po raznim logorima.

"Svega sam vidio, nema čega nije bilo, izgladnjivanja, jedan hljeb koji se sjekao na 17 kriški, dobiješ to da jedeš cijeli dan, svaki dan bar po čvoku da dobiješ, a da ne pričam o drugom mučenju, ne volim se ni prisjećati..."

'Logoraši se koriste u političke svrhe'

S druge strane, kako tvrde bivši logoraši, kada su u pitanju odštete koje treba dati RS, u slučaju presuda u korist žrtava torture, isplate redovno kasne ili se ne izvršavaju.

Sabrija Delić iz Brčkog dobio je prvostepenu, drugostepenu kao i revizionu presudu u svoju korist, međutim, svoju odštetu nikada nije primio.

"Presudom je odlučeno da mi isplate 33.800 KM [oko 17.000 eura], a ima i zatezna kamata od 11. decembra 2013. godine i 2.630 KM [oko 1.320 eura] troškova. Poslao sam nalog za isplatu, međutim, dobio sam odgovor da RS ne može udovoljiti mom zahtjevu, jer je uložena revizija i sve je još u sudskom postupku, a revizija je kod mene završena", objašnjava Delić, koji je bio odveden u logor Luka u Brčkom, zatim u logor Batković.

On i ostali bivši logoraši podnijeli su tužbe, jer u Bosni i Hercegovini, 20 godina nakon završetka rata, još ne postoji zakon koji bi zaštitio njihova prava, iako se u međunarodnim rezolucijama, prije svega u rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih naroda iz 2006. godine, ali i Ustavu Bosne i Hercegovine jasno definiraju obaveze države za pružanjem zaštite žrtvama torture u ratu.

"Institucije u Bosni i Hercegovini nisu našle za shodno makar da bivše logoraše prebroje, da vide koliko ih je stvarno bilo, da se ta populacija ne upotrebljava u dnevne političke svrhe, da neko kad mu treba ne kaže toliko je bilo logoraša, toliko je bilo logora, toliko je ubijeno, silovano, mučeno...", ističe predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Jasmin Mešković.

Danas bivši logoraši u Bosni i Hercegovini, dodaje, opet žive u strahu kada će im doći rješenje sa suda.

"Imamo osjećaj da se i sudovi u [entitetu] Federacija Bosne i Hercegovine takmiče ko će prije udariti pečat na tu presudu, kada dođe iz Banjaluke, da bude izvršena. U razgovoru s mnogim advokatima, kada su u pitanju te prisilne naplate, saznali smo da se osam-devet godina čeka izvršenje, međutim, kada su u pitanju logoraši, to je temeljito organizirano i odmah se ide da se plijeni."

Bez zakona o žrtvama torture 20 godina

Prema mišljenju Meškovića, za državne i entitetske institucije najbezbolnije i najjeftinije bi bilo da se kroz usvajanje zakona izvrši obeštećenje, tako što bi se napravio fond za reparaciju koji bi se punio određeni broj godina. Međutim, objašnjava, Savez logoraša je prijedlog teksta zakona napravio još 1995. godine, a prvi put se u parlamentarnoj proceduri našao tek prošle godine i nije dobio dovoljnu podršku za usvajanje.

"Niko nije imao nešto posebno protiv sadržaja, ali mi se borimo za jedinstven zakon za sve logoraše u Bosni i Hercegovini, bez obzira na etničku, nacionalnu, polnu pripadnost, i nekima je to zasmetalo te zakon nije dobio potrebnu većinu."

U međuvremenu, kaže Mešković, bivši logoraši u Bosni i Hercegovini osjećaju se poniženo te, zajedno sa svojim porodicama, moraju trpiti nove torture.

"Ovo je novi vid agresije na svaku žrtvu. Jedan logoraš je to ovako opisao: 'Neka mi oduzmu svu imovinu, makar znam da me ne smiju tako javno tući, kao što su to radili u logorima.'"

Izvor: Al Jazeera