"VRIŠTALA JE U KUPATILU, MISLIO SAM DA SE ISEKLA": Srbin oženio Holanđanku pa je prvi put doveo u Srbiju na slavu

Većina ljudi koji su rođeni u velegradu, a pronađu srodnu dušu iz manje sredine, i obrnuto, sigurno će reći da je bilo neophodno neko vrijeme da se prilagode jedno drugom, baš zbog različitih sredina u kojima su odrastali. Zamislite onda kakva je razlika kada vam je srodna duša iz inostranstva, i to iz uređene Holandije i, dolazi u Srbiju!

Baš je to zadesilo Jovana iz Beograda, Jovan (45) koji se prije 19 godina oženio sa Holanđankom. Upoznali su se kad je on kao turista bio u Amsterdamu, zaljubili na prvi pogled i riješili da vjenčaju. 

Šok prva posjeta "srpske snajke" Beogradu

Nakon mučne procedure čekanja papira, Jovan se nastanio u Tilburgu gdje i danas žive sa troje dece. Kada je to moguće zbog obaveza, dolaze u Srbiju kod njegovih roditelja, ali prvu posjetu "srpske snajke"  njegovoj rodnoj Srbiji Jovan nikada neće zaboraviti. Mojima je bila slava, Sveti Jovan, pa smo sakupili nešto para i odlučili da ih posetimo. Želeo sam Anuk da pokažem gde sam odrastao, da je upoznam sa prijateljima iz detinjstva, da obiđemo mesta na koja sam kao klinac izlazio, ali najvažnije je bilo da snajku dovedem na slavu da se upozna sa rodbinom - priča Jovan.

Prva dva dana su krstarili Beogradom uzduž i poprijeko, nema mjesta na koje je nije odveo i sve joj se dopalo.Svidjelo joj se što njegujemo tradiciju "kafenisanja", što se posećujemo po kućama i tako družimo, što kod njih nije običaj.  Hrana joj je, naravno, bila previše teška i komentarisala je kako jedemo previše mesa. Jedino joj je smetala gužva u saobraćaju, jer je kod njih mnogo manje automobila, mnogo više koriste bicikle - govori on.

Srpski običaji je iznenadili

Anuk nije ni slutila sa kakvim će se običajima tek susresti, a konji su je šokirali.

- Dan pred slavu je ustala rano, htjela je da pomogne mojoj mami oko pripreme jela. Skuvala je kafu, sela sa svekrvom koja je na nevještom engleskom pokušala da je odgovori od učestvovanja u kuhanju. Ali, ne, htjela je da pomogne. Sjeckala je mezetluke (iskreno, to je jedino u čemu se odlično snalazila), dok su nam kroz kuću defilovale komšije koji su donosili piće, stolice iz svojih kuća jer nismo imali dovoljno naših da sve goste smjestimo. Kako za mene nije bilo puno posla, zavalio sam se u fotelju, i pijuckao rakiju... A onda sam čuo vrisak - ispričao nam je ovaj Beograđanin.

Odmah je skočio i počeo da je traži.

- Istrčao sam kao oparen u kuhinju, mislio sam da se Anuk posjekla ili da se nešto desilo, ali nije bila tamo. Usplahirena majka mi je prstom pokazala na kupatilo. Uleteo sam tamo, a Anuk je stajala iznad kade, prekrivši oči rukama - kaže Jovan.

"Gledala me je blijedo, izbezumljeno"

- "Skloni, skloni je", vikala je na engleskom: "Šta je ovo, šta ćete s tim da radite?". Tek onda sam pogledao u kadu i sve mi je bilo jasno. U njoj je bilo prasence, tek zaklano, ali lijepo izbrijano i oprano. Kupili ga od čika Radivoja na pijaci i taman je bilo spremno za pečenje - kaže Jovan.

Došlo mi je da umrem od smijeha, pa ona nikada nije vidjela mrtvo prase, a pogotovo ne u kupatilu! Mogu misliti kako joj je sve delovalo, vjerovatno je pomislila da smo neki divljaci koji imaju neke bizarne rituale sa mrtvim prasićima. Onda sam joj objasnio da se kod nas to tako radi, da se kupi cijelo prase, pa se iskomada i peče u rerni i da je pečena prasetina vrhunski specijalitet koji se služi za Novu godinu i slave - govori on.

Ipak, ovo objašnjenje njegova supruga nije lijepo prihvatila.

- Gledala me je belo, i dalje izbezumljena. Odmahnula je rukom i zavukla se u spavaću sobu odakle nije izlazila sledeća tri sata. Više se nije nudila da pomaže mami oko spremanja slave, a nije ni takla prasetinu, iako nije vegetarijanka. Od tada je prošlo 15-ak godina, ali i dalje crkavam od smeha kad se setim... - ispričao je Jovan.