'LJUDESKARA' SAVO MILOŠEVIĆ JE NOVI SELEKTOR BiH: Pričaju da su Srbi krivi za prolivenu krv u ratu, ali Slobo je bio dijelom prisiljen vodite te ratove

Meho Kodro zadržao se opet izuzetno kratko na klupi Bosne i Hercegovine. Legendarni Hercegovac još jednom nam je potvrdio da nije naučio lekciju, a to je da ne treba vjerovati previše čelnicima Fudbalskog saveza BiH (bez obzira ko bio na čelu). Slično mu se desilo i u prvom mandatu, ali je očito bio ubijeđen da će imati podršku Vice Zeljkovića.

Piše: Mirza Hadžijusufović

Međutim, bivši napadač Barcelone izgubio je povjerenje čelnika Saveza nakon poraza na Islandu u samom finišu meča. Pokušao je hrabro doći do tri boda, ali uslijedila je kontra i naši snovi su postali surova stvarnost. A istina je da smo trenutno miljama daleko i od srednjih selekcija planete.

Brojni bh. "stručnjaci" (čitaj iskompleksirani tipovi koji sjede u kućama i stanovima, nikome ništa ne smiju zucnuti) su ocijenili odmah da Kodro i nije za naše klupe, baš kao što to po njima nisu bili ni njegovi prethodnici. A čovjek je održao samo tri treninga s momcima, ali koga to sada briga? Kodrin najveći grijeh je što je vjerovao čelnicima Saveza, vjerovao da će stati uz njega, a oni su jedva dočekali da mu hladno "zabiju nož u leđa".

Čim je meč s Islandom završen, puštene su u eter priče kako je Vahid Halilhodžić zainteresovan za klupu Zmajeva. I to su pokrenuli novinari, a u razloge ovih njihovih navoda ne želim ulaziti jer je to predugačka priča. Istina je, čini se, da Vaha uopšte nije bio zagrijan, kao i prethodnih puta za klupu svoje rodne zemlje, vjerovatno znajući ko rukovodi samim Savezom. Ipak, njemu ostavljamo da se izjasni jednog dana o svemu, a do tada nećemo nagađati o razlozima.

U međuvremenu, Vico Zeljković i kompanija su očito dobro znali da Vaha neće doći, već su samo tako kupovali vrijeme, a itekako su znali ime novog selektora. To je Savo Milošević, nekadašnji reprezentativac Srbije, koji očito je po "mjeri" Zeljkoviću i kompaniji. Tako su u pojedinim medijima, da li dirigovao ili ne - ne smijem tvrditi, pojavili se natpisi o kakvoj ljudskoj gromadi se radi, o kakvom stručnjaku i slično.

Istina, Savo je bio odličan fudbaler, sjajan napadač, bivši član Partizana, Aston Ville, Real Zaragoze, Parme, Espanyola, Celte i Rubin Kazana. Međutim, da li je on idealno rješenje za klupu Zmajeva u ovom trenutku jako teško je dati precizan odgovor. Tako mu se ispred stručnosti u pluseve ubraja to što je desetak minuta kisnuo na jednoj dženani u rodnoj mu Janji, kao i to da je nastupio u Srebrenici s Humanim zvijezdama. Genijalne priče, taman da se smiri ionako već ishaviješteni narod. 

Međutim, određene kolege novinari, namjerno ili ne, zaboravljaju i još neke činjenice: dok je obnašao funkciju trenera Partizana dao je intervju za poljski "Sportski pregled", s osvrtom na velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. 

“Pričaju da su Srbi krivi za prolivenu krv u ratu, a ja sam znao da je riječ o građanskom sukobu, ne o ratu u kojem se morate braniti od agresora dok su svi drugi žrtve. Niko izvana nije došao ubijati nas i okupirati nam državu. Iako život zna biti težak, vjerujem da istina uvijek pobjeđuje. Zato se nadam da će, kako vrijeme bude prolazilo, svi shvatiti da su na obje strane sukoba bili kriminalci. Odvratni ljudi. Njihove žrtve su nevini. To su činjenice. Zastrašujuće je to. Bosna je bila mjesto gdje se sve miješalo. Tri nacije, tri religije. Svi su patili”, rekao je tada Milošević.

Je li uopće svjestan i dan danas da ni Hrvatska, a pogotovo Bosna i Hercegovina, na Srbiju nisu bacili niti cvrljivu jabuku, dok su recimo njegovi sunarodnjaci izvršili genocid u Srebrenici, stravične progone iz njegove Bijeljine, zatim Prijedora, Višegrada, Foče i brojnih drugih gradova. Ili će i to pokušati što bolje nivelisati.

Zaboravile su pojedine kolege novinari i to da je ljudeskara Savo zapravo bio istaknuti član Demokratske stranke i otvoreno je davao podršku demonstrantima protiv Slobodana Miloševića tokom devedesetih godina. Također, učestvovao je i u izbornim kampanjama po završetku karijere i to kao jedan od promotora u kampanji Borisa Tadića.

U međuvremenu je ljudeskara Milošević promijenio svoje političke stavove i o tome je javno govorio za Kurir.

"Kada se vratim na taj period borbe protiv Miloševića i šta smo mu sve zamjerali i pogledam šta smo uradili poslije njega... Prvo sam revidirao svoj odnos prema Miloševiću. On je vodio te ratove jer je dijelom bio prisiljen na njih, a sila Boga ne moli, ali je uz sve to uspio da sačuva socijalni mir.

Ako se ne varam, privatizovao je samo 'Telekom' i to pedeset posto, pa smo ga kasnije otkupili. Trpeći embargo vodio je ratove sačuvavši radna mjesta stotine hiljada zaposlenika. Ekonomski sm o bili devastirani, ali je imovina sačuvana.

Od 2000. godine pa ovamo, sjećam se, imali smo pet stubova naše politike. Jedno je Kosovo gdje se i dalje oslanjamo na Rezoluciju 1244 koju je on potpisao pod najvećim pritiskom. Drugi stub je bio demokratizacija društva. Da li vrijedi pričati, jer ne znam da se desilo. U međuvremenu smo privatizovali sve osim fudbala", rekao je, između ostalog, Savo Milošević.

Tu se, pak, nije zaustavio, već je čak i priznao i da bi se izvinio Slobodanu Miloševiću.

"Kada sve stavim na sto i ovo što je uradio Milošević u onim uslovima, ja bih se Slobi Miloševiću sad izvinio. Inaće, od prije šest godina ne čitam vijesti, ne zanima me toliko da čak i ako bi mi se sinovi Nikola ili Boris kandidovali za nešto u politici, oni sigurno ne bi dobili moj glas. Ovo nije ogorčenje, ovo je moja spoznaja i olakšanje", kazao je Milošević.

Ovo su, namjerno ili ne, smetnuli pojedini bh. novinari. Zašto, samo oni znaju. Međutim, bilo kako bilo, Savo Milošević, je po svemu sudeči, novi bh. selektor. Još jedan pijun u rukama Vice Zeljkovića i ostalih čelnika. Ako je trebalo već neko da se uči preko bh. selekcije, tu je itekako bilo zaslužnijih. Savo apsolutno ničim ovo nije zaslužio, jer i on je imao izbor, mogao je birati Bosnu i Hercegovinu, ali očito mu je srce prevagnulo. Zna se i gdje... A onda se dobro zamislimo i upitajmo: zaslužujemo li mi uopće bolje?

Piše: Mirza Hadžijusufović