Ko je Javier Milei? Želi ukinuti centralnu banku, uvesti dolar, a heroj mu je Al Capone...

Argentina je nerijetko zemlja političkih iznenađenja, a čini se da još jedno upravo stiže i to u vidu Javiera Mileija koji je iznenadio i zemlju i šire osvojivši najveći broj glasova na predizborima koji su u Argentini održani u nedjelju.

U Argentini su predsjednički predizbori strukturirani na način da birači imaju slobodu odabrati jednog kandidata za svaku raspoloživu poziciju, bez obzira na stranačku pripadnost. Ovaj pristup ima povijesni značaj, budući da je prije bio korišten i u SAD-u.

Predizbori u Argentini su nešto poput "vježbe" prije samih izbora (koji će se ove godine održati 22 .listopada). Predizbori pomažu političkim strankama da odluče tko će im biti službeni kandidat za glavne izbore.

U uobičajenim vremenima očekivalo bi se da će se na glavnim izborima odmjeriti snage već dobro poznatih stranačkih giganata lijevog i desnog centra, no ove godine to nije slučaj jer u cijelu priču ulazi vrlo snažan (očito) i vrlo nepredvidljiv "faktor X" - Javier Milei.

Milei (52) je uspješno eksploatirao nezadovoljstvo naroda tradicionalnim političkim establišmentom te je okrivio obje strane da su podbacile u oporavku Argentine od velike ekonomske krize.

Tko je zapravo on? I može li zaista osvojiti izbore i postati novi predsjednik Argentine?

Otkako je u nedjelju dobio 30,5% glasova, ispred rivala iz konzervativnog bloka i vladajuće peronističke koalicije, predstavljan je u međunarodnim medijima na razne načine, od krajnjeg desničara do ekonomskog libertarijanca. Ili je sve u jednom? Saznat ćemo uskoro.

Mnogi su ga usporedili i s Donaldom Trumpom, što zbog njegovih osebujnih javnih nastupa, što zbog činjenice da se on sam naziva obožavateljem bivšeg američkog predsjednika te poručuje, slično kao što je i Trump u svojoj prvoj izbornoj kampanji, da će "počistiti politiku od lopova".

Imajući u vidu ekonomsko stanje u Argentini, Javier Milei definitivno ima šanse za pobjedom jer mnogi birači smatraju da velike stranke jednostavno nemaju rješenja za trenutačne probleme. Ima li ih Javier Milei? On tvrdi da ima, a na argentinskom narodu bit će odluka žele li riskirati s implementacijom njegovih radikalnih rješenja.

Argentina se pak približava onoj situaciji u kojoj je narod sve spremniji na radikalna rješenja, a pritom je dovoljno vidjeti stopu inflacije koja u Argentini gotovo kontinuirano raste od početka 2021. godine, s tada već iznimno visokih 40% na trenutačnih skoro 120%.

Siromaštvo je postalo nešto što se naglo širi zemljom i guta sve veće i veće dijelove srednje klase, a to neminovno radikalizira glasače. Pogledajmo sad što konkretno nudi Milei i tko je on zapravo.

Rođen je 1970. godine. Otac mu je bio vozač autobusa koji je kasnije postao biznismen u autobusnom sektoru. Mladi Javier je već s 12 godina rekao kako želi postati ekonomist kad odraste, a na to ga je potaknula argentinska hiperinflacija u vrijeme administracije Josea Alfreda Martineza de Hoza. U tinejdžerskim danima igrao je nogomet i bio je golman za Chacarita Juniors do 1989. Možda još i veća strast bila mu je muzika, konkretno rock n roll. Bio je pjevač u sastavu Everest, a većinom su svirali obrade The Rolling Stonesa. Taj rockerski stil zadržao je do danas te se na skupovima često pojavljuje u kožnim jaknama i trapericama, a povremeno i zapjeva pred novom i sve većom publikom.

Diplomirao je ekonomiju na privatnom Sveučilištu Belgrano te je kasnije stekao i dva magisterija na Instituto de Desarrollo Económico y Social (IDES) i privatnom Sveučilištu Torcuato di Tella. Postao je glavni ekonomist u Máxima AFJP (privatno mirovinsko društvo), glavni ekonomist u Estudio Broda (tvrtka za financijsko savjetovanje) i vladin konzultant u Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova. Također je bio i viši ekonomist u HSBC-u.

Od 2012. Milei vodi odjel za ekonomske studije, Fundación Acordar, think-tank nacionalnog opsega. Stručnjak je za ekonomski rast i bio je profesor nekoliko ekonomskih predmeta na argentinskim sveučilištima i u inozemstvu. Autor je devet knjiga kao i više od pedeset znanstvenih radova.

Iako bi ova biografija nekom zvučala kao rezime poprilično "dosadnog" ekonomista, Milei to nikako nije. Politički i ekonomski gledano on je desničarski libertarijanac. Sasvim očekivano, pristaša je Austrijske škole.

Milei, također očekivano, smatra da se Argentina nalazi u "poreznom paklu" i da je jedini izlaz iz ovog stanja naglo smanjenje javne potrošnje kako bi se budžet doveo u ravnotežu. To je nešto što propagira već godinama gostujući u raznim TV emisijama i na drugim mjestima. Milei je vrlo poznato lice u cijeloj Argentini, a istaknuo se kao oštar kritičar tri zadnje administracije - predsjednice Cristine Fernández de Kirchner, predsjednika Mauricija Macrija i sada predsjednika Alberta Fernándeza. Sve ih naziva dijelom jednog te istog problema "potrošnje van kontrole".

A što bi Milei učinio drugačije? Puno toga, uključujući i radikalne poteze - želi "dolarizirati" argentinsku ekonomiju, odnosno predlaže da Argentina prijeđe na američki dolar. Nadalje, predlaže zatvaranje argentinske centralne banke (!), ali i više ministarstava tvrdeći kako je to potrebno za oporavak argentinske ekonomije.

U usporedbi s bivšom ministricom državne sigurnosti Patriciom Bullrichom, koja će biti kandidatkinja konzervativne koalicije, i ministrom ekonomije Sergiom Massom iz aktualne vladajuće koalicije, Milei zaista odskače svojim idejama.

Ipak, rezultati predizbora došli su kao veliki šok cijeloj Argentini jer ankete uopće nisu prognozirale da će Milei izboriti prvo mjesto.

Je li to glas frustracije? Svakako, ali to ne znači da se neće ponoviti i u listopadu. Milei je sad još i u većem centru pažnje i iskoristit će tu priliku maksimalno.

Činjenica jest da čak i siromašni glasači vide u njemu "nadu" iako, realno, on bi mogao biti poguban po argentinsku sirotinju jer prvo što bi učinio je ukinuo mjere koje brojne građane drže "iznad vode".

Milei se protivi pravu na pobačaj (čak i u slučaju silovanja!) te podržava pravo na posjedovanje oružja. Kritizirao je zakone o radu koji su prijateljski nastrojeni prema radnicima kao "rak". Rekao je da je država "osnova svih problema", a hvalio je američkog gangstera Al Caponea kao heroja. Očekivano, ne vjeruje da postoje klimatske promjene te ih smatra "socijalističkom izmišljotinom".

Iz ovog se već itekako dobro vidi kako bi Milei vladao da postane predsjednikom.

Mnogi pak tvrde da ih nije briga jer im je već tako loše da "ne može biti gore". Dakako, taj narativ se ne javlja sad po prvi put. Frustracija političkim establišmentom otvara prostor za drugačiju politiku, ali ta politika itekako može biti još i gora.

Nema sumnje da je politka Mileija vrlo "u trendu" s američkom desnicom. Nakon pojave Trumpa u Americi u Brazilu se pojavio "tropski Trump", Jair Bolsonaro, a sad, kad se ponovno možda priprema povratak pravog Donalda Trumpa na vlast u SAD-u, možda prethodno tome neka njegova argentinska verzija preuzme vlast. No, gotovo je sigurno da to neće biti dobro po Argentinu, a ni Latinsku Ameriku koja je imala već podosta "radikalnih eksperimenata". S druge strane, činjenica na kojoj Milei želi osvojiti vlast, da velike stranke vode zemlju u sve težu situaciju, svakako stoji.