UPORNO JEDETE, A NISTE GLADNI? EVO U ČEMU JE PROBLEM: Psihoterapeutkinja otkriva da JEDNU STVAR mnogi neće da priznaju

Zdrav život
UPORNO JEDETE, A NISTE GLADNI? EVO U ČEMU JE PROBLEM: Psihoterapeutkinja otkriva da JEDNU STVAR mnogi neće da priznaju
Mnogi bi rekli da je hrana lijek za dušu, ali stručnjaci ne misle tako. Zbog onih koji neke druge probleme rješavaju hranom nastao je izraz "emocionalno prejedanje". Psihoterapeutkinja Vesna Danilovac naglasila je da je potrebno da prepoznamo koje su to emocije koje pokušavamo da eliminišemo hranom.

Mnogi bi rekli da je hrana lijek za dušu, ali stručnjaci ne misle tako. Zbog onih koji neke druge probleme rješavaju hranom nastao je izraz "emocionalno prejedanje". Psihoterapeutkinja Vesna Danilovac naglasila je da je potrebno da prepoznamo koje su to emocije koje pokušavamo da eliminišemo hranom.

Fiziološka glad je prirodna, ali pored toga što smo pojeli tri obroka, neko i dvije užine, imamo potrebu da stalno unosimo hranu, piše RTS. Nismo gladni fiziološki, ali jesmo emocionalno, napominje psihoterapeutkinja Vesna Danilovac.

"Ta potreba da stalno nešto unosimo u tijelo nastaje tako što kada osetimo neku emociju, uzimanjem zalogaja hrane, ta emocija nestaje. Zato je hrana način da mi emocije koje nam ne prijaju ugušimo, smanjimo, odnosno da ih potpuno eliminišemo", istakla je.

Kada imamo prirodnu, fiziološku glad, nju možemo i da odložimo. Međutim, kod emocionalne gladi imamo potrebu da nešto pojedemo i ne uspijevamo da je odložimo. U tom trenutku potrebno nam je da nešto pojedemo, najčešće određenu vrstu hrane. "Nakon uzimanja te hrane, osoba ima osjećaj opuštenosti. To je glavna razlika između fiziološke i emocionalne gladi", objasnila je psihoterapeutkinja.

Hranom zatrpavamo prazninu u sebi, tugu, nedostatak ljubavi, potrebu za bliskošću, strah, bijes, sve ono što u nekom trenutku pravi neprijatnost. Slatkiši su najčešći izbor kod emocionalnog prejedanja. Istraživanja kažu da je potreba za slatkišima povezana sa potrebom za ljubavlju i potrebom za bliskošću. Određena hrana provocira sjećanja na neke trenutke kada smo se u životu dobro osjećali. Sa druge strane, hrana daje osjećaj koji nam u životu nedostaje.

"Zato je važno da razumijemo, da bismo mogli da vratimo našu tjelesnu težinu na normalu, potrebno je da radimo na uzroku, odnosno da nađemo koje su to tačno emocije koje eliminišemo hranom", naglasila je psihoterapeutkinja. Moramo imati u vidu da imamo primarnu i sekundarnu hranu, onu koja dolazi na tanjiru. Primarna hrana je ljubav, odnosi sa drugim ljudima, karijera, fizička aktivnost, duhovnost, odnosi sa prijateljima. I kada imamo dovoljno primarne hrane u našem životu, nama je potrebno manje hrane na našem tanjiru.

"Dijeta djeluje na posljedicu, a ono što bih ja preporučila, jeste da radimo istovremeno. Da se obratimo stručnjaku sa kojim ćemo utvrditi šta su uzroci emocionalnog prejedanja, da ga eliminišemo i istovremeno primenjujemo dijetu, povećamo fizičku aktivnost. Sve to zajedno dovodi do rezultata, a što je još važnije, neće se vratiti potreba za emocionalnim prejedanjem", objasnila je psihoterapeutkinja Vesna Danilovac.

(Mondo)

Ne propustite