SUTRA JE TOLIKO VELIKI PRAZNIK DA SE VJERUJE DA SE SUNCE 3 PUTA ZAUSTAVLJA: Ove običaje treba ispoštovati

Pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra, 7. jula proslavljaju Ivandan ili Ivanjdan, praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja

Ivanjdan je za pravoslavce veliki praznik, a o njegovoj veličini najbolje govore običaji i vjerovanja koja su se vijekovima poštovala.

Staro vjerovanje je da se sunce na Ivanjdan tri puta zaustavlja na nebu, a mnogi smatraju da je priroda došla do svog vrunca razvoja tj. do sredine ljeta.

Ivanjdan je dan koji proslavlja rođenje Svetog Jovana Krstitelja, a običaj je da se ovaj dan pletu vjenčići od ivanjskog cvijeća i pale velike brezove vatre - lile.

Ovo paljenje vatri za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoči Božića, čime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao ljetnje, ivanjdansko, niti onako toplo grije.

Voda dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rijekama, potocima, jezerima. Biljke i trave imaju pojačana ljekovita svojstva, zato se bere ljekovito bilje i pletu vijenci, koje se čuva u kući kao lijek protiv raznih bolesti.

Ivanjdan se može nazvati i Djevojačkim praznikom jer je čitav niz rituala povjeren djevojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivandana djevojke pale ivandanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence. Djevojke iz Gruže palile su s večeri živu vatru ili kres, a s vjencima ivandanjskog cvijeća cijelu noć su igrale i pjevale. U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten vijenac bi stavljala na vrh kapije. Slično se radilo i u čačanskim selima. Sve se to radi u šali pa je devojački smijeh i cika odzvanjao u noći. Ovdje se također vjeruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući.

U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana prije i tri dana poslije Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Gružanke djevojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan gledaju kako je niklo.

Ivandan se smatrao značajnim praznikom i za njega je bio vezan čitav niz obreda. Veče pred Ivandan djevojke su brale ivansko (žuto ili crveno) i petrovsko (plavo) cvijeće, stavljale ga na jedno mjesto, a zatim od tog cvijeća plele vjence koje su potom stavljale na sve zgrade, torove, vrata, njive, livade, pa i na krst u selu. Smatra se da ivandanski vjenci predstavljaju Sunce.

U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi veruju da tada imaju podršku nebesa. Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom ljekarskom društvu, zabilježio je i vjerovanje da se kroz vjence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju djecu.

Potom se kupaju u rijeci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posjećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u rijeci i vjeruju da će im sljedeća trudnoća uspjeti.

Kojim god povodom da su pravljeni, vjenčići od jovanove trave (Melilotus officinalis) sutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Vjeruje se da će štititi dom od nesreće tokom cijele naredne godine.

U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu" stoga što se Jovan Kristitelj, koji je rođen na Ivanjdan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja.