"Nikad nećete biti zapadnjaci, oni nas zapravo međusobno ni ne razlikuju": Analiza - Kina je upravo bacila "veliku udicu" prema Japanu i Južnoj Koreji

Američki pritisak na Kinu se pojačava, a u tom procesu Washington se već tradicionalno oslanja na svoje azijske saveznike kao što su Japan i Južna Koreja. Ishod Drugog svjetskog rata učinio je ove dvije zemlje glavnim uporištima američkog utjecaja. Japan je poražen od strane SAD-a, i to bacanjem dvije atomske bombe, te je nakon toga okupiran, a znatan broj američkih vojnika i danas se nalazi na prostoru Japana gdje imaju svoje vojne baze. Prema novijim podacima SAD u Japanu ima oko 56.000 pripadnika vojnog osoblja.

Lojalnost Južne Koreje pak proizlazi iz činjenice da je SAD podržao Južnu Koreju za vrijeme Korejskog rata koji je trajao (u svojoj aktivnoj fazi) nešto više od 3 godine. U tom periodu ubijen je ogroman broj civila, do 3 milijuna ljudi. Rat je završio bez pobjednika, a Južna Koreja postala je lojalna SAD-u i njihovim zapadnim saveznicima dok je Sjeverna Koreja ostala uz socijalistički blok te je danas vrlo bliska Kini, ali i Rusiji.

Prema službenim brojkama SAD u Južnoj Koreji ima oko 28.500 vojnika.

SAD ima i druge saveznike na širem prostoru Azije i Pacifika - tu su Filipini, Australija, Tajland, Novi Zeland... No, kad govorimo o pritisku prema Kini tu se onda svakako ističu Južna Koreja i Japan.

Vrlo je jasno da će primjerice Australija biti uvijek orijentirana prema SAD-u (dakako, i Britaniji), no može li se to reći za Seul i Tokio? To su ipak azijske zemlje koje, unatoč modernoj povijesti koja ih je razdvojila, prije svega ideološki (donekle i ekonomski, iako to više nije toliko vidljivo otkako je Kina postala ekonomska super-sila), ipak imaju i zajedničku kulturu, zemljopisne značajke, pa na kraju svakako i rasne.

Je li moguć scenarij u kojem bi u nekoj budućnosti Južna Koreja i Japan mogle preokrenuti svoju lojalnost SAD-u i krenule s izgradnjom snažnijih odnosa prema Kini? Ovog tjedna održan je (virtualni) summit Šangajske organizacije za suradnju (SCO) gdje je još jednom potvrđeno da Kina i Indija, koje su istaknute članice, itekako mogu surađivati iako su dugi niz godina žestoki rivali koji su ranije i nekoliko puta ratovali (bili su to više "okršaji" nego ratovi, ali napetosti uvijek postoje, naročito na slabo definiranoj himalajskoj granici). Indiju spominjemo upravo kao primjer američkog partnera koji je s vremenom ipak transformirao svoje veze s Washingtonom na način da im to omogućava razvoj odnosa s Kinom, a svakako i Rusijom (što se vidjelo od početka rata u Ukrajini). Nadalje, Kina sudjeluje i u BRICS grupi zajedno s Rusijom i Kinom (a tu su još i Brazil i Južnoafrička Republika).

Japan i Južna Koreja su pak još uvijek u onoj skupini zemalja od kojih se gotovo očekuje da bespogovorno slijede američke zahtjeve, naročito kad je riječ o vanjskoj politici.

Ipak, čini se da i Peking aktivno razmišlja o tome, kako umanjiti američki utjecaj u Aziji, naročito tamo gdje je isti trenutačno najsnažniji.

Najviši kineski diplomat, Wang Yi, dao je vrlo znakovitu izjavu upravo u trenutku dok se približavaju Južna Koreja i Japan (jasno, pošto je Japan bivši okupator Korejskog poluotoka, animozitet svih Korejanaca prema Japanu je snažan, ali SAD već dugo vremena nastoji izgladiti te odnose jer im to svakako ide na ruku). Naime, Wang je pozvao Japan i Južnu Koreju da razmotre razvoj "strateške autonomije" u svojem odnosu sa SAD-om i Zapadom te da se okrenu snažnije suradnji s Pekingom na "revitalizaciji Azije".

Pudong, financijski centar u Šangaju

U video komentaru koji su podijelili kineski državni mediji, Wang je japanskim i južnokorejskim gostima - koji su prisustvovali trilateralnom forumu u kineskom gradu Qingdao na istočnoj obali - rekao da "većina Amerikanaca i Europljana ne može razlikovati Kinu, Japan i Južnu Koreju".

"Bez obzira na to koliko u plavo bojite kosu, koliko oštro oblikujete nos, nikada ne možete postati Europljanin ili Amerikanac, nikada ne možete postati Zapadnjak", rekao je Wang. "Moramo znati gdje leže naši korijeni", istaknuo je.

Wang je pritom pozvao Japan i Južnu Koreju da rade zajedno s Kinom kako bi "zajedno napredovali, revitalizirali istočnu Aziju, cijelu Aziju i koristili svijetu". Komentar je dao na marginama Međunarodnog foruma za trilateralnu suradnju, godišnjeg događaja koji organiziraju Peking, Tokio i Seul od 2011. godine.

Razumljivo, mnogi ističu kako je ovdje riječ o očito rasističkim komentarima, iako iste svakako treba staviti u kontekst, odnosno nisu usporedivi sa zapadnjačkim rasizmom prema bivšim kolonijama i erom robovlasništva. Nadalje, iako Wang spominje rasu, zapravo kritizira Azijate koji pod utjecajem medija i kulturalne propagande nastoje oponašati Zapadni svijet. Također sugerira da neki oblik rasizma postoji i na Zapadu gdje se "ne može razlikovati Kinu, Japan i Južnu Koreju" (odnosno njihovo stanovništvo po rasi).

Što se pak tiče pokušaja "izgledanja poput Zapadnjaka", Wang je vjerojatno svjestan da je to nešto što se svakako događa i u Kini, naročito među mlađim Kinezima koji konzumiraju zapadnjačke trendove. No, on izjavu nije ni dao previše s ciljem da bi potaknuo raspravu glede ove teme već kako bi jasno ukazao na to da bi se velike sile Azije trebale udružiti u još veću azijsku moć.

Ipak, neke su ovi komentari podsjetili i na izjave kakve su se mogle čuti u vrijeme imperijalnog Japana početkom 20. stoljeća gdje se osvajanje popratilo tvrdnjama o stvaranju "sfere zajedničkog prosperiteta u Velikoj Istočnoj Aziji".

Zna se kako je to završilo. Japanski ultra-nacionalisti su sav zapadnjački utjecaj u tadašnjoj Kini i Koreji odlučili silom zamijeniti s vlastitom hegemonijom.

Jasno, moderna Kina nije ekvivalent imperijalnom Japanu i bez obzira na određene isticane teritorijalne sporove (naročito u Južnom kineskom moru), Kina se nije pokazala kao teritorijalno osvajačka sila (ali svoj utjecaj širi na druge načine, primarno kroz ekonomsku moć).

Može li ova Wangova ponuda natjerati Tokio i Seul na razmišljanje? U ovom trenutku vjerojatno još uvijek ne previše. Japan i Južna Koreja su i same vrlo važne ekonomske sile i njihova "struktura" je izrađena na oslanjanju na SAD po pitanju sigurnosti. To su odnosi koji se sigurno neće promijeniti preko noći i ne kroz postojeću političku garnituru koja najčešće bilo kakvo distanciranje od Washingtona smatra tabu temom.

Ipak, na kraju sve zemlje svoja savezništva biraju primarno oportuno. Kina ako može Japanu i Južnoj Koreji ponuditi nešto konkretno što bi konkuriralo američkim benefitima, prostor za raspravu bit će otvoreniji. Forum koji je održan ovog tjedna u kineskom gradu Qingdao potvrda je da i Južna Koreja i Japan neće čvrsto zatvoriti vrata pred Kinom iako će SAD to od njih u idućoj fazi sraza možda i očekivati.

Wang nije direktno spominjao SAD, ali se može lako pretpostaviti na koga je mislio kad je rekao: "Određene velike sile izvan regije preuveličavaju ideološke razlike kako bi posijale sukobe i podjele, a da bi zauzvrat izvukle geopolitičku korist".

Sve je to nešto čega su i Japan i Južna Koreja itekako svjesni i nije da svoje bliske odnose sa SAD-om grade "slijepo". Kina može svoju poziciju ojačati, i eventualno jednog dana dovesti Japan i Južnu Koreju do razine određene neutralnosti koju ima s Indijom (unatoč nepovjerenju koje neće tako brzo nestati), prije svega kroz svoj ekonomski rast. Toga je pak svjestan i SAD te će pokušati na razne načine ciljati upravo rast kineskog gospodarstva, ali i Peking počinje otkrivati svoje karte u tom srazu.