Strah od Wagnera na istoku i zapadu: Zar je Prigožin zaista planirao zarobiti Šojgua i Gerasimova u Moskvi? A sada od njega strepi i Vilnius kojeg će NATO braniti, ali kako? I je li zato Lukašenko hitno trebao nuklearno oružje?

Komadići mozaika cijele priče o Wagnerovoj pobuni vjerojatno će se još dugo skupljati i sastavljati, ali informacije definitivno pristižu iako je teško reći koje su točne, a koje ne. Utvrđeno je tek nekoliko činjenica. Da su Wagnerove snage protutnjale kroz Rusiju i stigle relativno blizu Moskve u subotu. Dostupni narativ nam kaže da je Lukašenko zatim "cijeli dan" proveo na telefonu s Prigožinom te ga, uz veću dozu psovki, kako tvrdi sam bjeloruski predsjednik, uspio uvjeriti da odustane od marša na Moskvu jer, opet kako tvrdi, bi ga ruska vojska "zgazila kao kukca".

Po tome ispada da je ruska vojska u svakom trenutku i mogla izbrisati Prigožina i njegove Wagnerovce, ali nije htjela zbog - a tu se u priču uključuje i sa svojim ranijim informacijama Putin - da bi se izbjeglo krvoproliće?

A što je s nekoliko ruskih vojnih zrakoplova koji su srušeni od strane Wagnera? Nije li to već samo po sebi bio i više nego dovoljan razlog da se "izbriše Wagnerovce"? Službena priča, odnosno ono što smo do sad primili, ima rupa, ponegdje smisla, ali i dosta nelogičnosti.

Očito je da je na snazi propagandna sanacija štete. Ali nitko do sad nije dao konkretne odgovore na pitanje što je točno bio konačni cilj Wagnerovaca? Ući u Moskvu i izvesti državni udar? Jer tijekom popodnevnih sati u subotu tako je zaista i izgledalo, pogotovo kad su počele stizati vijesti da gotovo nigdje ruska vojska ne pruža otpor Wagnerovim snagama. Rečeno je da su zabilježeni neki manji okršaji u regiji Voronjež, no čini se da se to uvelike svelo na Wagnerovo razbijanje brzo postavljenih blokada.

Lukašenko tvrdi da bi Prigožin bio izbrisan s lica zemlje da je krenuo korak dalje prema Moskvi. Na koliko koraka, odnosno kilometara bi se to dogodilo? I što nam to onda govori o Rostovu na Donu? Je li to pobunjenički grad pun državnih izdajnika?

Odgovora će svakako biti manje nego je pitanja, a ne bi čudilo da neke teme u Rusiji postanu tabu, baš kao što se odnosi i na propitkivanje tzv. specijalne vojne operacije.

No, neki izvori tvrde da znaju što je Prigožin planirao tog dana. Ali postoji problem. Svi ti izvori su velike zapadne publikacije koje nisu baš objektivni pratitelji rata da bi se njihove informacije moglo uzeti kao eventualnu istinu. Ovo su trenuci kad se u priču koja je još poprilično misteriozna ubacuju novi detalji koji su možda namjerno plasirane neistine da bi se stvorila panika ili konfuzija.

Primjerice, američki The New York Times objavio je da je ruski general Sergej Surovikin, donedavno glavni čovjek za rat u Ukrajini (danas zamjenik), znao da će Prigožin izvesti pobunu. Time se sugerira da je ruska vojska prožeta "Wagneristima" i da je možda samo pitanje dana kada će jedan od njih pokušati srušiti Putina iz blizine.

Ali ako je tako, zašto se 5. kolona nije digla u subotu navečer u Moskvi ili još konkretnije - u Kremlju? Ako je ima, tad je trebala biti aktivna i provesti državni udar do kraja. U takvom scenariju Prigožin ne bi bio pregažen jer bili bi pregaženi s leđa oni koji su trebali pregaziti njega!

A možda je Lukašenkov poziv stigao prije nego je naredba izdana petoj koloni (pod uvjetom da ona zaista postoji)? Takvih spekulacija sad već ima puno, no idemo s nekim konkretnim tvrdnjama (koje isto mogu i ne moraju biti točne). Danas imamo izvješće američkog lista The Wall Street Journal - koji se poziva na izjave pojedinih neimenovanih zapadnih dužnosnika - u kojem se navodi da je Prigožin imao plan zarobiti dvojicu najviših ruskih vojnih dužnosnika, ministra obrane Sergej Šojgua i šefa glavnog stožera Valerija Gerasimova.

Navodno je to planirao učiniti još ranije, dok su ovi bili u posjeti Ukrajini, ali kako mu je taj plan propao, piše WSJ, odlučio se za "marš na Moskvu". A zašto mu nije uspjela ta operacija u Ukrajini? Tvrdi se da je ruski FSB dva dana prije pokretanja operacija saznao za istu te je ista tako propala.

Opet zvuči poprilično neuvjerljivo da bi Prigožin nakon navodno neuspjele operacije u Ukrajini (koja isto zvuči na granici zamislivog!) jednostavno ušao u Moskvu i tamo ščepao Šojgua i Gerasimova. Tko kaže da su njih dvojica uopće bili u Moskvi? Možda nije bio ni Putin (postoje neke spekulacije da su ga preventivno prebacili u Sankt Petersburg, ali nema potvrde).

Zanimljiva je i izjava šefa ruske Nacionalne garde, Viktora Zolotova, koji, osim što tvrdi da bi pripadnici garde "umrli za predsjednika", navodi da je Prigožinova pobuna bila "inspirirana zapadnjačkim obavještajnim službama" jer su iste, kako tvrdi, "znale za planove tjednima unaprijed".

Što pak to znači? Da su zapadne službe znale sve o planiranoj pobuni, ali ruske nisu? Jer da jesu, zašto su pustile da "padne" Rostov? A ako nisu, kako je to moguće? Pa Prigožin je već mjesecima apsolutni enfant terrible koji je trebao biti pod maksimalnom količinom praćenja.

Mnogi tvrde da su svašta znali prije subote, ali tijekom te subote znali su samo reći "pratimo pomno situaciju". Izgleda da se svi nakon svršenog čina žele napraviti providnima tvrdeći da su znali ovo ili ono, ali na kraju dana i vikenda izgleda ipak da je samo Jevgenij Prigožin znao otprilike u što se upušta, a možda nije znao ni on sam te jednostavno blefirao!

Ali mora se priznati da mu sad ta nedorečenost ide na ruku. Odjednom ga se boje svi - i Kremlj i Europa! Jevgenij Prigožin je u zadnjih nekoliko dana postao nešto kao pokojni vođa ISIL-a Abu Bakr Al-Baghdadi kad su njegove snage u nezapamćenom jurišu zauzele velike dijelove Iraka i Sirije. Nitko ni danas sa sigurnošću ne može reći kako im je to pošlo za rukom, baš kao ni u slučaju Wagnera prije nekoliko dana! I odjednom su se svi počeli bojati okrutnog i fanatičnog Bagdadija.

Sad pak, iako je prije manje od tjedana dana trebao "srušiti Putina", od Prigožina strepe u Vilniusu, glavnom gradu NATO članice Litve koji se nalazi na svega 20-ak kilometara od bjeloruske granice. Za otprilike dva tjedna u Vilniusu će se održati dvodnevni NATO summit, a blizina Wagnera sad izaziva kojekakve paranoje.

Kako i ne bi - ako je Prigožin sa svojim snagama prevalio tolike stotine kilometara u jednom danu došavši pred vrata Moskve, onda u Vilniusu može harati "i prije doručka". A ako napadne, kako uzvratiti? Šef NATO-a, Jens Stoltenberg, kaže da će NATO braniti svaki centimetar NATO teritorija, ali kako će ga braniti? Hoće li napasti Moskvu ako Prigožin napadne Vilnius? Pa ne može kad je i Moskva neki dan skoro napadnuta od istog aktera!

Možda se svi boje Prigožina, a možda ga se neki boje više, no valja ipak podsjetiti zašto Wagner postoji. Sam Putin je potvrdio da je ruska država izdašno financirala Wagner. A zašto? Da bi imali aktere "iz sjene" koji mogu za Rusiju odrađivati prljave poslove koji se neće moći, bar ne pravno, povezati s odlukama Kremlja. Wagner je trebao biti nešto što je Blackwater bio u Americi. A takvi opasni projekti mogu izmaknuti kontroli, u Rusiji možda i jest. Strah je sad prisutan i šire dok se u isto vrijeme šire razne teorije o tome što je Prigožin htio ili nije htio dolaskom pred Moskvu. Može li Wagner ipak biti ukroćen, baš kao što je Šojgu i htio? Ili će biti transformiran u slobodne radikale koji će djelovati s teritorija Bjelorusije? I je li zato Lukašenko žurno htio biti u posjedu nuklearnog oružja?!

Ovo izgleda kao da je počela "bitka za Wagner", odnosno tko će sve te radikale podrediti sebi i interesima koji se u najmanju ruku preklapaju. O tome što su dogovorili Lukašenko, Prigožin i preko gluhog telefona Putina, svakako ne znamo dovoljno, ali nema sumnje da su pali neki veliki dogovori. Sad se strah od Wagnera širi, boje ih se i na istoku i zapadu, a ako im Bjelorusija postane uporište onda i na sjeveru (ostatak Baltika) i na jugu gdje ponajviše znaju Wagnerovu brutalnost.