SA PSIHIJATRIJE IZGOVARA RIJEČI KOJE JEŽE SRBIJU: Maloljetni ubica sa Vračara RADI OVO - ljekari nijemi od šoka

Dječak (13) koji je 3. maja ubio osmoro vršnjaka i čuvara škole, dok je deveto dijete umrlo kasnije u bolnici od posljedica ranjavanja, osilio se i svakodnevno zahtjeva da bude pušten na slobodu sa klinike, jer tvrdi da "nema više razloga da boravi u bolnici". Ipak, šanse da su to dogodi su praktično nikakve.

Dječak ubica je od zločina zatvoren u posebnoj instituciji, u izolaciji. Kao su mediji već pisali, ljekari prema njemu sprovode cijelu bateriju vještačenja i dodatne dijagnostike. Sve ovo vrijeme ne pokazuje kajanje, hladan je i smiren i nije tražio da kontaktira s bilo kim. I ranije je postavljao pitanja: "Kada izlazim?" i "Kakav odjek ima to što sam uradio?", ali u posljednjih nekoliko dana se osilio i pritiska ljekare da ga puste na slobodu - o čemu, naravno, nema ni govora.

Dječak ubica ljekarima svakodnevno postavlja pitanje "da li danas izlazim", uz komentare da "nema više razloga da ovdje bude", jer su "obavljeni svi pregledi. S druge strane, ljekari smatraju da je dječak ubica i dalje opasnost po okolinu i da postoji mogućnost da ponovi isto ili slično krivično djelo, ako bude u prilici.

- Niko ne može da isključi taj ogromni rizik - kaže sagovornik "Blica" upućen u slučaj.

Dječak ubica je misterija i za ljekare

U međuvremenu, dječak ubica nastavlja da zbunjuje ljekare koji se s njim susreću. Jasno je i zašto: on je najgori masovni ubica u historiji svijeta u tom uzrastu - nijedno dijete mlađe od 14 godina nikad nije ubilo toliko ljudi kao on.

Na osnovu svih informacija, stručnjaci čvrsto vjeruju da dječak ubica iz nekog razloga nema formiranu važnu komponentu ličnosti, takozvani superego.

Prema teoriji Sigmunda Frojda, začetnika psihoanalize, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša. Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života i dete u tom periodu upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta. U njemu se tako formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.

Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda. Kod dječaka ubice to - ne postoji! Ne osjeća krivicu, niti emocije - ni pozitivne, ni negativne prema svojim drugarima. Potpuno je smiren i ne dobija čak ni sedative, jer mu nisu ni potrebni.