Neproglašeni rat između Britanije i Rusije: London se za ovo dugo pripremao, godinama prije ruske invazije... a sad bez previše razmišljanja o posljedicama gura u sve veću eskalaciju, više od bilo kojeg drugog ukrajinskog saveznika

I Rusiji i svima posve je jasno da je SAD glavna pokretačka snaga potpore Ukrajini, jer američka odluka da stane iza Kijeva je i omogućila ukrajinskoj strani da pruži izuzetno čvrst otpor Rusiji, a druge zapadne zemlje zatim uvelike samo slijede primjer Washingtona. Unatoč tome, glavni fokus ruskog gnjeva možda čak i nije SAD već glavni američki saveznik u Europi - Britanija. Dakako, isto vrijedi i kad se gleda iz drugog pravca. Nakon napada dronovima na Moskvu iz SAD-a su odmah komentirali kako ne odobravaju niti ne potiču napade na ruski teritorij (koliko je to pak istina je nešto sasvim drugo), britanski je ministar vanjskih poslova, James Cleverly, poručio da Ukrajina "ima pravo braniti se i izvan svojih granica".

Nema dvojbe da je SAD ključni faktor pri naoružavanju i financiranju Ukrajine u ratu protiv Rusije, ali isto tako je točno da od početka rata Bidenova administracija nastoji to provoditi nekako "tiše", bez previše pompe, bez izjava koje bi mogle potaknuti eskalaciju ruskog gnjeva. Jasno, to je sve dio šire taktike, no kad govorimo o Britaniji to više nije slučaj. Britanski dužnosnici trude se što oštrije prozivati Rusiju te u izjavama često idu najdalje na prostoru Europe (iako su u toj "kategoriji" svakako i Poljska i baltičke zemlje).

S ruske strane se pak po anti-britanskoj retorici naročito ističe bivši predsjednik Dmitrij Medvedev. On je upravo danas, reagirajući na komentar britanskog MVP-a Jamesa Cleverlya, poručio da su britanski dužnosnici "legitimna vojna meta". Također je rekao da britanska potpora za Ukrajinu predstavlja "neobjavljeni rat protiv Rusije".

"Smiješni dužnosnici Britanije, našeg vječnog neprijatelja, trebali bi zapamtiti da vode neobjavljeni rat protiv Rusije. Imajući to u vidu, svaki njihov javni dužnosnik, bilo da je vojni ili civilni, koji potiče rat, može se smatrati legitimnom vojnom metom", istaknuo je Dmitrij Medvedev.

A jesu li Britanija i Rusija zaista "vječni neprijatelji"? Ovisi koga se pita. Prije bi se moglo reći da kroz stoljeća između njih vlada odnos "toplo-hladno". Službeni odnosi uspostavljeni su sredinom 16. stoljeća. Rusija i Britanija bili su saveznici protiv Napoleona početkom 19. stoljeća. Zatim su bili neprijatelji za vrijeme velikog Krimskog rata 1850-ih godine. Krajem tog 19. stoljeća bit će žestoki rivali u borbi za utjecajem nad centralnom Azijom da bi kasnije opet bili saveznici u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. Jasno, savezništvo u Drugom svjetskom ratu između SSSR-a i Zapada bilo je praktične prirode, ujedinjenje protiv Hitlera, no odnosi između Moskve i Londona bili su napeti - još od vremena Oktobarske revolucije (kojoj su se kapitalističke sile, s Britanijom na čelu, oštro protivile i pokušavale je uništiti).

Odnosi danas mogu se usporediti s odnosima za vrijeme Hladnog rata kada su SSSR i Britanija često bili na rubu sukoba, a zbog činjenice da se danas ratuje na istoku Europe moglo bi se reći da su sad odnosi još i lošiji nego u vrijeme Hladnog rata. No, nakon Hladnog rata i propasti SSSR-a došlo je do velike obnove u odnosima, a novopečeni ruski tajkuni razvili su vrlo snažne odnose s Londonom i njegovim financijskim institucijama 90-ih godina.

Tako da nije baš točno da su Britanija i Rusija bili "vječni neprijatelji", ali jedan animozitet svakako traje već jako dugi niz godina. Riječ je ipak o dvije bivše imperije koje su se širile svijetom i dolazile u konflikt. Engleska je još od 19. stoljeća "popularna destinacija" za ruske političke bjegunce, što je svakako aktualno i danas.

Početkom ovog stoljeća slučaj trovanja Aleksandra Litvinenka 2006. doveo je do srozavanja odnosa, a u neku ruku 2018. dogodio se kontinuitet trovanjem Sergeja i Julije Skripal - koji su preživjeli, za razliku od bivšeg dužnosnika KGB-a i FSB-a, Litvinenka.

U međuvremenu eskalira kriza u Ukrajini 2014. godine te zatim dolazi i do ruske invazije na Ukrajinu 2022.

I tako dolazimo do današnjih dana, a odnosi između Britanije i Rusije nastavljaju ponirati. London se trudi prednjačiti u potpori Ukrajini i to je nešto što Moskva itekako primjećuje. S druge strane ruske vlasti svjesne su da kod glavnog podupiratelja Ukrajine, SAD-a, može doći i do političkog preokreta, recimo ako iduće godine ponovno vlast osvoji Donald Trump. No, u jednoj Britaniji takvi radikalni zaokreti nisu na političkom horizontu.

Napetosti između Rusije i Britanije dodatno su eskalirali zadnjih tjedana nakon što je Britanija poslala Ukrajini dalekometne rakete Storm Shadow - ovo su rakete s najvećim dometom koje su do sad poslane Ukrajini od strane bilo kojeg njenog zapadnog saveznika. Dakle, još jednom vidimo da Britanija želi prednjačiti u ovoj potpori "gurajući" se u prvi red, čak i ispred SAD-a.

Ovi potezi se jako podudaraju s britanskim izjavama. Ministar vanjskih poslova James Cleverly tvrdi da Ukrajina ima pravo "braniti se i izvan svojih granica". Drugim riječima, poručuje da Ukrajina ima pravo izvoditi napade na Rusiju - a Ukrajina to i može upravo zahvaljujući dalekometnom oružju kao što su rakete Storm Shadow!

Nadalje, u okviru operacije Orbital, započete 2015., Britanija je već obučila 22.000 ukrajinskih vojnika u sedam godina prije ruske invazije. Od tada je obučeno još dodatnih 14.000. Uoči rata, tisuće britanskih vojnika bile su raspoređene u istočnoj Europi u stalnim misijama ili u sklopu velikih vojnih vježbi NATO-a.

U lipnju 2021. britanski ratni brod HMS Defender ušao je u vode na koje Rusija polaže pravo u blizini Krima, u incidentu koji je zamalo rezultirao izravnom razmjenom vatre između britanskih i ruskih snaga.

Valja podsjetiti da agresivne britanske izjave stižu i prije ruske invazije na Ukrajinu.

Godine 2016. britanski ministar obrane Michael Fallon rekao je parlamentarnom odboru za obranu da će Britanija biti "spremna za rat s Rusijom do 2018. godine". Te je godine načelnik glavnog stožera Sir Nick Carter izjavio da to uključuje "projiciranje kopnenih sposobnosti na udaljenosti od nekih 2000 km… kopirajući ono što su Nijemci jako dobro napravili 1940. godine". Carter je pritom mislio na pripreme nacističke Njemačke za operaciju Barbarossa - rat za uništenje Sovjetskog Saveza iz 1941., koji je prepoznat kao najbrutalnija vojna kampanja koju je povijest ikada vidjela.

Nakon izbijanja rata u Ukrajini u veljači 2022., glasnogovornik tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona objavio je da Britanija poduzima mjere "kako bi se srušio Putinov režim". Novi načelnik stožera, general Patrick Sanders izjavio je da "britanska vojska mora biti spremna uključiti se u najnasilniji rat".

U vladinom izvješću "Integrated Review Refresh" iz ove godine u uvodu aktualni premijer Rishi Sunak navodi: "Ono što se promijenilo jest da je naša kolektivna sigurnost sada suštinski povezana s ishodom sukoba u Ukrajini".

Sve ove izjave su u skladu s pripremom za sukob.

Ukrajina ima puno saveznika na Zapadu. Zapravo skoro sve zapadne zemlje mogu se smatrati ukrajinskim saveznicima. Ipak, izjave jedne Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske daleko su odmjerenije od britanskih, iako i ove zemlje intenzivno podupiru Ukrajinu.

Britanija stalno nastoji ići korak dalje. Prvi su poslali dalekometne rakete Ukrajini i upravo je britanski premijer Sunak krenuo s kreacijom "koalicije za F-16", odnosno pripremanje na slanje F-16 zrakoplova Ukrajini (mada čak i SAD pokazuje skepsu prema takvom potezu).

Rusija ističe da je u srazu s "kolektivnim Zapadom", no glavnog neprijatelja u toj koaliciji su točno definirali. Jer Britanija je specifična i po tome što je njena politička klasa gotovo jednoglasno anti-ruska, što nije slučaj u drugim europskim silama. Bez obzira vladali li laburisti ili konzervativci, čini se da Britanijom upravlja jedna ratna stranka i ista gura samo prema eskalaciji gušeći pritom svaki pokušaj smirivanja rata između Rusije i Ukrajine.