NOVAKOVA DRAMA: Majka mi je PALA, udarila glavom o radijator i ONESVIJESTILA se! Otac je POVIKAO, Marko, Đorđe i ja smo BJEŽALI!
Đoković je sve zaprepastio svojom pričom.
On je u razgovoru za italijanski "Korijere de la Sera" govorio i o traumama koje je doživio tokom NATO bombardovanja.
- Nije se to desilo prve, ali jeste druge ili treće večeri. Eksplozija me je probudila, zvuk slomljenog stakla. Moja majka je pala, udarila je glavom o radijator i onesvijesitla se. Otac je povikao: 'Nole, tvoja braća!' Još nisam imao 12 godina, ali sam bio najstariji. Odveo sam Marka i Đorđa na ulicu, pošto u našoj zgradi nije bilo skloništa, tako da smo otrčali do tetkine zgrade - počeo je Novak, pa u dahu nastavio:
- Bilo je tri ujutru, vidio se dim od bombi na ulicama. Pao sam, ogrebao ruke i koljena i čuo kako se krhotine kotrljaju prema meni. Pogledao sam gore i vidio kako prolaze dva F177 lovca, Gađali su vojnu bolnicu sa dvije rakete, a eksplizija je bila 500 metara od nas. Sve se treslo od udarca. To je trauma, ja se i danas plašim iznendnih zvukova, alarm me natjera da skočim!
Nije Novak gubio volju, već je i tada trenirao.
- Istina je da sam trenirao sve to vrijeme. Škole su bile zatvorene, a šta još možemo da uradimo protiv bombi? Ne mnogo toga, osim da nastavimo sa svojim životom. Ustajali smo u zoru, jer nas nikada nisu bombardovali u zoru. Išli smo na mjesta gdje nije planirano gađanje, ili na mjesta koja su tek gađana. Za mene je to bilo poput igre, ali za moje roditelje je to bio strašan stres. Strah, redovi za hljeb, sat vremena struje dnevno kada je moja majka morala da skuha što više hrane je moguće - istakao je Đoković, a zatim dodao:
- Taj rat je za mene bio dodatna motivacija. Pola svijeta je bilo protiv nas, naša zemlja nije imala dobru sliku u svetu i ja sam htio da pokažem svijetu da Srbi mogu biti dobri.