PROTUOFENZIVA KOJA ĆE ODREDITI RAT: Ukrajina ne čeka samo lijepo vrijeme

Je li ukrajinska protuofenziva počela ili se još, kako tvrde neki vojni izvori, čekaju povoljniji vremenski uvjeti? Ovisi koga se pita, ali ako bi se pitanje postavilo možda i najčešće spominjanom akteru trenutačno najveće bitke, šefu Wagnera, Jevgeniju Prigožinu, on tvrdi da je protuofenziva počela. Ne samo da je počela već da i napreduje - i to upravo na prostoru Bahmuta. Kijev pak opovrgava takve pretpostavke te negira da su započeli sa svojom sad već dosta vremena iščekivanom ofenzivom.

"Ukrajinske operacije su, nažalost, djelomično uspješne", rekao je Prigožin čije snage i dalje predstavljaju glavnu rusku borbenu formaciju unutar Bahmuta.

Kijev tvrdi da su odbacili ruske snage tijekom zadnja dva dana u blizini Bahmuta, u manjim lokalnim napadima, ali poručuju kako to nipošto još nije protuofenziva u kojoj bi trebalo sudjelovati više desetaka tisuća vojnika zajedno sa stotinama zapadnih tenkova koji su zadnjih mjeseci dostavljeni.

Očekivano, svi se pitaju kad ta ofenziva počinje, uključujući i ukrajinske saveznike. U vrijeme ovakve neizvjesnosti i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mora nekako upravljati s tom znatiželjom i kupiti Ukrajini još vremena, ako je to ono čega joj nedostaje, a on tvrdi da jest. "Još nam treba malo vremena", rekao je Zelenski danas u intervjuu za europske medije.

Zašto je potrebno još vremena? Zelenski nastavlja: "Ukrajinske snage već su dobile dovoljno opreme od zapadnih saveznika za svoju kampanju, ali čekamo da sve isporuke budu kompletirane jer ćemo na taj način smanjiti broj žrtava. No, s onime što trenutačno imamo mogli bismo krenuti naprijed i biti uspješni. Ali izgubili bismo pritom dosta ljudi. Smatram da je to nedopustivo".

Jasno, razumljivo je da Zelenski želi smanjiti broj žrtava, ali s druge strane ne može planirati protuofenzivu protiv ruske vojske, i to ruske vojske kojoj daje naizgled "sve vrijeme svijeta" da se utabori, a ne imati žrtve. Znatnih žrtava bit će s obje strane, u to nema sumnje, jedino je pitanje kako će linija bojišnice izgledati nakon tog sudara.

Visoki NATO vojni dužnosnici rekli su da će se ovaj rat u nastavku voditi između "ukrajinske kvalitete i ruske kvantitete", sugerirajući da će Ukrajinci dobivati najbolje moguće oružje sa Zapada dok će se Rusi više oslanjati na masovnost svojih trupa, tenkova i drugih naoružanja.

Ali ta taktika, zapravo jedina koja može Ukrajini ponuditi borbenu šansu protiv Rusije, ima svojih izazova. Baš zbog činjenice da ne može računati na kvantitet, svaki vojnik izgubljen na ukrajinskoj strani je velik i opasan gubitak za njenu mogućnost držanja fronta. Jer ako bi krenuli snažno s ofenzivom riskiraju moguće lomljenje na ruskim ukopanim linijama obrane, nakon čega bi upravo spomenuta ruska masovnost mogla doći do izražaja kao ofenziva aktivirana odmah nakon ukrajinske.

Sama činjenica da je linija fronte toliko statična pokazuje nam da obje strane čekaju da ova druga napravi svoj idući veliki korak, kako bi se mogli ravnati prema tome i potencijalno ga podrediti svojim ciljevima.

Jer ako je sve onako kako izgleda da će biti onda ruska strana nema što puno razmišljati. Moraju se uzduž linije najčvršće moguće utaboriti i pokušati preživjeti ukrajinski udar - znajući jako dobro da Ukrajina neće imati mogućnost pokretati takve napade u valovima pošto će joj jednostavno nedostajati ljudstva.

Kad bi se negdje otvorio novi front (što bi bilo strašno jer bi vjerojatno sugeriralo globalni rat), Ukrajina bi mogli iscrpljivati Rusiju, ali u ovom trenutku Rusija ratuje isključivo protiv Ukrajine i u Ukrajini, što joj daje puno mogućnosti. Ovo nije kao za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je njemačka vojska bila rastegnuta preko nekoliko frontova pa je trpjela udarce tamo gdje joj je fokus zbog potrebe prioriteta bio manji.

Valja podsjetiti i na jučerašnju izjavu Peskova, koju Kremlj ponavlja od početka rata - ovo je za Rusiju još uvijek "specijalna vojna operacija", a ne rat. Jasno, rat je, u praktičnom smislu, ali ne i potpuni rat u koji bi Rusija ušla sa svime što ime. Moskva i dalje pokušava na jedan ograničeni način voditi ovaj sukob, jasno, kako bi u isto vrijeme čuvali ekonomiju, ali i mir unutar same Rusije.

Ipak, ako se stvari po Rusiju nastave pogoršavati, nije isključeno da će Rusija podići ovaj sukob na višu razinu, odnosno od "specijalne vojne operacije" u pravi rat. To bi pak omogućilo znatno veću mobilizaciju, snažnije udare, možda u konačnici i taktičke nuklearne napade, naročito ako se situaciju predstavi kao "egzistencijalnu ugrozu Rusiji". Slušajući Putinov govor u sklopu obilježavanja Dana pobjede 9. svibnja, čini se da narativ ide baš prema tome.

Ali to je očito nešto u što se Rusija radije ne bi upuštala jer rat punog opsega eskalira rizik po svuda, a svakako povećava i opasnost od interne pobune, nemira... S druge strane Moskva je do sad već naučila da su želje jedna stvar, a stvarnost nešto sasvim drugo. Ambiciozni pokušaj zauzimanja ključnih ukrajinskih gradova na samom početku relativno brzo je propao i do sad se pretvorio u rovovsko iscrpljivanje snaga na istoku i jugu Ukrajine.

Tvrdi se kako je Rusija cijele zime zapravo bila u ofenzivi te kako na kraju nije zauzela skoro pa ništa značajno. Ako bi to bilo točno to bi sugeriralo da je ruska vojska zaista posve potrošena i da će ukrajinska protuofenziva sad ih jednostavno "pomesti". No, pitanje je koliko je stvarno zima uopće predstavljala rusku ofenzivu jer ono što smo zapravo gledali bili su sporadični ruski raketni (i dronovski) napadi po ukrajinskim gradovima, jedan cijeli niz udara na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, i mrcvarenje po Bahmutu pri čemu je najviše snage izgubio upravo Wagner (koji, tko zna, možda i jest negdje u hodnicima Kremlja već selektiran za "odstrijel").

Nije Rusija baš toliko silovito se upuštala u "zimsku ofenzivu" kao što se to tvrdi, a s druge strane čini se da Ukrajina zaista nešto čeka - i to ne samo "lijepo vrijeme" (iako je i to bitan faktor). Primjerice, upravo danas jedan neimenovani zapadni dužnosnik rekao je kako je Britanija poslala Ukrajini dalekometne krstareće rakete Storm Shadow. Riječ je o raketama koje mogu razviti brzinu do 1,000 km/h, a maksimalan domet im je 560 kilometara (iako verzija za izvoz ima manji domet, od 250 km, no nije rečeno koju verziju je Ukrajina dobila).

Može se samo nagađati kakva sva naoružanja Ukrajina dobiva ovih dana, no čini se kako je u zadnje vrijeme ponovno "živnula" ideja da se Ukrajinu treba podupirati "koliko god bude potrebno". Naravno, kao što smo i više puta sugerirali, svaki put kad se Ukrajina učinkovito obrani (a u ovom trenutku dovoljno je samo da grčevito nastavi držati Bahmut) može računati na još veću potporu.

U isto vrijeme tvrdi se kako Rusija na front šalje T-54 tenkove. Riječ je o tenkovima čija je proizvodnja počela 1946., dakle neposredno nakon kraja Drugog svjetskog rata. Neke je ta informacija poprilično ohrabrila te vjeruju da Ukrajina ima veliku šansu samo ako joj se dostavi dovoljno modernog naoružanja. Tek će se vidjeti hoće li tako i biti, no na kraju dana nije samo napredno oružje ključni faktor, prije svega će se tu iskazati motivacija samih vojnika. Ona je, kako sugeriraju ankete, na ukrajinskoj stani jako visoka - još prošle jeseni čak 90% ispitanika u Ukrajini bilo je uvjereno da će njihova vojska prevladati te vratiti kontrolu nad okupiranim područjima. Ta podrška i motivacija je sad na vrhuncu i Kijev to zna. Bliži se trenutak kad će pokušati kapitalizirati na svemu tome, dok je i zapadna potpora maksimalna. Rusija pak s druge strane samo čeka taj udar i razmišlja kako ga preživjeti, a o ishodu rata će možda odlučivati potezi koji dolaze nakon.