Bivši učenici internata progovorili o traumama iz djetinjstva
Mnogi bivši učenici internata u Engleskoj kasnije u životu su progovororili o traumatičnim iskustvima koje su doživjeli u njima, čime je bačena sjena na tradiciju dugu nekoliko vijekova. Bivši učenici, danas odrasli ljudi, progovorili su o seksualnom i fizičkom zlostavljanju, kao i vršnjačkom nasilju koje su tamo doživljavali.
"U dugim satima provedenim u hladnom toaletu u kome ubija propuh bilo je i nečeg dobrog. Pročitao sam cjelokupna djela Charlesa Dickensa", piše Roald Dahl u svojim memoarima “Boy”.
Dječak, koji će kasnije postati dječji pisac svjetskog glasa, imao je 13 godina i sigurno bi radije čitao Dickensa na nekom drugom mjestu. Ali, u tom slučaju bi ga sigurno išamarao onaj stariji učenik, koga je mali Roald 1929, kao novajlija u Školi Repton u Derbyshiru, morao da služi. A njegov zadatak je bio da grije WC-dasku za učenika višeg razreda.
Ispovijesti poput ove danas više nisu samo dio književnosti. Mnogi bivši učenici internata progovorili su o svojim traumatskim iskustvima, bacajući sjenu na tradiciju.
Međutim, mit o engleskim internatima je uzdrman. Ugledna psihoterapeutkinja Joy Schaverien objavila je ovog ljeta prvu sveobuhvatnu studiju o dugoročnim posljedicama ranog odvajanja od roditelja, pod naslovom "Sindrom internat. Psihološka trauma ‘privilegovanog’ djeteta". Knjiga je izazvala burne reakcije, kako kritičara strogih metoda obrazovanja, tako i bivših polaznika internata.
Nagrađivani novinar Guardiana Alex Renton pisao je o seksualnom zlostavljanju kojem je kao dijete bio izložen u internatu. Sjećanje na mučitelje iz školskog doba većini teško pada.
Drugi bivši učenik jednog od internata, James Foucar je, na primjer, 1999. doživio nervni slom kada mu je jednog jutra policija zakucala na vrata da bi ga ispitala o bivšem nastavniku. Čovjek je osumnjičen da je 70-tih godina seksualno zlostavljao dječaka, a Foucar je bio jedan od njegovih učenika.
Ovom 54-godišnjaku je dugo trebalo da svari ono što mu se dogodilo. Danas preko svog sajta Boarder Concerns pokušava da pomogne drugim žrtvama.
Treći, Richard Gowan se školovao na uglednom koledžu Eton. “Prvih nedjelja u internatu užasno sam čeznuo za kućom”, sjeća se on, budući da je i osnovnu školu završio u internatu. Jedan od njegovih drugova je išiban štapom. Tek 1999. godine zvanično je ukinuto fizičko kažnjavanje u engleskim internatima.
“Školska svakodnevnica se odigrava izolovano od vanjskog svijeta, što vodi proračunatom i analitičkom pristupu ljudskim slabostima”, objašnjava on fenomen, kojim se u međuvremenu bavi i psihologija.
“Upadljivo je da učenici internata čine neznatnu manjinu u Velikoj Britaniji, ali na uticajnim položajima i dalje dominiraju”, objašnjava autorka knjige, koja je i jedan od najžešćih kritičara internata u Engleskoj.
Tipičan primjer je premijer Cameron, koji je išao u privatnu osnovnu školu nedaleko od Ascota, prije nego što se upisao na legendarni Eton, a zatim otišao na studije na Oxfordu.
Nadmenost bivših učenika internata je ušla u legendu. Prošle godine u kinima se pojavio film o britanskoj eliti Riot Club. Inspirisan je Bulingdon klubom (Bullingdon Club), najekskluzivnijim među obiljem ekskluzivnih klubova u Velikoj Britaniji. Tom klubu su, pored Camerona i londonskog gradonačelnika Borisa Johnsona, navodno pripadali i današnji vodeći privrednici, ali je politika tajnih udruženja da ne otkrivaju ko su im članovi.
U njegovo postojanje, međutim, u Britaniji niko ne sumnja. Član se može postati samo na poziv, a rituali su opijanja do iznemoglosti, tuče i ugrožavanje kućnog mira. Nedavno je jedan Cameronov neprijateljski nastrojeni partijski kolega objavio biografiju premijera, a najviše pažnje je privukla epizoda u kojoj je premijer u okviru ritualnog opijanja, navodno, stavio polni organ mrtvoj svinji u usta.
(Die Welt)