CIJELI RAT NA JEDNU KARTU: Što ako ne bude ukrajinske protuofanzive? Strah od takvog scenarija sad se širi i Washingtonom

Ukrajinski borci na ključnim istočnim točkama - u Marinki, Avdivki, Bahmutu i drugim žarištima koja zbog rovova podsjećaju na front iz Prvog svjetskog rata - uspjeli su izdržati zimu koja nije popuštala, naročito ne po pitanju ruskih napada. Iako je izgledalo da je ukrajinska obrana Bahmuta, najvećeg žarišta, nemoguća, dogodilo se upravo to. Da, linije su se dosta promijenile. Ruske snage danas kontroliraju veći dio strateški važnog grada nego na početku zime. Ali kako to da ukrajinske snage izdržavaju toliko dugo? Jedna od glavnih motivacija im je vjerovanje da velika protuofenziva stiže. Kad? Nitko od njih ne zna, ali znaju da dolazi.

No, pitanje je koliko će njih uopće doživjeti istu. Jer gubici na istočnom frontu su poprilično enigmatični. Nemoguće je vjerovati ni ruskim ni ukrajinskim brojkama, ali bez obzira koliko oni nastojali protivničke gubitke učiniti većima, a svoje manjima, jedini je zaključak da se na istoku Ukrajine itekako gine.

U razrušenim gradovima i artiljerijom izbušenim poljima posvuda su ničije zemlje. Ruske snage, među kojima se od intenziviranja borbe na istoku posebno istaknula Wagner privatna, zapravo plaćenička vojska, gotovo su stalno u napadu, barem ako je riječ o žarištima (na drugim mjestima i oni drže defenzivne položaje). Ukrajinci se brane iznad skoro svih očekivanja te teško prepuštaju svaki metar teritorija Rusima. Uz to ukrajinske snage provele su zimu uvježbavajući korištenje zapadne vojne opreme.

Ali dok traje obuka na Bradley vojnim vozilima i Leopard (1 i 2) tenkovima, trošak držanja linije postaje sve veći. Situacija definitivno nije takva da ukrajinska strana može "komotno" držati obrambene linije i slati veće količine vojnika na obuku u pipremi za protuofenzivu.

Svakog dana i ruska snaga se smanjuje, ali se mrvi i ukrajinski protuofenzivni potencijal. Sastavljati pune linije obrane postaje sve teže. Pronaći dovoljno vojnika postaje sve kompleksnija misija. U isto vrijeme priče iz Bahmuta, koje se uspiju probiti, opisuju brutalno uništenje ljudskog života. Jedan ukrajinski vojnik piše: "Udarali su nas artiljerijom, tenkovima i avionima. Dronovi su bacali bombe. Morao sam evakuirati teško ranjenog suborca i jedno mrtvo tijelo iz rovova. Od našeg voda od 21 vojnika u 24 sata izgubili smo 18 ljudi".

Naravno, u Bahmut stalno stiže "svježa krv", s jedne i druge strane. Da su Rusi uspjeli zatvoriti obruč bitka za grad vjerojatno bi trajala vrlo kratko, ali prostor je i dalje otvoren tako da dva suparnika zapravo stalno dovode još i još, a gine se u nekim zastrašujućim brojkama.

Statične linije na karti zapravo su velika iluzija jer se čini da se "ništa naročito ne događa", a ono što se stvarno događa je uistinu strašno. Ukrajinski izvori spominju Wagnerove napade u valovima. Polja između rovova su puna ljudskih tijela i da se povremenu na nebu ne pojavi neki dron zaista bi se moglo pomisliti da je ovo iscrpljujuća surova bitka od prije stotinjak godina.

Valja pritom spomenuti kako je Bahmut, iako najveće žarište, zapravo relativno "nova" bitka koja za grad traje od 8. mjeseca prošle godine. Jer na istočnom frontu u isto vrijeme traju i bitke za gradove kao što su Marinka i Avdivka - a za njih borbe traju doslovno još od 2014. godine.

I sve te ukrajinske borce, koji znaju da je život na fronti kratak, drži priča o velikoj protuofenzivi. Ali što ako je ona već i počela? Što ako je ovo zadržavanje ruskih udara zapravo ukrajinska protuofenziva koja neprestano upumpava nove snage ne bi li zadržali pozicije?

Dobro, neki će reći da je i to sasvim pohvalan vojni rezultat, ali postoji problem. Nitko u Ukrajini, naročito ne na fronti, ne sanja o obrani i inkrementalnim malim gubicima - protuofenziva se najavljuje kao siloviti val koji će promijeniti pravila, koji će okrenuti tijek rata. Bit će to nezaustavljiv proboj na leđima moderne zapadne tehnike, naročito njemačkim tenkovima Leopard 2 i američkim Abrams.

I tu leži veliki izazov, možda i sudbonosni po Ukrajinu i ovaj rat. Ako protuofenziva zakaže, ili ako se ne manifestira u opisanom izdanju, možda je i rat izgubljen.

Jer dani prolaze, relativno brzo. Po svemu sudeći veliki preokret neće biti spreman u ovom mjesecu koji već izmiče. U petom? Početkom šestog? Ljetna ofenziva? Ne daju se dovoljno jaki argumenti za kašnjenje. Neki tvrde kako su američki procureni dokumenti pokvarili element iznenađenja, no to i nije neki razlog jer teško da bi Rusi te dokumente, koji možda jesu autentični, možda nisu, smatrali definitivnim vojnim tajnama prema kojima bi se trebali orijentirati.

Povrh toga počelo se pričati da se Bidenova administracija "potiho" sprema za mogućnost propasti ukrajinske proljetne protuofenzive. Jasno, ako se to dogodi taj poraz će direktno biti i američki. Jer i ovo zadržavanje silnih ruskih napada na istoku je isto tako američki uspjeh.

Ako protuofenziva propadne na meti kritike će se naći i sam Joe Biden koji se upravo priprema potvrditi kandidaturu za drugi mandat, odnosno za izbore 2024. godine.

Biden i njegov tim su čvrsto stali uz potpunu podršku Ukrajini ističući u više navrata da će ista stizati "koliko god bude potrebno". No, ako se protuofenziva izjalovi u redovima Demokratske stranke uskoro će se pojaviti panika da bi ih takav poraz mogao koštati izbora 2024. godine (jer Republikanci, ne samo Trump, već ih stišću po tom pitanju, navodeći, između ostalog, velike novčane svote koje su otišle za obranu Ukrajine).

Jer, podsjetimo još jednom na to - ukrajinska strana se zavjetovala da će velika protuofenziva odbaciti Ruse daleko od trenutačnih linija fronte. Može li se zaista takvo što ukazati u narednim danima da bi Rusi izgubili sve položaje u Bahmutu i drugdje? Položaje koje su mjesecima uzimali skoro pa metar po metar? Nekako je teško to zamisliti.

Ukrajinske protuofenzive imale su od početka dva velika uspjeha. U regiji Harkov i kasnije u regiji Herson. No, u slučaju prve pomogla im je poprilična ruska dezorganizacija. U slučaju Hersona Rusi su se zapravo (strateški, tvrde) povukli.

Ako propadne ukrajinska protuofenziva američki saveznici u Europi će brzo "okrenuti ploču" i početi će zagovarati pregovore između Rusije i Ukrajine. Ne svi, ali najvažniji. Francuska, Njemačka i Italija bi se mogle među prvima otrgnuti od mantre "koliko god bude potrebno".

Amerika apsolutno radi sve što može da ukrajinska proljetna protuofenziva uspije, a naročito da se ne dogodi posve suprotno, da Rusi odjednom dobiju na zamahu. Činjenica da američka politika u Ukrajini sad brani i samu sebe čini je naročito predanom i opasnom. Unatoč tome, nema previše opcija. Mogu otići i na zadnji korak - dati Ukrajini i te F-16 koje toliko traže, ali radije ne bi, to je nešto što su voljni ponuditi tek nakon i ako Ukrajinci pokažu da još uvijek imaju snage za velike preokrete.

Svaki dan je sada bitan i svaki idući postaje sve bitniji. I Ukrajini i njihovi saveznici podigli su najavljivanu protuofenzivu na takvu razinu da o istoj sad ovisi i psihološki, ne samo vojni, tijek rata. Ako se ispostavi da iste nema i da je neće biti, ideja da Ukrajina čak i teoretski može dobiti rat pada u vodu. U tom slučaju jedino je pitanje može li Zapad prihvatiti ruski poraz ili se novi svjetski rat čini kao adekvatnija opcija.