Težak život Nore iz 'Survivora': Lani sam rodila i beba je umrla, a moja mama...

Brat mi je bio sidro jer sam bila svjesna koliko je i njega pogodila mamina smrt i kako bi mu bilo da uz nju, izgubi i mene, govorila je Nora prijatelju Filipu u emisiji

Nora Dominko (23), takmičarka showa 'Survivor' otkrila je šokantne detalje o svom životu. Kako je ispričala, sa samo pet godina je zbog roditelja bila odvučena u vjersku zajednicu.

- Kad sam imala 5 godina, otac je upoznao ljude koji su živjeli u vjerskoj zajednici te smo se preselili k njima kad sam napunila 6 godina. Vjera i način života koji su tamo podučavali su bili slični društvu "Hare Krishna" koji se temeljio na Vaišnavizmu. Živjela sam u kući s 30-ak odraslih ljudi, koji su većinski zarađivali od prosidbe - dijelili su malene knjigice s molitvama i receptima, a zauzvrat tražili novčanu donaciju. Takav način života mi je bio normalan do kad nisam krenula u srednju školu i počela shvaćati da se moje životne ambicije razlikuju od načina života kakvom su me tamo podučavali - tad sam se preselila k majci u Švicarsku u nadi da ću tu imati boljih prilika za daljnjim obrazovanjem i karijerom. Danas ta vjerska zajednica više ne postoji, a u toj velikoj kući u Vrtlinovcu živi još samo nekolicina ljudi - priznala je Nora.

Zbog života u sekti, Nora je cijeli život trpila maltretiranje, pogotovo u školi.

- Odrasla sam u sekti, vjerskoj zajednici, koja se pretežito bazirala na hinduizmu. Pošto sam živjela u malom selu i išla u školu u malenom gradu, znali su svi tko sam i odakle dolazim. To je potaknulo zezanja i maltretiranja. Često sam se susretala s time da me nazivaju sektašicom, gledali su me čudno, vidjelo se da ni roditeljima ni djeci ne odgovara što sam u njihovu društvu - ispričala je Nora u emisiji.

Nora je rekla i kako joj je majka bila ovisnik o drogama. 

- To je dosta komplicirana priča koja počinje još od mog rođenja. Mama je bila ovisnik o drogi, od svoje 13. ili 14. godine. Kada je upoznala mog tatu je prestala s tim, zatrudnjela je sa mnom i bila je čista. Kada sam imala tri godine, moji su se rastali jer je ona opet krenula u drogeraške vode. U međuvremenu je otišla u Švicarsku, tamo se izliječila, upoznala novog muža, dobila dijete, našla posao, ajmo reći da se sredila. Samo što je ja taj period nisam puno viđala jer mi tata nije dao - rekla je. Nakon srednje škole Nora je otišla u Švicarsku živjeti kod majke, planirala je tamo studirati i tada su se opet povezale. Pokušala je nadoknaditi tih 18 godina života u godini dana, što je bilo nemoguće. Bilo je sve ok do jednog trenutka kada je Nora shvatila da se majka ponovno drogira. 

- Umrla je na kraju od predoziranja, u istom stanu gdje smo brat i ja bili. Sve se dogodilo u praktički istoj prostoriji i samo u jednom danu, odjednom je nije bilo. Zadnji trenutak s njom je bio kada smo bili na zajedničkoj večeri, rekla je da mora na wc i nije je bilo dosta dugo, pa je očuh išao provjeriti. Shvatili smo da je uzela neku drogu, probala lupati nekoliko puta, nije reagirala i u tom trenutku smo odlučili zvati hitnu i vatrogasce da provale vrata jer smo slutili da nešto nije dobro. Sjećam se da sam se spustila po stepenicama i vidjela ju da leži bez svijesti i oživljavali su je. Vratila sam se onda po brata i počela plakati, ali sam se trudila da ne plačem zbog njega jer nije shvaćao što se događa. Odvezli su je u bolnicu, ali su rekli da ne diše sama, da je trebaju spojiti na aparate. Cijeli taj dan mi je u polusjećanju, sjećam se da me očuh probudio oko pet ujutro i rekao da moramo ići u bolnicu, pozdraviti se s mamom, da će joj isključiti aparate jer su joj svi organi otkazali i da jednostavno nema smisla da ostane na njima. Nas dvoje smo otišli tamo gdje smo ju zajedno isključili s aparata i čekali smo da svi ti lijekovi izađu iz sistema, da umre - rekla je.

Uz sve to, Nora je priznala da je doživjela poputni mentalni slom.

- Godinu dana nakon mamine smrti otišla sam na njezin grob, rekla da ću se ubiti, da mi je dosta toga, totalni mentalni slom sam imala. Otrčala sam na mamin grob s nožem u ruci, očuh je zvao frendicu moju koja je za mnom trčala i zaustavila me. Odveli su me na psihijatriju gdje sam krenula s tretmanom liječenja i razgovora. Brat mi je bio sidro jer sam bila svjesna koliko je i njega pogodila mamina smrt i kako bi mu bilo da uz nju, izgubi još i mene. Koliko god imala ožiljaka po sebi, mislim da ih na srcu imam puno, puno više - priznala je Nora.

Na kraju, Nora se suočila s još jednim potresnim događajem - gubitkom vlastitog djeteta.

- Sve je bilo okej, ali se u sedmom mjesecu trudnoće ispostavilo da nešto nije u redu. Beba je rođena živa, ali nisam imala prilike vidjeti ju niti držati u rukama, samo sam čula njen plač. Idući dan su mi javili da je beba umrla zbog srčane mane. Trudan si, osjećaš udarce, pripremili smo sobu, iščekuješ, pripremaš se za skroz neki drugi život i to onda sve nestane preko noći. U tom momentu mi je isto falila mama, zapravo onda kada sam već saznala da sam trudna - rekla je.

Nora je rekla kako joj upravo vježbanje pomaže u svim tim teškim trenutcima, a upravo je ona članovima tima velika inspiracija.

(24sata.hr)