Analiza: Turska ide prema velikim promjenama, ali situacija se komplicira pojavom trećeg kandidata... Može li Ince spasiti Erdogana od ujedinjene opozicije? I što bi se promijenilo da Kilicdaroglu postane predsjednik?

Približavaju se važni predsjednički izbori u Turskoj.

Dugogodišnji predsjednik Tayyip Erdogan ovog puta je u poprilično lošijoj poziciji nego ranije kad je s lakoćom osvajao izbore te je izgledao nedodirljiv. Glavni protukandidat je višegodišnji lider najveće turske oporbene stranke CHP (Republikanska narodna stranka), Kemal Kilicdaroglu (na čelu je stranke od 2010. godine). Što je drugačije ovaj put? Prije svega to što je opozicija ovog puta, kako se čini, vrlo ujedinjena, složna u namjeri da svi zajedno stanu iza Kilicdaroglua što bi eventualno trebalo biti dovoljno da mu donesu dovoljno glasova za rušenje Erdogana.

Takav plan je izgledao provediv do početka ovog tjedna, a sad se dodatno komplicira. Zašto? Zbog političara po imenu Muharrem Ince. Tko je pak on i po čemu remeti planove opozicije? Ince je bivši član CHP-a koji se sad odlučio kandidirati kao kandidat svoje nove stranke, Domovina, koju je osnovao 2021. godine. Stranka Domovina (turski: Memleket Partisi) osnovana je zapravo kao prosvjedni pokret protiv CHP vodstva koje se optužuje da odbija sići s rukovodećih pozicija iako su izgubili cijeli niz izbora. Također ih se optužuje da su zastranili i udaljili se od "kemalističkih vrednota".

Muharrem Ince - bivši kandidat CHP-a, sada kandidat svoje nove stranke Domovina, mogao bi poprilično pomrsiti planove ujedinjene opozicije
Koliko bi Ince mogao osvojiti? Prognoze variraju od ankete do ankete, a riječ je negdje o 5% do 10% glasova. Ince svakako neće biti novi turski predsjednik, ali bi mogao poremetiti planove CHP-a. Naime, svi glasovi koji će ići Inceu inače bi, gotovo sigurno, išli Kilicdarogluu.

Kilicdarogluu i CHP-u bi svakako bilo u interesu da pokušaju nekako nagovoriti Incea da odustane od kandidature prije izbora (koji su zakazani za 14. svibnja, a 28. svibnja, ako bude potrebno, održat će se druga runda izbora). Možda i uspiju, no morat će mu nešto konkretno ponuditi za takve političke ustupke. Sam Ince je pak poručio u nekoliko navrata da se neće pokolebati pod pritiskom te da će definitivno biti jedan od predsjedničkih kandidata 14. svibnja. Hoće li zaista biti tako vidjet ćemo za nešto više od mjesec dana.

"Nema situacije koja bi od nas zahtijevala da se povučemo, a i tehnički to nije moguće", rekao je jučer za televiziju Haberturk, ističući da je službenim ždrijebom u subotu formalizirano njegovo mjesto na glasačkom listiću.

Dugogodišnji lider CHP-a, Kemal Kilicdaroglu, trenutačno vodeći kandidat za predsjednika Turske

Naime, opozicija se nadala da će Erdogana poraziti već u prvoj rundi, a za to bi im trebao svaki glas. Naravno, ako nijedan kandidat ne dobije 50% glasova onda se ide u drugu rundu dva tjedna kasnije i tada u finale idu samo dva kandidata. Spomenimo pritom kako će ovo biti i predsjednički i parlamentarni izbori u isto vrijeme. To je dosta važan podatak jer tko god osvoji parlament odmah ima i dosta veće šanse za osvajanje predsjedničke funkcije - jednostavno će u ta dva tjedna poručiti svim potencijalnim glasačima da je glas za njihovog kandidata ujedno i "glas za stabilnost". Tako će svakako i biti.

Jasno, to je također scenarij kojeg se opozicija pribojava. Zašto? Zato jer ako bi Erdogana porazili već u prvom krugu, odnosno ako bi Kilicdaroglu dobio 50% plus 1 glas, ne bi se morali suočiti sa situacijom koja sad već, prema anketama, izgleda neminovna - a to je da će Erdoganova stranka AKP ostati najveća stranka u parlamentu. Drugim riječima, ako u drugi krug odu Kilicdaroglu i Erdogan onda Erdogan može argumentirati da puno više ima smisla glasati za njega pošto bi Kilicdaroglu, bez potpore u parlamentu, bio slab predsjednik.

Ali ako bi Kilicdaroglu, recimo, pobijedio u prvom krugu, ne bi li se taj isti scenarij dogodio? Da Turska dobije predsjednika iz CHP-a, a da upravljanje parlamentom zadrži AKP? Da, tako je, ali to je ipak puno neizvjesnije u izbornom danu pošto se glasače poziva da odmah glasaju i za predsjednika i za parlament.

Podaci pomno praćene ankete organizacije Metropoll pokazali su da će Ince i neodlučni birači odlučiti o predsjedničkim izborima.

Potpora za Erdogana počela je padati nakon devastirajućeg potresa ove godine

U anketi iz ožujka, 44.6% ispitanika reklo je da bi glasalo za Kilicdaroglua, a 42.0% za Erdogana, kad bi izbor bio samo između njih dvoje. U siječnju je pak Erdogan vodio s 2.9% prednosti. No, podrška Erdoganu pala je nakon razornog potresa u veljači zbog percepcije sporog odgovora. Više od 50.000 ljudi je poginulo, a milijuni su ostali bez domova.

Među biračima koji se protive Erdoganu, neki izražavaju nezadovoljstvo raznolikim oporbenim savezom, djelomično jer uključuje stranke koje vode i bivši Erdoganovi saveznici pa i islamističku stranku. Inače Ince je 2018. godine osvojio čak 30.6% glasova dok je Erdogan odnio pobjedu s uvjerljivih 52,6%. Kako to da je Ince tada dobio tako puno glasova? Zato jer je, podsjetimo, bio kandidat CHP-a, a tek kasnije (2021.) se odvojio te je osnovao svoju stranku s kojom sad izlazi na izbore.

I zaista, koalicija koja stoji iza Kilicdarogluu uključuje čak 17 stranaka, a ideološki variraju od islamističke ideologije pa sve do komunizma. Stvar je jasna, svi su se zajedno udružili kako bi porazili Erdogana jer jedino tako mogu imati šanse. Ali što ako u tom planu uspiju? Kako će vladati zemljom? Hoće li se moći dogovoriti kemalisti, islamisti, komunisti...? Bio bi to popriličan izazov, a slična iskustva u nekim drugim zemljama pokazala su da to može dovesti do nestabilnosti.

Osim spomenute trojice (Erdogan, Kilicdaroglu, Ince), tko se još natječe za predsjednika? Tu je još samo jedan kandidat - desničar Sinan Ogan, bivši član MHP-a, no nema prevelike šanse, ankete prognoziraju da će dobiti oko 3%. Može se pretpostaviti da će njegovi glasači u drugoj rundi, ako bude druge runde, glasati za Erdogana.

Zadnji od četvorice kandidata - Sinan Ogan, ne očekuje se da će dobiti više od 3% glasova (koji će vjerojatno ići Erdoganu ako bude 2. krug)
Do koje mjere će ovi izbori utjecati na geopolitičku situaciju izvan Turske? Poprilično. Nije tajna da su su odnosi između Erdogana i Zapada već neko vrijeme poprilično napeti. U isto vrijeme Kilicdaroglu najavljuje da će, ako postane predsjednik, pokrenuti "reset" u odnosima i s NATO-om i s Europskom unijom te se nada napokon i članstvu Turske u EU.

A odnos prema Rusiji? Poznato je da Erdogan i Putin imaju dobar odnos. Što će biti s tursko-ruskim odnosima ako Kilicdaroglu dođe na vlast? Tu se možda i ne bi toliko toga promijenilo. Nakon izbijanja rata u Ukrajini lider CHP-a Kilicdaroglu naglasio je kako Turska mora ostati "nepristrana" po pitanju ovog sukoba. Kasnije je dodao da ako dođe na vlast želi da Turska i dalje igra konstruktivnu ulogu i bude posrednik između Rusije i Ukrajine. Drugim riječima, ne očekuju se velike promjene iako Kilicdaroglu najavljuje jačanje odnosa s NATO-om (što bi se pak svakako moglo osjetiti i na tursko-ruskim odnosima), ali opet naglašava i činjenicu da je Turska uvelike energetski ovisna o Rusiji.

Zanimljiv bi bio razvoj događaja u kontekstu odnosa sa susjednom Sirijom ako Kilicdaroglu dođe na vlast. Naime, on je tijekom dugogodišnjeg rata u Siriji često direktno prozivao i Erdogana i AKP zbog pomaganja tamošnjih islamističkih militanata. Upravo je Kilicdaroglu bio ključni akter koji je otvoreno prozvao Erdogana za pomaganje i ISIL-u u Siriji - u trenutku dok je Zapad od svega okretao glavu gurajući isključivo svoju anti-Assad agendu. Kilicdaroglu je pak naglasio i kako je spreman surađivati s Assadom.

Nije tajna da Rusija već neko vrijeme pokušava obnoviti odnose između Damaska i Ankare, što bi uvelike doprinijelo stabilizaciji Sirije. S Erdoganom to ide dosta teško, no taj proces mogao bi biti puno lakši ako Kilicdaroglu dođe na vlast. S druge strane njegova želja za "obnovom" odnosa s NATO-om, što zapravo znači obnova odnosa sa SAD-om, nešto je što će brinuti Moskvu, a možda i Damask.