NAJVAŽNIJA STVAR DA DJECA DO 10. GODINE NAUČE: Čuveni ruski psiholog objasnio da se tek tada smanjuju roditeljske brige!
Najpoznatiji ruski psiholog Mihail Lobkovski govorio je o količini zaštite koju roditelji pružaju djeci, ali i o načinu na koji to utiče na njih.
Svjestan toga da su se 'vremena promijenila' i da danas nije svejedno nikom da pusti dijete samo napolje, Mihail se osvrnuo i na to kako je to bilo ranije, ali i do kojih godina je normalno da stalno kontrolišemo dijete.
"Mnogi roditelji postavljaju sebi pitanje - kada se učeniku može vjerovati da će sam doći do škole? Kada dijete možemo ostaviti samo u kući? Znate kako, sad vjerovatno ne bih pustio dijete da ide nigdje samo. Jer kada sam rođen, davne 1961. godine, život na selu je bio siguran. Trebalo je samo da se plašimo pijanih muškaraca, njih je vrijedilo da izbjegavamo. Sada je sve potpuno drugačije: djeca mogu biti u opasnosti. Ako je potpuno nemoguće da pratite dijete u školu, onda barem ne treba da ignorišete moderne sprave koje su izmišljene za njihovu bezbjednost. One omogućavaju da pratite lokaciju djeteta i da možete da čujete šta se okolo dešava", započeo je svoju priču psiholog.
Međutim, ni stalna kontrola nije najbolja metoda vaspitanja djeteta, na šta je i upozorio psiholog.
"Međutim, ako roditelji stalno kontrolišu dijete, posebno ako je starije od 10 godina, to također nije zdravo. To se zove hiperzaštita. Na primjer kada mama gleda krooz prozor da se njen sin od 12 godina ne pomjeri metar dalje od ulaznih vrata ili kada tata ne dozvoljava ćerki da od 15 godina da prošeta uveče sa drugaricama. Takva djeca dolaze u teške situacije jer ne umiju sami da donesu odluke! A dijete kom je majka vjerovala i pustila ga, znaće šta da radi u ovom ili onom slučaju", rekao je psiholog, a onda dao super praktične savjete:
"Ako vidite da dijete dobro poznaje put do škole, da je pažljivo na semaforu i da ne 'broji vrane', možete mu ponuditi da samostalno savlada ovaj put, dok ga vi posmatrate sa udaljenosti od 50 metara. Ipak, svaki roditelj odlučuje za sebe. Takođe, ako ste sigurni da vaše desetogodišnje dijete (nikako mlađe) neće otići strancu da pomogne da 'spasi mače' i da neće ući u auto prve osobe koju sretne, na sopstvenu odgovornost i rizik, možete pokušati da ga pošaljete u školu samog. Jer, naravno, prije ili kasnije će to morati da se uradi."
Ono što je takođe bitno i na šta je ukazao čuveni ruski psiholog jeste smirenost roditelja, ali to se ne postiže lako.
"Smirenost roditelja nije u tome što uvijek znaju gdje je dijete, već u tome što su sigurni da u kakvoj god situaciji da se nađe, ono zna šta treba da radi. Generalno, djeca treba da nauče da mu vjerujete. Kada dijete osjeti da mu se vjeruje, to mu povećava samopouzdanje. Njegov mozak radi drugačije, jer razumije: ako se nešto desi, roditelji nisu tu i moraće sam donese odluku. A ovo je veoma važna tačka", zaključio je Lobkovski.
(Yumama)