PRVO JE ZAVOLJELA HARMONIKU, PA JOJ SRBIN UKRAO SRCE: Predivna priča Japanke koja se sverkvi stalno izvinjava zbog ovoga!

Japanaka Fumiko Tašekita Knežević već na prve taktove zaljubila se u harmoniku i od tog momenta oduševljavala se našom istorijom, kulturom i tradicijom. Pitala se kako žive ljudi na ovim prostorima i čim je skupila novac, 2000. je došla u Srbiju prvi put na tri nedjelje. Od tada jedan od glavnih ciljeva joj da postane jedan od najkvalitetnijih harmonikaša kod nas. Osim toga, njeno srce ukrao je jedan Bojan, čije ime joj je postalo omiljeno.

Naime, kako joj ime znači "djevojka iz istorije", oduvijek ju je privlačila tradicija, te je dugo igrala folklor Istočne Evrope u Japanu, a uz to je svirala i klavir. Tako je upoznala srpske, makedonske i bugarske igre, ali ju je najviše od svega privlačila naša muzika.

- Srpska muzika me je odmah osvojila, to je nevjerovatna ljubav. Došla sam 2000. da vidim kako ljudi žive ovdje. Imala sam tada priliku da idem i na svadbu, igrača sam na stolu uz trubače, pila rakiju, obišla grad. Sve sam doživjela i mnogo mi se svidjelo. U naredne tri godine sam dolazila kad god bih skupila pare i onda sam odlučila da ostanem.

Ističe da ne može da objasni šta je to što joj se najviše sviđa u srpskoj muzici, misli da je to čista ljubav.

Prvi susret sa našom zemljom ostavio je neizbrisiv trag na Fumiko. Već kada je drugi put došla u Beograd, odlučuje se da tu i ostane. Kako se perfektno svira harmonika sa dušom učio ju je legendarni harmonikaš Cale Mitrović.

- Upoznali smo se na jednoj svadbi na kojoj sam svirao. Dok su se muzičari zagrijavali, ona je zapanjeno gledala u harmoniku. Poslije nekih sat vremena dobio sam pismo na čistom srpskom jeziku, bez gramatičke greške, gdje je ona izrazila želju da joj dajem časove. Dvije godine je bila uporna. Kada sam vidio sa koliko ljubavi svira i koliko voli naši muziku, nisam mogao da je odbijem. Tako je počela naša saradnja - rekao je u jednoj emisiji Mitrović.

Prvih mjeseci je jedva preživljavala u Srbiji, ali nije odustajala od svojih želja i velikog sna. Došla je u KUD "Gradimir", gdje je Cale bio umjetnički rukovodilac, a u svakoj pauzi je čekala da joj pokaže nešto novo na harmonici.

- Vježbala sam mnogo, ali pogrešno. I onda sam sve sa greškama svirala. Zbog toga sam i mnogo plakala, jer sam vidjela momke u umjetničkom društvu koji su odlično svirali. Kada sam krenula na časove, sve se promijenilo. Jako sam srećna što sam imala priliku da učim umjetnost od Caleta - rekla je gospođa Knežević. Za nekoliko godina je nevjerovatno napredovala i sada se nalazi na listi najboljih.

Osim što je ostvarila svoj san po pitanju sviranja harmonike, u Srbiji je pronašla i svoju srodnu dušu - Bojana Kneževića.

- Bojana sam, također, upoznala na svadbi moje drugarice. Preko nje smo počeli da se družimo - kaže Fumiko.

Odmah su se javile ljubavne varnice i otpočeli su romansu. Međutim, priznaje da joj je bilo teško da se navikne na jedan naš običaj, te su se često dešavale smiješne situacije.

- Njegova porodica i roditelji su mnogi divni. Ali, ovdje je običaj da muškarac dovodi kod svojih djevojku. U Japanu to nije tako. Kada se upoznaju roditelji od partnera, znači da je to definitivno i da će uskoro stupiti u brak. Mnogo mi je vremena trebalo da se opustim pred Bojanovim roditeljima, stalno sam se izvinjavala i trudila se da se pokažem u najboljem svijetu. Sada se super družimo - opisuje Japanka.

Sa druge strane, Bojan je svojevremeno istakao da njima različitosti nikada nisu predstavljale problem u vezi. Naprotiv, obožava kulturu Japana i bavi se borilačkim vještinama.

- Vrlo brzo se prilagodila našoj kulturi i običajima. Različitosti kod nas nikad nisu predstavljale problem. Ona će reći da sam vjerovatno bio mnogo tolerantan, ali ja mislim da muško-ženski odnosi ne zavise od kulture neke zemlje ili bilo čega, već je to spoj dvoje ljudi koji se nekako nađu i zavole - kaže Bojan.