NIKAD NE BISTE POGODILI ZAŠTO ZMIJE UJEDAJU LJUDE: Razlog je ZASTRAŠUJUĆI, dobro obratite pažnju

Kaže se da zmija ujeda čovjeka samo u dva slučaja: Iz straha i ako nagazite na nju. Najopasnije su kada su u sezoni parenja ili čuvaju svoje mlade.

Osnovna razlika izmeđuotrovnih i neotrovnih zmija je ta da otrovnice imaju trouglastu glavu i sužen vrat, a neotrovnice imaju glavu jajastog oblika i širi vrat.Otrovne zmije imaju jedan ili dva zuba iz kojih ispuštaju otrov.

U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dvije vrste otrova. Jedan djeluje razorno na nervni sistem, njega toplota ne uništava, drugi djeluje na krv i krvarenje.

Ima ljudi koji su otporni prema zmijinom otrovu (imunitet). Neki se sa tom otpornošću rađaju, a drugi je steknu ujedom zmije sa blažim otrovom ili davanjem seruma protiv ujeda zmije.

Klinička slika

Na mjestu ugriza vidljive su dvije male ubodne rane koje ne krvare. Ubrzo se na tom mjestu pojavljuje crveni prsten koji postaje plavkast, tj. rana postaje plava i javlja se otok. Nešto kasnije na tom dijelu tijela javlja se utrnulost. Nakon što uđe u krv, otrov se širi po cijelom tijelu. Otrovana osoba osjeća i slabost i drhtavicu, vrtoglavicu, ubrzava mu se puls i otežava disanje, blijeda je, može doći do djelimičnog ili potpunog zatajenja bubrega. Krv može prestati da se zgrušava, ugrizena osoba često povraća i ima dijareju, gubi svijest. Kasnije se javljaju konvulzije i potpuna neosjetljivost (koma). Delirijum, konfuzija i konvulzije najavljuju intrakranijalno krvarenje, koje je najčešći neposredni uzrok smrti.

Ako ne reagujete na vreme, dolazi do paralize centra za disanje, a nešto kasnije i srce prestaje da radi.

Mjesto ugriza je vrlo važno za razvoj simptoma. Najopasniji su ujedi na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.

Prva pomoć

Nemojte paničariti jer ima dovoljno vremena (i nekoliko sati) da dođete do ljekara. Ne postoji opšta saglasnost u pogledu liječenja. Svi se slažu da je neophodan apsolutni odmor, jer kretanje ubrzava cirkulaciju krvi i apsorpciju otrova. Neki autori ne preporučuju stavljanje zavoja preko mjesta ugriza, zabranjuju primjenu leda zbog pojačane nekroze, zabranjuju zarezivanje rane i usisavanje sadržaja. Preporučuju imobilizaciju i hitan transport do objekta gdje se može primiti antiotrov.

Većina autora ima gotovo suprotno mišljenje i predlaže sljedeće postupke: ugrizeni ekstremitet treba previti, umjereno zategnuti zavojem neposredno iznad mjesta ugriza i imobilizirati. Povremeno (3-5 minuta) opustite zavjesu jer krv mora cirkulirati kroz zatrovan dio tijela, odnosno od vena do srca. Na samom mjestu ugriza, kroz kožu se naprave dva poprečna reza (slovo "X") na dubini od 3-4 mm, te se pusti da rana prokrvari. Tako će većina otrova izaći s krvlju. Usisavanje rane ustima se nikako ne preporučuje, jer je i najmanja rana na ustima ili usnoj duplji, kao i slomljeni zub, dovoljna da otruje osobu koja pokušava da pomogne. Rezovi se rade nožem, britvom ili drugim oštrim predmetom čija je oštrica spaljena na plamenu ili obrisana alkoholom. Treće što treba učiniti u slučaju ugriza zmije je staviti jak rastvor hipermangana na ranu i, ako je moguće, ubrizgati jednopostotni rastvor hipermangana svuda oko rane. Dajte žrtvi što je moguće više tečnosti: ali nikada alkohola. Zatim ga treba što prije prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu gdje će dobiti serum protiv ugriza zmija.

Tretman

U najkraćem mogućem roku dati antiviperinum serum (intravenozno ili intramuskularno), prema protokolu sa testiranjem na preosjetljivost. Serum antiviperinum je efikasan protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.

Djeci sa alergijskim oboljenjima ili reakcijama, kada se dobiju podaci iz lične i porodične anamneze, poželjno je davati serum antiviperinum u bolničkim uslovima, intramuskularno i sa oprezom.

Iz rane treba uzeti mikrobiološki bris, a zatim isprati antiseptikom.

U svim slučajevima potrebno je provjeriti i primijeniti antitetanusnu zaštitu i dati antibiotike koji pokrivaju gram-negativnu i anaerobnu floru koja dominira ustima zmije.

Bol treba suzbiti davanjem analgetika. U slučaju izražene hemolize treba dati transfuziju koncentriranih eritrocita, a kod diseminirane intravaskularne koagulacije plazmu. Neophodno je održavati diurezu i spriječiti ili liječiti šok. Hirurško liječenje je neophodno kada dođe do nekroze tkiva. U slučaju velikog otoka koji remeti arterijsku cirkulaciju ekstremiteta, indikovana je hitna fasciotomija.