Hoće li saudijsko-iranski sporazum promijeniti mapu svrstavanja na Bliskom istoku?
Posredovanje Kine u ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa šalje poruku da američka uloga na Bliskom istoku blijedi.
Piše: Mohamed Elmenshawy
Fotografija sekretara iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Alija Shamkhanija i saudijskog savjetnika za nacionalnu sigurnost Musaeda bin Mohammada al-Aibana, između kojih stoji Wang Yi, najviši kineski diplomata, koja je objavljena nakon saopćenja da je postignut sporazum o obnovi saudijsko-iranskih diplomatskih odnosa, izazvala je veliki šok u američkim političkim kuloarima.
Posmatrači smatraju da sporazum između Irana i Saudijske Arabije o ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa, u čemu je posredovala Kina, šalje brojne poruke, u smislu da američka uloga na Bliskom istoku blijedi, te da Kina ima ulogu u pitanjima koja su bila daleko izvan sfere njenog utjecaja. Pored toga, predstavlja veliki šok za geopolitička svrstavanja na Bliskom istoku.
U vrijeme kada je administracija američkog predsjednika Joea Bidena bila zauzeta pokušajima da proširi dubinu i opseg Abrahamovog sporazuma (za normalizaciju odnosa), pomažući da se uspostavi nova sigurnosna struktura na Bliskom istoku kako bi se suprotstavila prijetnjama od iranskih bespilotnih letjelica i raketa, smatraju posmatrači, Kina je u tišini počela raditi na približavanju dvije najvažnije zemlje u Zaljevu: Saudijske Arabije i Irana.
Washington nije obraćao pažnju na značaj rastuće kineske uloge u regiji, koja se iskristalizirala važnom posjetom iranskog predsjednika Ibrahima Raisija Pekingu prošlog mjeseca, nakon što je kineski predsjednik Xi Jinping posjetio Saudijsku Arabiju u decembru. Pored toga, Peking je posljednjih godina postao najveći trgovinski partner Rijada, sa transakcijama vrijednim više od 87 milijardi dolara. Kina je postala i glavni trgovinski partner Irana sa transakcijama vrijednim više od 17 milijardi dolara.
Stara američka vizija
Izbijanje iranske revolucije 1979. godine bio je šok za Washington i njegove sigurnosne aranžmane u regiji, nakon što je ostao bez šaha Muhameda Reze Pahlavija, snažnog saveznika Sjedinjenih Američkih Država. Izjava bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, u govoru o stanju nacije 1980. da je “svaki pokušaj vanjske sile da kontrolira Arapski zaljev ravan napadu na vitalne američke interese”, bila je ozbiljna i direktna poruka onima koji su razmišljali o tome da se prilbliže Zaljevu vojnim putem.
Uprkos tome što je prošlo više od 40 godina, cilj da se izgradi sistem kolektivne sigurnosti u Zaljevu pod nadzorom Washingtona spada u najvažnije američke prioritete u regiji, pogotovo s obzirom na to da Zaljev nastavlja igrati ključnu ulogu u globalnom energetskom sistemu.
Tokom obraćanja na konferenciji o regionalnoj sigurnosti ”Manama dijalog” u novembru, Brett McGurk, koordinator Vijeća za nacionalnu sigurnost za Bliski istok, izjavio je da njegova zemlja radi na izgradnji integrirane infrastrukture za odbranu iz zraka i mora na Bliskom istoku, u vrijeme sve većih napetosti s Iranom, koji je optužen da svojim napadima na brodove u vodama Zaljeva destabilizira situaciju.
Na istoj konferenciji, Michael Corella, komandant Centralne komande (CENTCOM), izjavio je da će operativna grupa pod vodstvom Washingtona rasporediti više od 100 besposadnih brodova u strateškim vodama regije Zaljeva do sljedeće godine kako bi se suprotstavili iranskoj pomorskoj prijetnji.
Karim Sadjadpour, viši stručni suradnik Zaklade Carnegie za Međunarodni mirovni program na Bliskom istoku, vjeruje da je “iranski napad 2019. godine na postrojenja saudijske naftne kompanije Aramco pokazao Rijadu da ga Sjedinjene Američke Države ne mogu zaštititi od Irana. Imajući u vidu ogroman utjecaj Kine na Iran i njen interes za regionalnu stabilnost, Saudijska Arabija se vjerojatno nada da će joj ovaj sporazum pružiti kinesku zaštitu i da će to donijeti stabilnost u regiju.
S druge strane, Richard Goldberg, viši savjetnik Zaklade za odbranu demokratija (FDD), smatra da je saudijski potez uslijedio kao “direktan rezultat američke politike, jer se Rijad štiti od ukidanja sankcija i povratka nuklearnom sporazumu, te od povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz regije time što ulazi u novi ustroj na Bliskom istoku uz kinesko posredovanje.”
Važan igrač
Sa svoje strane, Mark Dubowitz, direktor FDD-a, smatra da je “ponovno uspostavljanje iransko-saudijskih odnosa, kao rezultat kineskog posredovanja, izrazito veliki gubitak za američke interese”. Ističe kako to govori da “Saudijci ne vjeruju da će im Washington pružiti podršku, dok Iran vidi to kao priliku da prekine svoju međunarodnu izolaciju, što etablira Kinu kao veliku silu na Bliskom istoku.”
Umirovljeni američki diplomata Chas Freeman kaže: “Ako napravite diplomatski vakuum, neko će ga ispuniti. To je u biti ono što se dogodilo američkoj politici u Zaljevu.” Dugi niz godina Kina je svoj odnos s Bliskim istokom svodila na trgovinske odnose. Međutim, čini se da joj sada ne smeta da se bavi političkim odnosima. Novi dogovor pokazuje da i Saudijska Arabija i Iran žele udovoljiti Kini, ne nužno zato što je to nova velesila u regiji, nego zato što je to važan igrač koji se ne može zanemariti.
U nizu objava na Twitteru, Anil Schlin, stručnjakinja za američku politiku u Zaljevu na Institutu Quincy u Washingtonu, naglašava da je “posredovanje Kine u dogovoru važna stvar, jer pokazuje ulogu koju može imati u jačanju Bliskog istoka koja je više definirana saradnjom i trgovinom, a manje sukobima i prodajom oružja, kao što je to bilo uobičajeno pod dominacijom Sjedinjenih Američkih Država.”
Stručnjakinja je savjetovala Washington da je potrebno raditi na promoviranju mira i prosperiteta za narode u regiji, a ne samo na prodaju oružja i sigurnosnu pomoć.
Kinesko prisustvo
Sporazum dolazi u trenutku kada zaljevske države vide kako se Sjedinjene Američke Države polako povlače s Bliskog istoka, ostavljajući vakuum koji Kina popunjava. Tokom svoje turneje Bliskim istokom, kada je posjetio Izrael, Palestinu i Saudijsku Arabiju, američki predsjednik Joe Biden izjavio je da se njegova zemlja “neće udaljiti i ostaviti vakuum koji Kina, Rusija ili Iran mogu ispuniti.” Posmatrači smatraju da je Biden zaboravio na činjenicu da je Bliski istok postao otvoreno polje koje snažno pozdravlja sve veću ulogu Kine u većini svojih zemalja.
Kineska prisutnost na Bliskom istoku značajno se povećala posljednjih godina u svim oblastima ekonomije, odbrane, diplomatije i aspektima meke moći. Peking trenutno smatra da njegovim interesima na Bliskom istoku više ide u prilog fokusiranje na trgovinu i držanje podalje od sigurnosnih i političkih pitanja. I pored toga, zemlje ove regije sve više uvlače Kinu u politička i sigurnosna pitanja, što je potaknulo Kinu na sve izraženiju sigurnosnu ulogu, a to se pokazalo i u posredovanju između Teherana i Rijada.
IZVOR: AL JAZEERA