SNIMILA JE SIVI KAMION CRVENE BOJE I NESTALA: Evo kako izgleda poslije 18 godina, šta radi i koju lekciju je naučila od ŽIKE

U velikom stilu na srpski film vratila se slovenačka glumica Aleksandra Balmazović, i to glavnom ženskom ulogom u porodičnoj drami "Usekovanje", koju potpisuju mladi autori Siniša Cvetić i David Jakovljević.

Nakon uspjeha iz 2004. sa debitantskim ostvarenjem "Sivi kamion crvene boje" Srđana Koljevića, gotovo dvije decenije čekala je novu priliku u Srbiji.

U Beogradu ste na premijeri filma "Usekovanje" dobili ovacije, ali ste imali veliku tremu. Zašto?

- Svaka premijera je ista i nema razlike između one na filmu i u pozorištu. Istina, imala sam veliku tremu. Gledala sam "Usekovanje" u Nišu. Međutim, nije lako stati pred beogradsku publiku i suočiti se s reakcijama. Ove su me iznenadile, shvatila sam da je ovo komedija, a ne drama. Nekako je došao crni humor do izražaja.

Kako su vas pronašli Siniša i David?

- Zvao me je producent filma Zoran Janković iz "Košutnjak filma" na audiciju. Preko kastinga sam izabrana, ali mislim da je ova uloga izabrala mene. Dobila sam samo nekoliko scena za kasting, ali sam osjetila da je uloga moja. Bila je to ljubav na prvi pogled. Znala sam da sam sad dovoljno zrela kao glumica za jednu takvu kompleksnu rolu, ali ne znam jesam li ispunila njihova očekivanja.

Mediji su pisali da ste digli ruke od glume?

- Ne razumijem odakle je došla ta informacija. Živim u Sloveniji i tamo mnogo radim i u pozorištu i na filmu. U Beogradu sam završila akademiju. Poslije "Sivog kamiona" desilo mi se da me zovu za neke filmove koji se nikad nisu snimili ili su snimljeni pa nisu pušteni u bioskope. U Sloveniji sam počela da se bavim i produkcijom. Radila sam neke humanitarne projekte, pa su ljudi možda pomislili da se bavim nekim drugim poslom. U Srbiji sam se vratila malim ulogama i u neke serije - "Beležnica", Koreni" i "Junaci našeg doba".

Da li ste često u Beogradu?

- Za Beograd me veže otac, koji tu živi. Poslije ovog filma valjda će nešto da mi se otvori. Nije Ljubljana preko svijeta.

Pratite li šta se radi u Srbiji?

- Podigao se kvalitet rada, što je donijela hiperprodukcija. Posebno se to vidi u načinu razmišljanja i razvoju scenarija, što je na svjetskom nivou.

Šta biste vi voljeli da producirate?

- Pripremam seriju kao koproducent za srpsko tržište. Ne smijem da vam kažem ime, ali ona je u Francuskoj osvojila nagradu za najbolju seriju. Kod nas će se raditi kao zanimljiva adaptacija. U Sloveniji sam radila četiri filma. "Svi protiv svih" je bio na Festu. Produkcija me je našla slučajno, ali i tu možeš da napraviš svoju priču i pošalješ neku poruku, ne samo kroz glumu.

Da li je problem glumici vaših godina da dođe do uloga?

- Jeste. Glumice producente imamo i u Holivudu. Bred Pit sam producira, jer hoće da napravi sebi ulogu kakvu bi on želio da igra. Nisam postala producent iz potrebe da sebi obezbijedim uloge. Radila sam i filmove u kojima ne glumim. Posao producenta je veoma kreativan i ispunjava me.

Kakva su vam danas sjećanja na film "Sivi kamion crvene boje"?

- Otvorio mi je velika vrata filmskog svijeta. Sve je bilo lako i bez napora. Radili smo dva mjeseca na Mokroj Gori i u Sjenici. Film je sada postao kultan, a kad sretnem naše ljude u dijaspori, svi su ga gledali. Znaš da je neko ostvarenje uspjelo kad replike iz njega postanu dio govora ljudi. "Sivi kamion" je prevazišao očekivanja svih nas. Srđan Koljević je fenomenalan reditelj i scenarista.

A Žika Todorović?

- Najposebnija vrsta umjetnika i djeteta. On je povučen kao pravi umjetnik, a nesiguran u sebe kao dijete. Žika ima svoj svijet i samo izbacuje kreativnost. Od njega sam mnogo naučila, a posebno vezano za pripreme za filmsku scenu. Žika je stalno sebi bubnjao ritam scene i kroz to pravio dramaturgiju. To sam baš od njega naučila.

(Kurir.rs/ Ljubomir Radanov)