ŽAKLINA JE RODILA BLIZNAKINJE, A ONDA SU ONE NESTALE: Doktorka je urlala na mene, a sestra mi je prišla sa injekcijom...

Žaklina je rodila bliznakinje za koje su joj ljekari rekli da su umrle ubrzo nakon rođenja, ali djevojčice nigdje nisu sahranjene niti je vršena njihova obdukcija. Samo su nestale.

Prošlo je više od trideset punih godina otkako Žaklina Antanasijević iz Vranjske Banje traga za istinom o svom porođaju i traži svoje dvije djevojčice za koje su joj rekli da su preminule ubrzo po rođenju. Želi da upozna svoje bliznakinje, za koje čvrsto vjeruje da su žive, iako su marta 1992. godine, sudeći prema izjavama ljekara, umrle ubrzo nakon rođenja.

„Porodila sam se 18. marta 1992. godine u vranjskom porodilištu i rodila bliznakinje za koje se dan kasnije ispostavilo da su preminule. Nije obavljena obdukcija, nisu sahranjene na groblju, a bolnički papiri koje sam prikupila bili su samo otpatci“, kaže Žaklina prisjećajući se svakog dana trudnoće koja je završila gubitkom dvoje djece.

"Na prvi pregled sam otišla nakon trećeg mjeseca, a da nisam ni slutila da će mi trudnoća početi od tog dana. Trudnoću mi je vodio jedan doktor, drugi je radio ultrazvučne preglede, a treći me je porodio. u devetom mjesecu iako sam gledajući dokumentaciju vidjela da je u uputu Doma zdravlja pisalo da je to između 6. i 7. mjeseca, dok na otpusnoj listi stoji da sam rodila između 7. i 8. mjeseca, a dat je i pogrešan datum - 20. mart. Voda mi je počela da curi 18. marta kada sam otišla u ženski dispanzer. Istog dana sam rodila", prisjeća se Žaklina, koja kaže da je po ulasku u porodilište bila dočekan kao "zločinac".

„Doktorka, čije ime ni dan-danas ne znam, vikala mi je iz sveg glasa: „Zašto nisi odmah došla!“, ponavljala je, dok je babica samo stajala pored nje. i ćutala. Bila sam skamenjena od straha", kaže Žaklin, koja kaže da su joj se potom blizanci rađali jedan za drugim i da nije bilo nikakvih komplikacija. Sve je, kako kaže, proteklo bez ikakve hirurške intervencije, bez ijednog šava.

"Posle porođaja, babica je uzimala bebe i ponavljala kako su male, dok je doktorka samo ćutala. Onda su me prebacili na kraj hodnika, gde mi je odmah prišla medicinska sestra sa injekcijom. Pitao sam je zašto davala mi je injekciju, a ona je samo odgovorila: 'Da ti zaustavim mlijeko'“, kaže Jaklina.

Sledećeg dana doktorka joj javlja da su joj umrli blizanci, jedan odmah po rođenju, drugi sutradan. Na njeno plakanje i naricanje i želju da ih vidi, on je samo odgovorio da ne može.

Nakon godinu dana ponovo je zatrudnjela i rodila sina, ali je ponovo doživjela traumatično iskustvo u bolnici i novu borbu, ovoga puta za vlastiti život.

“Sljedeće godine idem ponovo u porodilište. Izbacuju me iz sobe kao životinju. Puzala sam na kolenima i plakala, molila da uđem u sobu da se porodim, ali su me tri puta izbacivali. Četvrti put, kada sam puzao po podu, priveli su me, ali nisam uspeo ni da ustanem na krevet jer mi je odjednom pukao vodenjak.Počeo sam da padam u šok, dok su svi počeli da trče i viču da sam krenulo je da iskrvari. Kada je pukao vodenjak, prepolovio mi se grlić maternice i jedva sam preživjela.“ Ova majka se prisjeća još jedne traume koju je doživjela i kaže da je nakon porođaja živjela u stalnom strahu da joj neko ne ukrade sina, npr. njene blizanke.

Nažalost, Jacqueline je ubrzo počela da se bori za zdravlje svog sina jer se ispostavilo da je izgubio vid na jedno oko zbog olabavljenog očnog mišića.

"Moj sin je imao vertikalni strabizam, koji u prvi mah niko nije primetio. Usledili su dolasci u Beograd, lečenje, operacija oka. Pritisak prilikom pucanja katarakte oštetio mu je očni mišić, tako da je uništeno normalno detinjstvo i normalan život. A Prije nekoliko godina godinu dana otišao je na još jednu operaciju u Moskvu, srećom sada je dobro, ali moj život je uništen do temelja”, kaže ova majka koja, kako kaže, nikada nije prestala da traži svoje blizance.

"Znam da ću ih jednog dana pronaći, ali za sve to treba mi puno snage. Ne prođe dan da ne razmišljam o njima", kaže ona. Žaklina dodaje da je doživjela mnoge neugodnosti prilikom prikupljanja bolničke dokumentacije, ali i da je bila iznenađena kada je vidjela otpusnu listu nakon rođenja sina.

„Jedna radnica je vikala iz sveg glasa: 'Znam te, ti si ta koja traži mrtvu djecu!'. Ljudi koji su u tom trenutku bili oko nas su se skamenili. Ja sam nekako uspio da joj odgovorim: 'Je li ti si sahranila?', prisjeća se Jaklina i kaže da je na otpusnoj listi njenog sina pisalo da je uputnica i konačna dijagnoza mrtav fetus, a ispod - rođeno muško dijete.

Ipak, najveće čuđenje Žaklin je doživjela nakon odgovora patologa koji joj je pismeno potvrdio da nije urađena obdukcija njenih blizanaca. S druge strane, iz komunalnog preduzeća su odgovorili da njena deca nisu sahranjena ni na jednom vranjskom groblju, već je u te svrhe korišćena spalionica u Domu zdravlja. Međutim, krematorijum tada nije postojao u toj zdravstvenoj ustanovi, niti postoji danas.

(Mondo)