MOĆNO ORUŽJE ZAPADA JE POČELO DA UNIŠTAVA RUSIJU, A ONDA... Moskva povukla ključne poteze, desio se NEOČEKIVAN OBRT!

Predviđena je propast, ali se nije desila. Stručnjaci kažu da je pad ruskog BDP-a mnogo manji od prognoziranog, te da su vlasti u Moskvi poduzele dobre korake kako bi spriječile ekonomski kolaps pod zapadnim sankcijama.

Zapadne sankcije Rusiji isprva su se činile kao moćno oružje - vrijednost rublje je pala u ponor, ruska centralna banka je udvostručila kamatnu stopu jer se činilo da hiperinflacija ide, moskovska berza zatvorena u strahu od kraha, prenosi Deutsche Welle.

Chris Weffer je 25 godina radio u Rusiji kao investicijski savjetnik i svjedoči da su tamošnji biznismeni bili uplašeni. Nekoliko kompanija je napustilo Rusiju.

“Spekulisalo se da će gubici u trgovini i logistici prerađivačke industrije neminovno biti veliki i dovesti do otpuštanja. Tada sam bio i veoma pesimističan kada su u pitanju prognoze ekonomskog rasta za 2022. godinu“, kaže nam Wefer.

No, kako dodaje, situacija se "brzo popravila i bilo je jasno da se najgora predviđanja neće ostvariti".

Nikad više prihoda od energenata

Naročito su se na Zapadu čule procjene da će sankcije slomiti rusku ekonomiju. Neki stručnjaci predviđaju pad BDP-a od najmanje 15 posto. No, iako je Kremlj prošle godine spriječio objavljivanje nekih važnih ekonomskih pokazatelja, jasno je da nije došlo do većeg sloma.

Sada stručnjaci - a to je mišljenje i Svjetske banke i MMF-a - izračunavaju da je ruski BDP u prvoj godini rata pao za samo tri do četiri posto.

Prvi razlog otpornosti ruske ekonomije je ogroman novac od prodaje nafte i gasa. Ne samo od većeg izvoza u Indiju ili Kinu, već i od prodaje na Zapad: ni tamo preko noći nisu mogli pronaći alternative.

Štaviše, tvrdnja ruske centralne banke iz februara ove godine da je ostvaren rekordan profit i povećanje od 211 milijardi evra mogla bi biti tačna i zbog poskupljenja energenata.

"Za Ruse je ovaj ogroman profit praktično pao s neba jer je Zapad ne samo nastavio da kupuje od Rusije, već je kupovao još više da bi napunio skladišta", kaže Weffert.

„Tako je u Rusiji bilo moguće nastaviti podržavati ključne sektore industrije i obezbjeđivati ​​radna mjesta.“ Da, povrh toga, snosi troškove rata i ostavi novac za socijalne programe. U principu je očuvana ekonomska i socijalna stabilnost“, kaže nam ovaj stručnjak.

Ratna ekonomija ima svoja pravila

U igri je ratna ekonomija: nezaposlenost se ne povećava zbog velikog broja radno sposobnih ljudi koji su mobilisani – ili koji su pobjegli od mobilizacije. Vojna industrija ima problema sa visokotehnološkim proizvodima, ali mnogo toga u vojnom arsenalu - od municije do vojnih čizama - nema nikakve veze sa nedostatkom čipova.

Rusija je još daleko od toga da bude samodovoljna. To se može naći između redova čak iu vestima državne agencije TASS kada, na primer, ponosno najavljuje da će Rusija za nekoliko godina biti nezavisna od uvoza mlečnih proizvoda.

Karakteristika ratne ekonomije je da najteže pogađa srednju klasu, obrazovano i urbano stanovništvo, ali je za predsjednika Vladimira Putina taj segment ruskih građana uvijek bio najsumnjiviji i imao najmanju podršku za priče o obnovi rusko carstvo.

Wafer podsjeća da nisu skoro sve zapadne kompanije napustile Rusiju: ​​upravo je McDonald's morao zaštititi svoj imidž među potrošačima na Zapadu, ali „upravo kompanije koje su ekonomski važne jer plaćaju visoke poreze ili zapošljavaju mnogo ljudi, one su mnogo, mnogo suzdržaniji u odluci da napusti Rusiju”.

Prijetnja sankcijama je uvijek bolja od sankcija

Problem su same ekonomske sankcije. Tu Zapad ima laku ruku kada su u pitanju proklamacije, bilo da se radi o Miloševićevoj Srbiji, Iraku Sadama Huseina, ili čak Iranu, Siriji ili sada Rusiji.

Ekonomistkinja Univerziteta Harvard Alexandra Vacro kaže da sankcije gotovo nikada ne ispunjavaju očekivanja: "Činjenica je da su sankcije najefikasnije odmah nakon što su objavljene."

„Korist je mnogo veća od prijetnje sankcijama“, dodaje ona. “Agresor će tada još razmišljati. U toj fazi, sankcije bi mogle nešto postići. Ali čim je ruska vojska počela da osvaja, više nema poluga da sankcije funkcionišu."

Vakro kaže da je ruska centralna banka poduzela dobre korake da spriječi krizu. A sankcije su uvijek, kao i ovoga puta, potkopane indirektnim uvozom preko trećih zemalja. Čak su i visokotehnološki proizvodi doduše skuplji za rusku industriju, ali mnogi od njih stižu preko Kine, Indije ili Turske.

Kineska igra mačke i miša sa Putinom

Pogotovo kada je Kina u pitanju, profesorica sa Harvarda smatra da je ona veliki pobjednik u ovoj igri. Ovo u dobroj mjeri objašnjava politiku Pekinga od početka ruskog napada na Ukrajinu:

"Kina uopće nije zainteresirana za Rusiju kao tržište: izvoz u tu zemlju čini samo tri posto kineske vanjske trgovine." Ali on zna da Kina postaje sve važnija za Kremlj. I to je dobro za nas: jer kada Peking kaže Putinu 'ne smiješ koristiti atomsko oružje u ratu u Ukrajini', onda on to ni ne radi, a Putin zaista mora da sluša”, smatra Vakro.

Šta će se desiti sa ruskom ekonomijom ove godine? Vafer je ovdje oprezan, ali smatra da je "veliko pitanje koliko će Rusija ove godine zaraditi od nafte i gasa

Svakako znatno manje od onoga što je zaradila 2022.

Jer Indija i Kina žele rusku naftu i gas i trgovina sa tim zemljama cvijeta, ali za fosilna goriva je ispod cijene koju bi zapadni potrošači platili.

Prognoze su različite, MMF čak najavljuje rast ruske ekonomije od 0,3 posto, dok drugi smatraju da će uslijediti pad od dva posto.

Dugoročno gledano, ratna ekonomija ne može nadoknaditi gubitke - jer novac treba slati u područja koja su u ratu koja nemaju prihoda. Vremenom, osiromašenje i političko nezadovoljstvo građana može rasti.

Kako je nedavno rekao šef evropske diplomatije Josep Borrell, sankcije su poput otrova arsena: smrtonosno oružje za koje je potrebno vrijeme da proradi.

Ali glavno pitanje i dalje ostaje bez odgovora - koliki je gubitak kadrova, ugleda i ekonomije dovoljan da Putin sjedne za pregovarački sto, spreman na ustupke?

(DW)