PRESRETNUT POZIV JEDNOG RUSKOG VOJNIKA SA MAJKOM, ŽENA NE VJERUJE ŠTA JOJ SIN GOVORI: "Naravno da ulazimo u tuđe kuće, jesi li luda...?"

Associated Press je objavio kako je identifikovao više od 2.000 telefonskih razgovora između ruskih vojnika u Ukrajini i njihovih porodica kod kuće.

Tvrde kako su pozive uputili pripadnici vojne divizije koju ukrajinski tužioci terete za ratne zločine u Buči.

Pozivi dokazuju kako su mladi vojnici i njihova zemlja bili duboko nespremni za rat, piše Sky News.

Mnogi su se pridružili ruskoj vojnoj operaciji jer im je bio potreban novac te zato što im je rečeno da će biti dočekani kao heroji i da će ukrajinska prijestonica pasti u roku od sedam dana bez krvoprolića.

Telefonski razgovori otkrivaju kako je rat izgledao iz perspektive ruskih vojnika. Neki su svojim majkama pričali o tinejdžeru iz Ukrajine kojem su odsječene uši, a drugi o tome kako moderno oružje može uništiti ljudsko tijelo, tako da nema više šta da se donese kući.

Pucali smo iz tenkova, mitraljeza i pušaka. Nismo imali gubitaka. Uništili smo njihova četiri tenka. Bilo je mrtvih tijela koja su ležala okolo i gorjela. Dakle, pobijedili smo – govori vojnik, čije je ime promijenjeno u Leonid, svojoj majci.
Potom joj usputno priča o pljački, a majka isprva ne može da vjeruje da joj sin krade.

Dakle, svi su ljudi otišli, zar ne? Vi ih ne pljačkate, zar ne? Nećete valjda da ulazite u tuđe kuće? – pita ga majka.
“Već jesmo. Jesi li luda?” odgovara Leonid.

Oh, jesi. Šta nosiš odatle? – zanima majku.
“Uzimamo hranu, posteljinu, jastuke, deke, viljuške, kašike, tave – uzvraća Leonid.

Takođe govori svojoj majci o strahu od odlaska u patrolu jer ne zna na šta ili koga će da naiđe. Ističe kako su spremni da ubiju čovjeka pri najmanjoj provokaciji. To pokušava opravdati argumentom da je civilima rečeno da bježe ili da se sklone u podrume, pa svako ko je napolju ne smatra se civilom.

Bio je jedan zarobljenik, momak od 18 godina. Prvo su mu pucali u nogu. Zatim su mu odsjekli uši. Nakon toga je sve priznao i ubili su ga. Mi ih ne zatvaramo. Mislim, mi ih sve ubijamo – govori Leonid.