ANALIZA/Mnogo je razloga zašto se Kini ne žuri da vidi kraj ruskog rata u Ukrajini

Putovanje Joea Bidena na obilježavanje godišnjice rata u Ukrajini naglašava još teži izazov – novu eru istodobnih i ponekad isprepletenih američkih sukoba s nuklearnim rivalima Rusijom i Kinom, piše CNN u analizi.

Bidenov dramatičan posjet Kijevu u ponedjeljak uz oglaašavanje sirena zračne opasnosti i njegov govor u Varšavi dan kasnije učvrstili su izuzetnu podršku Zapada ukrajinskom otporu Rusiji i izravno odbacili predsjednika Vladimira Putina.

Ali Putin je uzvratio u godišnjem obraćanju, uokvirujući rat u Ukrajini kao širu egzistencijalnu bitku protiv Zapada.

Kina u međuvremenu ubacuje vlastitu stratešku igru.

Poslala je svog glavnog diplomata Wang Yia u Moskvu na razgovore na visokoj razini, čak i dok tinja kinesko-američka špijunska svađa.

U posljednjem vrlo značajnom potezu u sedmici diplomatske simbolike, Putin je poželio dobrodošlicu Wangu i rekao mu da odnosi između Pekinga i Moskve "postižu nove prekretnice".

Wang je Putinu rekao da se dvije nacije često suočavaju s "krizom i haosom, ali uvijek postoje prilike u krizi i da bi se ova druga mogla pretvoriti u prvu".

Ovosedmični razvoj događaja ne znači da su buduće prijetnje nacionalnoj bezbjednosti SAD iz Pekinga i Moskve iste. Rat u Ukrajini često je razotkrivao rusku slabost, dok će zabrinutost oko rastuće moći Kine zaokupljati Vašington veći dio ovog stoljeća. A dva američka neprijatelja nisu zaključana u formalnom savezu protiv SAD-a, čak i ako i jedni i drugi vide načine na koje mogu unaprijediti svoje težnje da naškode američkim interesima i moći radeći zajedno.

Ali u ovom trenutku Sjedinjene Države pregovaraju o pogoršanju vanjskopolitičke krize u isto vrijeme – sa svojim bivšim protivnicima iz hladnog rata u Kremlju i svojim ratobornim novim rivalom supersilom na čelu sa Xi Jinpingom. Oba ova rivala otvoreno osporavaju međunarodnu vladavinu prava i odbacuju norme koje su decenijama podržavale međunarodni sistem.

Ideja o globalnom nadmetanju između demokratija i autokratija činila se teorijskom i neopipljivom kada ju je Bidenn izrazio dok se kandidovao za predsjednika. Sada je sve previše stvarno.

A ova nova i komplikovana spoljnopolitička slika nije problem samo američkim diplomatama. Sve veći izazovi u inostranstvu, kao i iscrpljivanje američkih i zapadnih zaliha oružja dok se oružje šalje u Ukrajinu, postavljaju pitanja o vojnim kapacitetima i da li su trenutna potrošnja na odbranu dovoljna. Ključni republikanci u međuvremenu optužuju Bidena da odbija birače koji se suočavaju sa ekonomskim i drugim problemima, čak i dok pokušava da pozicionira demokrate kao zaštitnike Amerikanaca koji rade na početku kampanje 2024.

Što se tiče predsjedničke scene, Biden je ove sedmice zasjenio Putina, svojim odvažnim noćnim putovanjem vozom u Kijev i govorom u glavnom gradu Poljske, lokaciji odabranoj zbog svoje uloge na frontu NATO-a. Putinovo obraćanje ruskom parlamentu bilo je očekivano, uz sada već poznate nuklearne prijetnje i teorije zavjere o Zapadu.

Činilo se da Bidenn često razgovara direktno s ruskim liderom, pokušavajući ga izložiti Rusima, Evropljanima i Amerikancima kao tiranina odgovornog za katastrofalne greške i nečovječnost u Ukrajini godinu dana nakon njegove invazije. Naveo je strateške posljedice invazije koja je Kijev približila Zapadu i ojačala NATO – upravo suprotno Putinovim ratnim ciljevima. Rugao se bivšem pukovniku KGB-a zbog toga kako je njegova agresija dovela do jedne skandinavske države čijim je nacionalnim suverenitetom nekada dominirao Sovjetski Savez, a sada želi da se pridruži zapadnom savezu: „Mislio je da će dobiti finlandizaciju NATO-a, umjesto toga dobio je NATOizaciju Finske... i Švedske.”

I Biden je obećao: „Žudna predsjednika Putina za zemljom i moći će propasti, a ljubav ukrajinskog naroda prema svojoj zemlji će prevladati“, dodao je.

Ali Putin je u svom govoru jasno stavio do znanja da nema izgleda da se rat uskoro završi.

„Želim da ponovim: oni su bili ti koji su pokrenuli rat“, rekao je Putin. “I koristili smo i nastavljamo koristiti silu da to zaustavimo.”

Zapadnu se čini da Putin živi u alternativnoj stvarnosti. A Bajden je suprotstavio svoje tvrdnje o zapadnom imperijalizmu, rekavši: „Još jednom govorim narodu Rusije. Sjedinjene Države i evropski narodi ne žele da kontrolišu ili unište Rusiju. Zapad nije planirao da napadne Rusiju, kao što je Putin danas rekao.”

Bidenovo putovanje je također pokazalo da je otuđenje između SAD-a i Rusije – gotovo potpuno.

Putin je, na primjer, u utorak najavio da će Rusija suspendovati učešće u novom nuklearnom sporazumu START sa Sjedinjenim Državama. Nije bilo jasno kakav će to praktični uticaj imati pošto je Moskva prestala da u potpunosti sprovodi sporazum.

S obzirom da je njena ekonomija u teškom stanju, a njene konvencionalne snage pod ekstremnim pritiskom, Rusiji takođe nedostaju resursi da pokrene novu trku u nuklearnom naoružanju sa Vašingtonom. Ali kolaps jednog od posljednjih građevinskih blokova posthladnoratovskog odmrzavanja između Rusije i SAD primjer je gotovo potpunog nedostatka komunikacije između rivala.

Optužba Bajdenove administracije prošle sedmice da je Rusija počinila zločine protiv čovječnosti osigurava da neće biti povratka u normalnost između Washingtona i Moskve čak i ako se rat u Ukrajini završi.

Svaki put kada dvije najveće nuklearne sile ne razgovaraju je opasno - jedan je od razloga zašto je američki državni sekretar Antony Blinken u utorak rekao da je Washington spreman razgovarati o nuklearnoj situaciji s Rusijom bez obzira na to što se još događalo.

Peking ignoriše upozorenja Vašingtona o ratu u Ukrajini

Čak i dok se sukobljavaju s Rusijom u Ukrajini, SAD nastoje ublažiti svoju najnoviju krizu s Kinom – zbog, kako Washington kaže, kineskog špijunskog balona koji se nadvio nad kontinentalnim SAD-om ranije ovog mjeseca. 

Rusija i Kina su se dogovorile o prijateljstvu bez ograničenja prije ruske invazije prošle godine, igrajući na dugoročne strahove SAD od ujedinjenog fronta između Moskve i Pekinga. 

Svaki pokušaj Kine da isporuči oružje za rat u Ukrajini ne bi promijenio stratešku ravnotežu bojnog polja – ali bi to bio ozbiljan i neprijateljski novi front za rivalstvo između SAD-a i Kine.

Američka ambasadorica pri Ujedinjenim narodima Linda Thomas-Greenfield upozorila je u nedjelju na CNN-u "State of the Union" da bi takav korak prešao američku crvenu liniju, ali nije precizirala kakve bi posljedice mogle rezultirati.

Kina, koja ima svoje ekonomske probleme, možda nije voljna da rizikuje američke sankcije koje bi mogle biti rezultat slanja oružja Moskvi. Ali Peking također može imati interes da se rat produži u uvjerenju da bi to moglo odvratiti SAD i njihove vojne resurse od Bajdenovih sve većih napora da odgovori na dominaciju Kine u Aziji.

Konflikt koji se dugo odugovlači mogao bi također dovesti do podjela između SAD-a i Evrope – dodatno igrajući na ciljeve kineske vanjske politike. I to bi moglo dodatno potaknuti političko neslaganje u Washingtonu, oslabiti Bidenovu sposobnost da ispuni svoje vanjskopolitičke ciljeve na globalnoj sceni.

Dakle, postoji mnogo razloga zašto Kina – koja već dugo gleda na rat u Ukrajini kroz prizmu svog rivalstva sa SAD – možda ne žuri da vidi kraj rata u Ukrajini.

To je još jedan neugodan spoljnopolitički problem sa kojim se Bajden mora suočiti.