Velika analiza: Putin još nije svjestan da je upao u zamku iako već dugo zna o "beskonačnoj moći", duže nego želi priznati

Ruski predsjednik Vladimir Putin je održao govor pred ruskim Federalnim vijećem, odnosno parlamentom (gornjim i donjim domom - senatom i dumom). Očekivalo se da će govor potrajati, no čini se da je Putin ove godine išao na obaranje vlastitog rekorda iz 2018. jer govor je još jednom potrajao skoro pa 2 sata.

Imajući u vidu da njegov govor dolazi u trenutku dok se približava godišnjica rata u Ukrajini, cijeli svijet je s pozornošću pratio što će ruski predsjednik reći glede rata. Hoće li mu prognozirati trajanje? Opisati potencijalni kraj? Reći nešto od posebnog značaja što bi se odmah osjetilo? Zapravo ništa takvog nije se moglo čuti tijekom skoro dva sata govora pred ruskim političkim, vjerskim i drugim predstavnicima.

Putin je ponovio dosta toga što je već rekao u onoj kobnoj noći prije otprilike godinu dana... Da Rusija u Ukrajini brani svoju "povijesnu zemlju" te da radi na osiguravanju Rusije i ruskog naroda od prijetnje koja dolazi iz redova "neo-nacističkog režima" koji vlada Ukrajina, prema njegovim riječima, još od 2014. godine.

Povrh toga, rat i dalje naziva "specijalnom vojnom operacijom". Ovo su njegova stajališta koja iznosi na samom početku govora. Očito je da je ovo odabrao kao nešto upečatljivo, nešto što se mora odmah naglasiti, iako zapravo bitni segmenti njegovog govora dolaze tek dosta kasnije (oni koji se tiču ruske ekonomije i suspenzije nuklearnog sporazuma sa SAD-om). Ali potrebno je prvo adresirati sam početak.

U želji da svoje neprijatelje prikaže ljutim neprijateljima mogao je birati cijelu "vreću sinonima", kao što i rade oni koji oslovljavaju njega, no on se i dalje drži "neo-nacističke" klasifikacije. Čak i da jest ovo "govor za domaću javnost", nema veze, ništa zapravo ne postiže tim upornim tvrdnjama koje jednostavno nemaju pokrića. Ljudska povijest, zadnjih stotinjak godina naročito, puna je okrutnosti i konflikata, ali jako dobro se zna što je nacizam, za što se zalaže i koje su mu karakteristike. To nije kao kad sa Zapada Rusiju nazivaju "autoritarnim režimom", jer to jest rastezljiv pojam koji se u tom rastezanju može primijeniti i na one koji ga koriste - čak i SAD koji uporno svijetu želi podvaliti dvostranačku demokraciju kao stvarnu demokraciju.

Niti je ukrajinska vlast "neo-nacistička" niti je rat u Ukrajini "specijalna vojna operacija". To je sad opet orwelijanski žargon kakvog smo imali prilike čuti jučer od Bidena u Kijevu kad ukrajinsko stradavanje pokušava nazivati potrebnim za opstanak "vrednota".

U svom govoru Putin zatim podsjeća na ono što podsjeća već godinama - da je Rusija htjela imati konstruktivan dijalog sa Zapadom i da se to, kako i znamo, sve izjalovilo. Pritom podsjeća da je NATO stigao do ruskih granica. Dobro da nije još jednom spomenuo kako su Amerikanci ispreskakali zadnjeg sovjetskog lidera Mihajla Gorbačova jer bi onda to već izgledalo kao da čita s nekog od prethodnih godišnjih govora povodom obraćanja parlamentu.

I sve je to zapravo i točno, no koje je rješenje? Rat u Ukrajini? Putin kaže kako je Rusija "učinila sve, ali baš sve" da situaciju riješi na miran način i kroz pregovore. Je li zaista? Jer kako god se stvari okrenu, Rusija je napala Ukrajinu, a ne obrnuto. Kako Putin to argumentira? Još smo u samom uvodu govora gdje on poručuje: "Jedan posve drugačiji scenarij se pripremao nama iza leđa".

Kakav scenarij? On tvrdi kako je Zapad sve vrijeme lagao te da uopće nisu htjeli mir u Donbasu već su potajno pripremali Ukrajinu za rat. "I želim naglasiti da je i prije početka specijalne vojne operacije Kijev pregovarao sa Zapadom o isporuci sustava protuzračne obrane, borbenih zrakoplova i druge teške opreme Ukrajini. Sjećamo se i pokušaja kijevskog režima da nabavi nuklearno oružje, jer smo o tome javno govorili.

Sjedinjene Države i NATO brzo su razmjestili svoje vojne baze i tajne biološke laboratorije u blizinu granica naše zemlje, manevrima ovladali prostorom budućih vojnih operacija, pripremili njima podložni kijevski režim, Ukrajinu koju su porobili, za veliki rat.

I danas to priznaju - priznaju javno, otvoreno, bez zadrške. Čini se da su ponosni, uživaju u svojoj izdaji, nazivajući i sporazume iz Minska i normandijski format diplomatskom predstavom, blefom. Ispada da cijelo vrijeme, dok je gorio Donbas, kad se prolijevala krv, dok je Rusija iskreno – želim to naglasiti – iskreno težila mirnom rješenju, igrali su se sa životima ljudi, zapravo, kako se kaže u određenim krugovima, označenim kartama", rekao je Putin.

Probajmo raspetljati neke ključne detalje ovdje. Putin kao jedan od većih argumenata za napad na Ukrajinu navodi "pokušaj Kijeva da nabavi nuklearno oružje". Gdje je taj pokušaj? Kad se dogodio? Je li ovo neka igra riječi? Ili se Putin bavi nekim dalekim logičkim zaključcima u stilu - ako Ukrajina jednom postane NATO članica, možda na njenom teritoriju (kao i danas u Njemačkoj) bude smješteno i nuklearno oružje? Ali ne, ne sugerira to, on spominje da je Kijev htio "nabaviti nuklearno oružje" i ta izjava neugodno podsjeća na pokojnog Colina Powella koji bez imalo srama pred UN Vijećem sigurnosti opravdava američku zločinačku invaziju na Irak, jedino što Putin pred auditorijem nije teatralno mahao bijelom epruvetom.

Pred napad na Ukrajinu također je spominjao ukrajinsku namjeru da nabave nuklearno oružje u onom zadnjem susretu prije rata, s azerskim predsjednikom Ilhamom Alijevim 22. veljače 2022. u Moskvi. Tada, govoreći o tome što bi Kijev sve trebao napraviti da dođe do nuklearnog oružja, ističući da još uvijek imaju znanja iz vremena SSSR-a, Putin je zapravo pojasnio da je sve to samo "teorija", a nikakav konkretan "pokušaj nabave nuklearnog oružja". Ipak, danas to spominje kao argument za napad na Ukrajinu, a ako mu je to jedan od vodećih argumenata onda ispada da zapravo dobrih previše baš i nema.

Nakon godinu dana rata najlakše je reći da se Rusija, eto, bori protiv neo-nacističkog režima koji želi postati nuklearna egzistencijalna prijetnja po Rusiju. Sama činjenica da je voljan ići tako daleko pokazuje da je sam Kremlj poprilično skeptičan u volju ruskog naroda da se ovaj rat podrži. Što pak Rusi zaista misle o svemu tome, jako je teško reći u ovom trenutku, ali sudeći po bijegu mnogih pred mobilizaciju, očito entuzijazam nije iznimno visok.

Spomenuti tajni biološki laboratorij još su jedna velika tvrdnja koja samim time zahtjeva velike dokaze. Imajući u vidu da je SAD vrlo olako koristio zabranjena oružja u svojim ratovima na Bliskom istoku i šire (naročito osiromašeni uran), bilo bi naivno odbacivati mogućnost pripreme nekog uistinu zlokobnog "oružja" za napad na Ruse. Isto tako bilo bi naivno i vjerovati u postojanje istih samo zato što je Putin tako rekao. Nakon ovog govora naročito, jer je očito da je Putin prije svega isti zamislio kao pokušaj opravdanja zašto je Rusija još uvijek u ratu.

Posebno se pak treba osvrnuti na njegovu tvrdnju da je Rusija "iskreno težila pregovorima", ali je, kako ispada, prevarena. Da Putin sam sebe želi prikazati naivnim i da ne zna s kakvim suparnikom ima posla, recimo 2011. godine, to je jedna stvar i eventualno može proći, ali danas? To više nema smisla. Jer taj isti Putin je te spomenute 2011. otvoreno rekao i svima dao do znanja da je Zapad "prevario Rusiju" kad su ih navukli da 17. ožujka 2011. u UN Vijeću sigurnosti daju dopuštenje (ne-ulaganjem veta) notorne rezolucije 1973. o "zoni zabrane leta" iznad Libije.

Više od desetljeća nakon, argumenata da će Zapad na čelu sa SAD-om prevariti Rusiju gdje god stigne samo se gomilalo tako da Putinova tvrdnja da se jednog dana u veljači prošle godine probudio i naslutio da bi se ipak mogla pokrenuti silovita ukrajinska vojna ofenziva na Donbas, unatoč pregovorima, jednostavno ne drži vodu. Svi znaju, ali spomenimo svejedno - navodno planirana, jer ista, čak i da je do zadnjeg poteza već bila na papiru, nikad nije ni krenula. Dobro, Putin može reći da u tome i jest genijalnost ruske invazije, to što je ukrajinski pokret preduhitren, ali to je sad stvar debate ne neka apsolutna činjenica.

Dobro, ostavimo za sad to. Tko želi može reći da je to dio obaveznog govora koji je takav morao biti jer ipak se vodi rat, kao što je i Biden jučer u Kijevu rekao točno što je morao reći i kao što će to u određenoj varijaciji sad ponoviti i u Varšavi. Pređimo na bitne stvari koje nisu tek pro-ratna propaganda jer i uz nužno potrebitu kritiku, rekao je Putin i nekoliko vrlo točnih stvari koje svakako valja izdvojiti.

"Cilj Zapada je beskonačna moć", rekao je.

Apsolutno točno. I to nije neka novost. Putin sam u svom govoru spominje "stoljeća kolonijalizma", a to je bilo upravo to - želja za beskonačnom moći, za istinski unipolarnim svijetom, danas možda više no ikad. Zašto? Zato jer se - tragično, ali opipljivo - pojavljuju naznake da je taj svijet zaista i moguć. Definitivno postoje zemlje koje su se posve predale unipolarnom svijetu i, kako se čini, ne bi imale ništa protiv da cijelim svijetom vlada jedna ideja, jedna kultura (ili "kultura"), jedan ekonomski poredak, jedan stil života... Dovoljan je jedan pogleda na takve male državice koje u pravom smislu više ni ne postoje pa da se zaključi da je unipolarnost ne samo moguća, već možda i "sudbina svijeta".

I što sad? Recimo da Putin jest shvatio da je igra takva i da ovog puta zna da od "iskreno iskrenih pregovora" nema ništa. Što zapravo može? On očito misli da je rat u Ukrajini bio potreban, nužan, u širem kontekstu neophodan povijesni čin koji će blokirati širenje unipolarnosti. Ali ima onih koji će mu priznati da je širenje američke unipolarnosti zaista porobljavanje svijeta, no da je svejedno napad na Ukrajinu najlošiji potez koji je - ako su mu takve stvari bile na pameti - mogao učiniti!

Ne čudi da Washington tako grčevito želi da se rat u Ukrajini maksimalno nastavi. Jer rat u Ukrajini je savršena klopka u koju je Putin dozvolio Rusiji upadanje. To je smrtonosni udarac pripremljen za najvećeg neprijatelja unipolarnosti, a ruska vlast s Putinom na čelu se upravo u to ispromovirala.

Mogli bismo pokušati biti maštoviti pa sastaviti "top 10" poteza koje je Rusija mogla napraviti, a da ne pokreće napad na Ukrajinu. Jedan je svakako već ranije spomenuti obrambeni napad, a ne "preventivni". Tu su zatim i veliki borbeni manevri koje je Rusija mogla, mimo rata, izvesti sa svojom energetikom umjesto da je, loše po nju, Europi jednostavno dala vremenski okvir da se prebaci na druge alternativne pravce nafte i plina. Itd., itd.

Napad na Ukrajinu ostavlja rizik da se u nekoj bliskoj budućnosti Kina nađe posve sama (i posve okružena) kao zadnji veliki pobornik multipolarnosti, a zatim će se nekako pronaći "način" i da se nju baci na koljena. Rizik je nepotreban i prevelik, od samog početka, da ne govorimo o tome da je agresija na drugu zemlju agresija - čin za koji gotovo nikad nema opravdanja.

Dakle, Putin je potpuno u pravu kada kaže da Zapad želi beskonačnu moć, ali je bio potpuno u krivu pri odabiru poteza kako to spriječiti. A kako se pak to moglo spriječiti? Ne bi bilo lako, ali se moglo. Možda za početak da Rusija Kini postane ono što je Bjelorusija Rusiji. Kako bi to pak zvučalo vrlo prkosnim pogledima koji su danas oko podneva sijevali iz redova pred ruskim predsjednikom? Vjerojatno frapantno, nedopustivo i jako, jako uznemirujuće. Dobro, to je bio ruski izbor jer Rusija je "sila". Ali možda je sila koja slabo uči jer od skoro najveće sile na svijetu je srušena na koljena 90-ih godina.

Govoreći pak o 90-ima Putin daje vrlo kvalitetnu analizu tog vremena, što je ujedno i najkvalitetniji segment njegovog govora. Ističe kako je Zapad Rusiju podredio sebi, dogovarajući se oko toga "kako bi Rusija trebala izgledati", a sve kako bi isisavao njene resurse. Čak i kad je Rusija počela nešto zarađivati - a ovo je novi dio Putinovog opusa o ekonomskom razumijevanju - Rusi taj novac opet troše na zapadne proizvode. Oligarsi se pak utapaju u zapadnom luksuzu i Putin tu ima jedan "aha" trenutak te ističe kako ih je upozoravao da će im se upravo ovo dogoditi, da će im Zapad zaplijeniti sav novac (iako, budimo iskreni, to se opet dogodilo zbog njega i napada na Ukrajinu, ne zbog njih!). Ali Putin ih ne odbacuje, ne potpuno, već ih poziva da se vrate, da grade Rusiju, da podižu rusko "samodostatno gospodarstvo koje se neće izolirati od svijeta".

Može to lijepo zvučati, onako patriotski, no teško da bi ruska radnička klasa bila nešto euforična od spoznaje da oligarsi koji su ih gulili godinama sad odjednom bivaju ustoličeni u redove ruskih heroja.

Nadalje, takvo razmišljanje može nas dovesti pred dodavanje još jednog u "top 10" načina kako se moglo izbjeći rat u Ukrajini - Rusija je jednostavno mogla reći "ako ih ne možeš poraziti, pridruži im se". Ali tu čuči tragedija i tiče se vjerojatno i omjera. Jer sve ukazuje na to da je Putin baš to i pokušao, ali u točno onom nedovoljnom omjeru da bi hegemonija Zapada bila zadovoljna. Očekivalo se od njega malo više energetskog profita, malo više kolektivne geopolitičke misli (Kina = prijetnja), te svakako više svjetonazorskog podilaženja. Teško je reći je li ova ruska vlast bila voljna igdje puno popuštati, vjerojatno nije, a čim je to postalo jasno postali su i glavna meta jer, podsjetimo to još jednom, ona Putinova tvrdnja da Zapad želi "beskonačnu moć" je točna da ne može biti točnija.

Naravno, politički kompas je tu također dosta zaštekao. Zapad svoju geopolitiku ne mijenja, hegemonija je uvijek na stolu, ali u isto vrijeme moć je bivala sve više u rukama liberalne struje dok je konzervativna gurana na marginu. Možda je riječ o prirodnom procesu, možda o korelaciji BDP-a po glavi stanovnika, teško je reći, ali je neupitno. No, u tom konfliktu između Zapada i Rusije događa se kratki spoj neugodne vrste. Jer dok političari na Zapadu bježe pod skute sve jačih liberalnih struktura, Putin već godinama bježi prema skutama desnice i pravoslavne crkve. Tako i u ovom govoru kao kakvu prijetnju želi prikazati rasprave u anglikanskoj crkvi o tome da bi Bog možda trebao biti rodno neutralan. Zar je to bitno za rusko pravoslavlje? Hoće li engleska crkva reći kako će Rusi oslovljavati Boga kojem se mole? Mogu probati, a ovi mogu ne slušati, no to je sad već stvar puno šire debate ideološkog sukoba koji naizgled može zvučati trivijalno, ali nekima je (nažalost) neizrecivo važan.

Zapravo su politički lažovi prisutni na svim stranama. Putinova bogobojaznost i Bidenov liberalizam su politički konstrukti koji im se karakterno uopće ne uklapaju, jer nisu iskreni, ali su predstavnici svojih situacija i od toga ne mogu pobjeći. Problem je u tome što je svijet taoc svega toga.

Mnogi su se u medijima fokusirali na Putinovu najavu da Rusija izlazi iz Novog START sporazuma, a riječ je o zadnjem velikom sporazumu o kontroli naoružanja s Washingtonom. Neki pak tvrde kako taj potez predstavlja "rusku nuklearnu prijetnju svijetu" što je, u najmanju ruku, krajnje licemjerno. Kao prvo, SAD je taj koji se povukao iz velike većine ključnih sporazuma (pod Trumpom, a Biden je pustio da sve tako i ostane). Kao drugo, pomalo je apsurdno da uopće opstaju neki sporazumi o "kontroli naoružanja" u vrijeme dok SAD šalje Ukrajini toliko oružja za rat protiv Rusa. Šteta je za raspad svakog sporazuma o kontroli naoružanja, to nam je najzad i dalo par desetljeća mirnog sna, ali pomalo je smiješno čuditi se da se raspadaju u ovakvoj situaciji.

Znači li to da će Rusija uskoro testirati svoje nuklearno oružje kako bi time poslala poruku onima koji sad pričaju da se "Rusije ne treba bojati"? Vrlo je moguće, zapravo možda već u petak (24. veljače), a ako se to dogodi nema sumnje da će brzo i SAD krenuti isprobavati svoje. I gdje smo onda? Na dobro poznatom, ali ne dobrom mjestu - natrag u dubokom tunelu Hladnog rata kad je bilo skoro pa "normalno" da nuklearne eksplozije odjekuju svijetom i prijeti se napadom s istima. A onda? Neka nova Perestrojka (s bilo čije strane) i sve ispočetka? S obzirom kako je ono relativno mirno završilo bismo reći "da bar", ali to je bilo tad i tko god zorno pamti pred očima ta vremena sjeća se da animozitet nije bio tako velik, čak i najveći protivnici, i jesu bili u krajnju ruku spremni se brisati s karte svijeta, osjećali su nekakvo uzajamno poštovanje, što ih je možda na kraju i spasilo od najgoreg scenarija. Danas taj faktor nedostaje.