"TAŠMAJDAN JE PUKAO NA POLA, ZAVLADAO JE STRAH": Kako je izgledao NAJJAČI zemljotres u Srbiji?
Najjači zemljotres u modernoj historiji pogodio je Srbiju 24. marta 1922. na dan kada je te godine počinjalo proljeće.
Epicentar mu je bio u Lazarevcu, ali se osjetio u čitavoj Srbiji. Seizmolozi kažu da je u Beogradu "Tašmajdan pukao na pola" i da je njegova jačina bila 6 stepeni Rihterove skale.
Kako je taj zemljotres izgledao? Da li je bilo štete? A panike? Kako su tadašnji stanovnici Beograda reagovali?
Detalje možemo saznati iz onovremena štampe. Evo djelova opširnog teksta pod nazivom "Jučerašnji zemljotres" koji je "Politika" objavila dan nakon potresa tj. 25. marta:
"Jučer je Beograd dočekao nešto o čemu već skoro punih trideset godina i ne misli: dočekao je zemljotres i to silan i svoj, beogradski zemljotres. Taj potres zemlje bio je najjači potres što ga je Srbija do sada zabilježila, a centar mu je bio u neposrednoj blizini Beograda tako da se može odista nazvati beogradskim.
Jučer popodne između jednog i jednog i po sata, dok su mnogi Beograđani sjedili još za kafom poslije ručka, svaki od njih čuo je odjednom neku silnu, neobičnu tutnjavu koja je donekle ličila na tutanj nekog ogromnog automobila, a donekle na zvuk neke silne sirene. Tutnjava je postajala sve jača i jača, a malo zatim naišao je uz nju i neki jak potres koji je uz tresak i lomljavu počeo svaku kuću iz temelja da ljulja. Tek tada ljudi su počeli shvatati da je to nastao zemljotres, i kako su tutanj i potres postajali sve jači, među njima je nastao strah kao da je nastao smak svijeta.
Sve živo pojurilo je najpolje iz kuće. Niko se ni na koga nije osvrtao, svako je gledao samo sebe da spasi. Tako su matere, ponegdje, u prvome strahu od nečeg novog, nepoznatog, strašnog, ostavljale čak i djecu u kući, pa bježale na ulicu i tek naknadno vidjele su šta su učinile i jurile da i djecu traže. U lokalima gdje je više ljudi bilo na okupu, nastala je prava panika, iz koje je mnogi izašao prignječen i izgažen. Sa nekih zgrada koje se zidaju radnici su skakali sa skela i sa najviših spratova, ne pomišljajući da baš time mogu polomiti noge i vratove, a iz sviju kuća čula se piska djece i zapomaganje žena. I prava je sreća, što se potres javio odmah poslije ručka, kad su bioskopi i škole bili još prazni, inače bi nesreća od panike bila mnogo veća."
Prvi komentari
Seizmološka stanica na Tašmajdanu izdala je o jučerašnjem zemljotresu ovo saopštenje:
"Danas u 13 časova, 23 minuta i 35 sekunada nastao je prvi udar. Zemlja je drhtala neprekidno sa podzemnom tutnjavom pa je u 13 časova, 28 minuta i 10 sekunada nastao drugi slabiji udar. Zemlja je drhtala i dalje sve slabije do 13 časova, 45 minuta i 40 sekunada, a zatim su nastale vibracije, koje samo aparati bilježe. Po provizornom proračunu, centar je u neposrednoj blizini Beograda, jugoistočno"
Drugi strah
"Kad se zemlja najposlije smirivala, počeo se postepeno smirivati i strah u Beograđana. Ljudi su dolazili k sebi i počinjali da razgledaju svoju okolinu, tražeći da vide štetu koju je zemljotres načinio. A kad su utvrdili da na njihovoj kući šteta ipak nije velika, počeli su da se raspituju o drugim krajevima Beograda, pa onda i lično da obilaze varoš. I ako je vjetar i dalje silno brisao niz beogradske ulice, one su sve do mraka bile pune svijeta, koji se šetnjama kroz Beograd još i osiguravao, tražeći da bude što više napolju.
Ali uskoro je naišao novi strah. Odnekud se, odjednom, pronijela vijest, kako je "opservatorija" prorekla da će u četiri sata naići novi zemljotres. Ta je vijest proletila brzo kroz cijeli Beograd, išla je bez prestanka od usta do usta, od telefona do telefona, i kad je bilo pred četiri sata, u kućama beogradskim ostalo je vrlo malo svijeta; sve se našlo napolju, na sigurnom mjestu. I tek kad je i četiri sata prošlo, a zemljotres se nije ponovio, taj isti svijet počeo je dokazivati kako niko živi pa ni "opservatorija" uopšte nije ni kadra da proreče zemljotres. Ali ipak, i poslije toga, mnogi je Beograđanin noćio noćas van svoje kuće, kod poznanika ili rođaka, u nekoj zgradi koja mu se učinila sigurnija.!"
Kod Moskve
"Po beogradskim restoranima još je bilo prilično svijeta kad je potres naišao. Ipak su njihovi gosti, iako prestravljeni, uspjeli svuda da bez velike gužve pobjegnu na ulicu, i najveću su štetu pri tome imali, može biti, "palkelneri" kojima ni na um nije padalo da jure za svojim mušterijama.
Ali ako su restorani u to doba bili prilično prazni, kafane su bile utoliko punije i panika koja je u njima zavladala mogla je na mnogo mjesta da bude mnogo kobnija. Naročito je u "Moskvi" gužva bila velika. Po nekim čisto našim metodama, i na tom su lokalu vrata napravljena tako da se otvaraju unutra, ne spolja, a kad je preplašeni svet pojurio napolje, na svim izlazima nastao je odmah zastoj u kojem je mnogo rebro dobro prignječeno. Neki Rus bio je potegao stolicom da razbije veliki kafanski prozor pošto na vrata nije mogao da izađe. a neki oficir Jugosloven držao je sve vrijeme stolicu nad glavom da bi se sačuvao da ga ruševine ne zatrpaju."