RUSIJA U STRAŠNOM PROBLEMU: Ofanziva zapela, saveznici ih napuštaju, a Kijevu priskače u pomoć i - Izrael!

Petak 17. februara ujedno je bio i 359. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrijeme na tamošnjim bojištima je hladno, s ponešto snježnih padalina - koje će tijekom idućih dana zamijeniti povremena kiša. Pa ipak, za sada je tlo (posebno na istoku i sjeveru Donbasa) smrznuto do dubine od oko pola metra što omogućava neometani promet lakšim vozilima.

Sve to, doduše, malo pomaže provedbi ruske ofenzive uzduž većeg dijela tamošnje bojišnice – koja se ipak sada općenito koncentrira na uzastopna jurišna djelovanja manjih pješačkih postrojbi praćena topništvom umjesto na masovnije pokrete mehaniziranih snaga. Konkretno, naglasak borbi tijekom zadnjih dana na sjeveru Donbasa opet je bio oko Kupjanska i na potezu Kupjansk-Svatove, pa oko 39 km južnije oko okupiranog grada Kremina, te zatim oko 12 km južnije (preko rijeke Siverski Donjeck) oko ukrajinskog uporišta Bilogorivka. Kako izgleda, usprkos stalnim naporima te koncentriranju brojnog ljudstva i tehnike, ni u jednom od navedenih borbenih zona agresori nisu zadnjih dana ostvarili bitnijih prodora. Dapače, zapadno od Kremine (potez prema Limanu) izgleda da se zaglavilo njihovo glavno nastojanje u ovome prostoru.

Pala Krasna Gora
Ponešto je uspješnija bila ruska ofenziva oko Bahmuta, oko 40 km južnije, gdje su agresori zadnje vrijeme navodno koncentrirali između 30 i 35 tisuća vojnika te oko 400 komada teške vojne tehnike. Naime, sjeverno od grada Bahmuta (kojeg i dalje čvrsto drže Ukrajinci) ipak izgleda da je agresorima uspjelo zauzimanje sela Krasna Gora, čija je sudbina početkom ovoga tjedna bila neizvjesna. To je napadačima omogućilo pomak od oko 1,5 km jugozapadno – gdje su se zadnjih dana ogorčene borbe vodile za selo Paraskovivka, na oko 4 km sjeverno od Bahmuta. To se naselje našlo izloženo ruskim napadima s tri strane (istok, sjever i zapad), te je od sjevera prema jugu postupno padalo u ruke ruskih napadača.

Ulice Bahmuta

 Yasuyoshi Chiba/Afp

Dok se u četvrtak 16. februara spominjalo rusko zauzimanje sjevernih dijelova, u petak 17. do javnosti su stigle i slike osvajanja centra ovog naselja u zavali toka tamošnje rijeke Bahmutovke. Kad to uporište i bude kompletno napušteno od ukrajinskih branitelja, za očekivati je da će se linija bojišta ondje skratiti, prateći cestu M-03 na sjeverozapadu (sjeveroistočno od sela Berhivka), i od velikog raskršća južno od Paraskovivke, onda uz cestu T-0513 na jug u Bahmut. Naime, upravo je to linija koja se južnije nastavlja i na zeleni pojas rijeke Bahmutovke, koji dijeli grad na zapadni dio u ukrajinskim rukama (i gdje su mostovi već neko vrijeme srušeni), te manji istočni dio Bahmuta u kojem se već neko vrijeme bilježe ogorčene urbane borbe. Navodno je ponešto bolje stanje u samom gradu, gdje je izgleda zaustavljeno agresorsko napredovanje, kao i južno od grada. Posebno se posljednjih nekoliko dana napominje ukrajinski uspjeh oko 6 km jugozapadno od Bahmuta, gdje su protunapadi uspjeli odbaciti agresorske snage na više od kilometar istočno od strateški važne ceste T-0504 (Bahmut-Kostjantinivka) – na šumovitom prostoru uzvisine između prigradskih sela Ivanivske i Stupočki – što je pozicija koja je prijetila ne samo fizičkim prekidom već spomenute ceste T-0504, već i otvaranjem pogleda za vatreno dominiranje nad oko 3 km udaljenom cestom Bahmut-Časiv Jar, koja je za sada jedina koliko-toliko sigurna veza grada Bahmuta sa zaleđem. Dok su barem te komunikacije prohodne, teško je očekivati nekakvo naglo ukrajinsko povlačenje iz Bahmuta, o kojem se u pro-ruskim krugovima intenzivno sanja već tjednima.

Ukrajinci u Bahmutu

 Yasuyoshi Chiba/Afp

Vrlo borbeno i žestoko je zadnjih dana bilo i oko 55 km jugozapadnije, oko okupiranog grada Donjecka – iz kojeg traju napadi na čitav niz ukrajinskih uporišta na sjeverozapadu (Avdiivka), zapadu (Marinka) i jugozapadu mjesta (Vugledar, na oko 40 km jugozapadno). Usprkos žestokim borbama i razmjenama topničke vatre, ondje se bilježe tek manji pomaci bojišnice – od kojih treba posebno napomenuti borbe oko Novobahmutivke (oko 8 km sjeverno od Avdiivke), te pokušaj zaobilaženja ukrajinskog uporišta u sada već kompletno razrušenom mjestu Marinka sa sjevera – koji je možda imao i određenog uspjeha, iako branitelji i dalje izgleda čvrsto drže jugozapadni dio tog negdašnjeg naselja. Kod Vugledara, gdje su Rusi zadnjih tjedana bilježili ogromne gubitke uz minimalne promjene bojišnice, i dalje se nastavlja jednaki pritisak agresora – bez neke bitnije promjene metode i pristupa, te bez efekata. Slično je stanje izgleda i uzduž bojišta u oblasti Zaporižje, te dalje uz tok rijeke Dnjepar, gdje se manjim napadima oprobava obranu zaraćenih strana, a topničkim djelovanjima nastoji se nanijeti šteta u pozadini neprijatelja.

Struja više nije problem?
Uprkos nastavku ruskih napada na ukrajinsku strujnu infrastrukturu, izgleda da je tijekom ovoga tjedna pređena određena granica – s jedne strane su popravci vrlo intenzivni, dok je ponešto toplije vrijeme smanjilo potrošnju te ojačalo proizvodnju struje iz ukrajinskih obnovljivih izvora – tako da barem 6 dana za redom tamošnja proizvodnja, dopunjena uvozom struje iz Slovačke, uspijeva pokrivati sve potrebe. Ta je pojava bila primjetljiva neposredno nakon zadnjeg velikog vala ruskih raketnih napada na elektro-mrežu u petak 10. veljače, a nastavila se ovoga tjedna usprkos bilježenju šteta od ruskih napada – gdje se posebnim slučajem pokazuje samo redukcijama i nadalje pogođena Odesa, radi tamošnjih teških šteta na transportnoj strujnoj infrastrukturi. Dapače, u Kijevu je tijekom četvrtak 16. veljače nanovo bio obnovljen i gradski promet na struju (tramvaji i trolejbusi), nakon pauze od ukupno 56 dana, budući se te sustave ugasilo 23. prosinca lanjske godine zbog tadašnje opće nestašice električne energije.

Na ovome stanju nije mnogo promijenio ni novi, makar ponešto manji val ruskih zračnih napada u ranim jutarnjim satima četvrtka, 16. veljače, izveden mješavinom raketa i besposadnih letjelica. Iako je određenu novost predstavljalo rusko korištenje raketa po jutarnjemu mraku – od ukupno 32 rakete (12 tipa Kh-101/555 ispaljene s bombardera Tu-95MS, 8 raketa 3M-54 „Kalibr“ s broda na Crnome moru, 2 vođene rakete Kh-59 s aviona Su-35, te 12 Kh-22 s bombardera Tu-22M3), ukrajinske su snage protuzračne obrane uspjele srušiti tek oko 16 raketa. Poseban problem za ukrajinski PZO tu su predstavljale mornaričke rakete Kh-22, za koja još nema efikasne obrane, pa zato i ne čudi da se bilježilo razne štete širom Ukrajine, od Lviva i Kremenčuka, do Poltave i Krivoga Riha te Pavlograda – doduše ne samo na strujnoj infrastrukturi, već i po industrijskim pogonima vojne namjene, drugim kritičnim ciljevima i civilnim zgradama. Sve to ipak nije dovelo do dodatnih redukcija struje, razni popravci svih tih sustava i nadalje traju, dok Europska unija štetu na ukupnoj ukrajinskoj infrastrukturi tijekom ovih godinu dana intenzivnog sukobljavanja procjenjuje na ukupno oko 129 milijardi eura.

(Jutarnji list)